Domovinu najgore izdaju vatreni patrioti – samo se okrenite oko sebe

“ONI SU NEPOMIRLJIVI I VELIČANSTVENI – TAKVI NE ŠUTE, ONI RIČU”

Kada te vrbuju neprijatelji tvoje zemlje – nikada ti neće reći da žele da je ti izdaš.

Nikada. Ni-ka-da!

Uvijek ćeš od njih čuti da traže pravog patriotu koji će imati toliko smjelosti da započne borbu protiv režima koji tvoju zemlju vodi u propast.

Zato se izdajnike i ne traži među skvrčenim nosatim patuljcima sa vrdajućim očima koji trube o superiornosti naših protivnika i o uzaludnosti svake borbe.

To nisu izdajnici. To su agenti utjecaja.

Zato tražim vatrene patriote. Nepomirljive. Veličanstvene i blagorodne. Takvi ne šute. Takvi riču. Oni saopćavaju. Oni su izvanredni. Oni nisu zaljubljeni u same sebe. Oni se naprosto ljudima dopadaju.

Dakle: tražim beskompromisne. One koji Domovini žele sve najbolje.

Takvi svako vaše mirenje s nedostacima Otadžbine žigošu kao kompradorstvo, popuštanje i servilnost.

Njihov patriotizam se izražava u mržnji i preziru prema objektu patriotizma.

Takvi su dužni biti principijelni, slavoljubivi i zanositi. Oni se sve vrijeme moraju pokazivati pred cijelom javnošću. Oni se moraju stalno uzdizati nad svima i biti koketni.

Momenat za vrbovanje dolazi u momentu kada Domovina ne ispuni neki njihov osobito važni hir ili strasnu želju.

U takvom trenutku njima ostaje samo da zamisle da su svi oko njih izdali Domovinu. Zbog male pameti, iz podlosti ili zbog slabosti, ali – svi.

Trenutak u kojem se potencijalni izdajnik-patriot pretvara u realnog izdajnika – može se prepoznati po njegovoj retorici.

Domovina je od tog momenta osuđena na propast. Zato što se ono što je osuđeno na propast ne može izdati, a samim tim ni on nije izdajnik. Domovina će neizbježno propasti, pa je zato što on čini – spašavanje makar časti Domovine.

Zato takav stalno traži dokaze osuđenosti na propast i nikada mu ih nije dosta, njegovu unutrašnjost žeže i ranjena je njegova oholost.

Razlika između željenog i dobivenog – između zamišljenog sebe i sebe stvarnog – nema veze sa pameti.

On mrzi sve koji rade za Domovinu. Takvi su za njega živa opomena.

On nevjerojatno zavidi. Čak i ako je bogatiji od vas. Na mjestu vaš kućice u selu vidjet će dvorac ciganskog baruna.

I kod vas će uvijek tražiti novčanik sa 30 srebrnjaka.

Zato je on nevjerojatno usamljen. Potrebna mu je kompanija.

On zavidi svakoj sreći: i na djeci, i na onima koji se vole, čak i na vašim domaćim životinjama.

On od svega toga nije u stanju da u svemu tome ima zadovoljstvo. Njegov izvor je otrovan.

Svaki put kada plaća flašu skupog alkohola – prisjeti se kako je taj novac zaradio. U biti, on kupuje da bi zaboravio.

Nevjerojatno mu je važna vlastita odvažnost. Nevjerojatno je osjetljiv na pitanja časti. Iza toga, kao iza maske, krije i od sebe i od drugih ljudi istinu koju nikome ne smije otkriti.

Ovo nisu obilježja samo onih koji su izdali Domovinu i patriotizam. Ovo vrijedi i za odnose među ljudima: za biznis, obitelj, prijateljstvo.

Samo se osvrnite oko sebe.
 
(fakti.org)