VLADAVINA STRAHA I TERORA: Zastraši narod, i uništi ga mentalno!

Slika Amerike izgleda ovako: debeli srednjovječni čovjek sa srčanim problemom šeta noću kroz ulice grada, jedući svoj Big Mac. Ima bojazan da netko može ga opljačka i ubije. Ali stvar koja će ga ubiti je ustvari taj hamburger u ruci.

Od kako se završio Hladni rat, Amerika je u potrazi za novim neprijateljem.

Mnogi u Americi imaju neliječeni mentalni poremećaj – nemilosrdnu potragu za neprijateljem. Političarima znače neprijatelji jer im pomažu u skretanju ekonomskih problema kod kuće. Obrambenoj industriji znače neprijatelji jer će im pomoći da dobiju plaću. Stručnjacima i njihovim publikacijama znače neprijatelji jer neprijatelji prodaju novine i magazine.

U vrijeme Drugog svjetskog rata, neprijatelji su bili Nijemci i Japanci. Čak i danas je nešto ostalo od te mržnje, da se čak svi ostali vrednuju i uspoređuju s njima. Zatim, tu su Sovjeti, koji su bili ovisno zlo. Nakon pada komunizma, Amerika je pokušala zamijeniti neprijatelje, ali je došla samo do malih zločinaca kao što su Manuel Noriega, Slobodan Milošević i “Baby Doc” Duvalier.

Kada se dogodio napad na Ameriku, poznat kao 9/11, političari su u svojim govorima samo zamijenili riječi. Umjesto Sovjeta, sada je stajalo teroristi. Usprkos ogromnim razlikama u “neprijateljima”, u opsegu i prijetnji, nastavili su sa zatrašivanjem naroda, kao u dobrim starim vremenima.

Kandidat desničarske stranke, Mitt Romney imenovao je Rusiju kao neprijatelja broj 1. On je, između ostalog, izjavio “da je Vladimir Putin realna prijetnja za stabilnost i mir u svijetu”. Ali, isti kanditat je upozoravao građane na Kinu, kao “prosperitetnu tiraniju”. Bavio se i Sjevernom Korejom kao jednom od “najvećih svjetskih glumaca”, a kasnije je nazvao Iran kao “neposrednu prijetnju” za svijet od raspada SSSR. Bila je tu i nacistička Njemačka, a još jedna od njegovih paranoja bila je, “džihad -” noćna mora stoljeća “.

Trebalo bi napomenuti da Romney nije sam, u izjavama. Također je republikanski predsjednički kandidat govorio s gotovo histeričnom tvrdnjom da je predsjednik Venezuele, Hugo Chavez, zajedno s Iranom i Latinskom Amerikom najveća prijetnja Americi.

Da budemo iskreni, i Obama je u predsjedničkoj kampanji govorio o Kubi i Venezueli kao neprijateljima broj jedan za Ameriku.

Naravno, postoje problemi s više kredibiliteta ovih tvrdnji.

Putin je možda anti-demokrat, problematičan, u skoro svakom smislu, ali njegova zemlja je sada školjka od onog što je bio SSSR. Rusija je trenutno u demografskoj krizi, i čak je kooperativna sa Amerikom po pitanju nuklearnog naoružanja i svođenja istog na kontraterorizam.

Kina se često ne slaže sa Amerikom, po mnogim pitanjima, ali su ovisni jedni od drugih što se tiče gospodarstva. Kina ima kratku povijest globalnog avanturizma, i mada je velika zemlja, s velikom privredom, također je vrlo fokusirana na svoje socijalne probleme.

Što se tiče islamskih fundametalista, oni spadaju u dvije kategorije. Prvi, koji su privatni akteri, stvarno opasni, ali mali, kao Al Qaeda. I drugi, državni akteri koji su opasniji, primjerice, Iran. Oni predstavljaju realne prijetnje i mogu gledati na Ameriku kao na neprijatelja. Ali ipak, sveukupno nisu dovoljno veliki da bi trebalo organizirati cijelu vanjsku politiku Amerike za “globalni rat protiv terorizma”.

Do sada se pokazalo da su jedine realne prijetnje po Ameriku – interne – kao Big Mac.

Ove prijetnje ne dolaze od strane terorista. Dolaze od političke opstrukcije, koje blokiraju potrebne gospodarske i političke reforme. Americi “dolazi prijetnja” od strane zadravstvenog sustava u zemlji, čiji je dug nekoliko puta veći od također ogromnog američkog deficita. To dovodi do rastuće nejednakosti u američkom društvu.

Ako Amerika prestane s traženjem vilenjaka ispod kreveta, možda će stvarno biti u stanju resetirati prioritete u svezi gospodarstva. Počet će investirati u stvari koje će ojačati zemlju, napraviti je prosperitetnom, i opet sigurnom, od infrastrukture, energetske sigurnosti i boljim školama.

Štoviše, Amerika može identificirati stvarne probleme, što se tiče vanjske politike, ali bi trebala da ih drži u perspektivi. Izbjegavanjem nepotrebnih konflikta će se napraviti mnogo više za svoju zamlju, nego što je radila u prošlosti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs/uredio:NSP)