ODLUČILI RIJEŠITI GLAD U SVIJETU: Finci napravili bioreaktor koji pravi hranu od – zraka!

Uvjereni su​da će njihov izum pomoći da se riješi problem gladi na planeti

Finski znanstvenici konstruirali su aparaturu koja vodu i ugljičnu kiselinu iz zraka pretvara u jestive granule bjelančevina!

Čak su uvjereni da će njihova otkrića pomoći da se riješi problem gladi na Zemlji.

Jedan od njih – Juha-Pekka Pitkänen, s Tehnološkog sveučilišta Lapeanranta – rekao je online-listu qz.com:

“Sve što je potrebno za proizvodnju jestivih bjelančevina – nalazi se u zraku. U budućnosti će moćniji strojevi – napravljeni na bazi našeg patenta – moći biti postavljene u pustinjama i drugdje gdje ljudima prijeti glad. Male aparate te vrste, ljudi će moći držati u kući i koristiti po potrebi”.

Znanstvenici širom svijeta su posljednjih godina pokušavali atmosferski CO2 pretvoriti u biogorivo i druge korisne spojeve.

Takve ambicije su imali i američki fizičari iz Chicaga koji su 2016. uspjeli napraviti solarnu bateriju koja je koristila skupljenu energiju za raspad CO2 radi dobivanja ugljik-monoksida i vodika. Njihove kolege iz Nacionalnog laboratorija u Oak-ridgea napravili su katalizator koji ugljičnu kiselinu pretvara u obični alkohol.

Pitkänen i njegove kolege su smislili aparaturu koja zrak pretvara u složenije organske spojeve – molekule bjelančevina i šećera.

Radi toga su se poslužili lukavstvom: “zaposlili” su mikrobe koji su se u stanju “hraniti” sa molekulama CO2 i pretvoriti ga u komponente svojih stanica. Ali, to je bila samo prva faza.

Čim bi se mikroorganizmi dovoljno namnožili, Finci su kroz svoju “kašu” propuštali struju. To je ubijalo bakterije koje su se odmah razlagale na molekule šećera i bjelančevina.

Nova faza je bila: sušenje “kaše” koja se zahvaljujući tome pretvarala u granule bogate bjelančevinama i ugljikovodicima.

Glavni problem ove finske “tvornice” bjelančevina i šećera je sporost. Za dobivanje grama bjelančevina potrebne su joj približno dva tjedna.

Zato Pitkänen i njegove kolege već rade na ubrzavanju “proizvodnje” i pravljenju većih biorekatora koji bi davali po nekoliko kilograma bjelančevina dnevno.

Jedan od njih – Jero Ahola – posebno i sa optimizmom ukazuje: “Mi smo u stanju proizvesti bjelančevine bez ikakvih pesticida i toksičnih gnojiva. Bez zagađivanja okoliša i izbacivanja plinova u atmosferu. Naša tehnologija ima veliku budućnost”.
 
(fakti.org)