Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » Featured, Illuminati, Masoni, Novi Svjetski Poredak, TEORIJE ZAVJERE, VIJESTI IZ SVIJETA » ESEJ: Politika detanta i Novi Svjetski Poredak !

ESEJ: Politika detanta i Novi Svjetski Poredak !

novi svjetski poredakVe─çina ljudi je ─Źula ne┼íto o Novom svjetskom poretku. Neki su ─Źak pro─Źitali ─Źitave knjige o tome. Ali malo ljudi koje sre─çemo, mogu sa┼żeto objasniti ┼íta je to. ─îesto nailazim na ljude koji koriste termin “Novi svjetski poredak” ali ne mogu objasniti ┼íto je to. Ako ih upitate da objasne obi─Źno po─Źnu zamuckivati, “to je … hm … znate … ah … zar nije to ne┼íto ┼íto je dobro zapo─Źelo, a ispalo lo┼íe?”

Pa, na neki na─Źin jeste. Kao primjerice Hitlerov Tre─çi Reich. On je tako─Ĺer obe─Źavao da ─çe donijeti Novi svjetski poredak. Bukvalno tako. Ako sumnjate, samo provjerite neke od postera po Zagrebu i Beogradu (1941). A Hitlerov Novi svjetski poredak je tako─Ĺer dobro zapo─Źeo – za podjarmljeni njema─Źki narod, koji je gladovao i bio poni┼żen od strane pobjedni─Źkih i arogantnih saveznika iz Prvog svjetskog rata. Ali se lo┼íe zavr┼íio, i njema─Źkog narod i za milijune drugih ljudi diljem svijeta.

Bolj┼íevici su tako─Ĺer poku┼íali izgraditi svoju verziju “Novog svjetskog poretka,” koji je globalno reklamiran kao Komunisti─Źka internacionala, i koristili su slogane poput “proleteri cijelog svijeta – ujedinite se”.

Ali traganje za “novim svjetskim poretkom” datira mnogo prije Hitlera, Lenjina ili Staljina. U stvari, ide ─Źak toliko unazad u pro┼ílost koliko i ─Źovjekova ambicija da vlada ┼żivotom drugog ─Źovjeka. Nikolo Makijaveli, primjerice, napisao je u svojoj knjizi “Vladar”: “Nista nije te┼że isplanirati, ni┼íta nije problemati─Źno ┼íto se tice uspjeha, niti opasnije da se kontrolira, od kreiranja novog poretka stvari.”

Ali svjetski vladari u usponu, gladni mo─çi – po─Źev od D┼żingis Kana, preko Attile Hunskog, Napoleona – rijetko obra─çaju pa┼żnju na rije─Źi mudrosti, i ne trude se da nau─Źe ne┼íto iz povijesti. Oni se umjesto toga ponavljaju. Obi─Źno na svoju ┼ítetu. Zbog ─Źega svaka varijanta “novog svjetskog poretka” ima tendenciju da se na kraju raspadne i neminovno zavr┼íava u ko┼íu za sme─çe povijesti.

Zato Novi svjetski poredak (NWO) 1990-ih nije ni┼íta vi┼íe nego najnovija marketin┼íka maska ÔÇőÔÇőkoja koristi pozitivne rije─Źi da zamaskira zle planove zapadnih arhitekata novog svjetskog poretka. Rije─Źi “Novi svjetski poredak” prvi put je izgovorio u suvremenom kontekstu ameri─Źki predsjednik George Bush 1990. godine, kada je likovao zbog navodne pobjede Zapada u Hladnom ratu nad Sovjetskim Savezom. Njegove rije─Źi su nudile nadu (“novu”) u bolji ┼żivot (“svijet”) koji je pred nama; ┼żivot koji bi se temeljio na (zakonu i) “redu / poretku”,a ne na sirovoj primjeni sile, koju je “Banda sa Isto─Źne strane “, iz Kremlja, koristila u svojim sferama utjecaja i kontrole.

Umjesto toga, posljednje izdanje Novog svjetskog poretka dalo je istu staru “diplomaciju oru┼żja” koju su koristili i Sovjeti, s tim ┼íto se sada koriste veca oru┼żja i vi┼íe diplomacije da se maskira grabljenje vlasti Bande sa Zapadne strane.

Novi svjetski poredak ili novi totalitarizam

Na samom kraju dvadesetog stolje─ça i na pragu novog tisu─çlje─ça svijet je zbunjen i zabrinut zbog onoga ┼íto se doga─Ĺa na svim meridijanima na┼íeg planeta. lako je cijeli vijek koji ostaje za nama bio ispunjen sukobima naroda, mr┼żnjom, masovnim stradanjima, egzodusima, gla─Ĺu, ali i tehnolo┼íkim napretkom, kulturnim i dru┼ítvenim preobr┼żajima naroda i zemalja – posljednjih desetlje─ça, u vrijeme kada su ljudi i narodi o─Źekivali vi┼íe blagostanja, pravde i slobodnog ┼żivota za sve, do┼ílo je do novih sna┼żnih tektonskih poreme─çaja ─Źija erupcija izaziva mnoge nedoumice i pitanja: kuda svijet ide, da li se nalazimo na pragu nove civilizacije i kakve, kakva je budu─çnost naroda i novih generacija koje dolaze, kakvo breme nosi vrijeme koje dolazi, je li svijet krenuo novim putevima progresa, blagostanja i jednakosti ili se ponovo suo─Źava sa starim opasnostima zavijenim u novo ruho: s nasiljem, vladavinom sile, uni┼ítavanjem tradicije, kulture i svih vrijednosti jednih, i dominacije, narnetanja vrijednosti drugih naroda, unisono┼ícu, i kona─Źno, da li se stvara jedna nova, bezbojna i silovana civilizacija, da li se radi novi totalitarizam pod firmom novog svjetskog poretka u ime koga je i sru┼íen jedan sustav ─Źiji su dometi bili manji od dometa ovoga koji nastupa.

Ova tema nema ni mogu─çnosti ni ambicije da nudi odgovore na ova pitanja; to ─çe biti u mogu─çnosti da u─Źini vrijeme koje dolazi. Ovdje ─çe mo─çi se mo─çi na─çi neki element za razmi┼íljanje o pro┼ílom i sada┼ínjem vremenu i da sa zebnjom o─Źekujemo novo doba koje nastupa. U tom kontekstu va┼żno mjesto u knjizi imaju na┼íe biv┼íe i na┼ía sada┼ínja dr┼żavna zajednica naroda koji ┼żive na ovom prostoru i njihova neizvjesna sudbina pred kojom su se na┼íli kao “slamka u vihoru”.


Porijeklo ideje i povijest svjetskog poretka

Ideja o svjetskom poretku ima duboke korijene u povijesti osvajanja zemalja i pot─Źinjavanja naroda od strane mo─çnih i velikih sila. Tom idejom zanosili su se u dalekoj i bli┼żoj pro┼ílosti kao i u dana┼ínje vrijeme mnogi carevi, diktatori, dr┼żavnici i vojskovo─Ĺe cije su ambicije bile da ┼íto ve─çi dio svijeta i po mogu─çnosti sve zemaljske prostore osvoje, da narode na tim prostorima u─Źine robovima, jeftinom radnom snagom ili poslu┼ínim gradanima njihovih imperija.

San da vladaju svijetom pokretao je vojne plja─Źka┼íke horde, kolonijalne vojske i emisare, i druge oru┼żane sile i armade koje su stolje─çima harale svijetom i narodima donosile zlo i patnju, nadaju─çi se da ─çe ih pokoriti, uni┼ítiti, asimilirati, prevesti ih u tu─Ĺu vjeru da bi poslu┼íno slu┼żili jednom narodu i jednom gospodaru. Oni su u tome uspijevali na dulje ili kra─çe vrijeme ali su, kako povijest pokazuje, ipak propadali i nestajali, mada su njihove ideje pre┼żivjele stolje─çima.

Takvu su sudbinu do┼żivjeli rimski i perzijski kraljevi, Aleksandar Makedonski, D┼żingis Kan i Napoleon, i kolonijalni osvaja─Źi Afrike i Azije, i Hitler, tako je zavr┼íila ideja Petra Velikog i Staljinova nada da ─çe pobijediti njegov “model svijeta”.
Zamisao o ure─Ĺenju svijeta po pravilima utvr─Ĺenim od strane neke dru┼ítvene elite okupljene u tajnim i misti─Źnim organizacijama, prisutna je ve─ç vi┼íe od dva stolje─ça. To je, u stvari, prete─Źa ideja mondijalisti o svjetskom poretku kojim bi upravljala jedna “svjetska vlada” izabrana ne od naroda, ve─ç od skupina privatnih li─Źnosti koje raspola┼żu ekonomskom, intelektualnom, politi─Źkom ili nekom drugom vrstom mo─çi.

U istra┼żivanju korijena mondijalizma i ideja o svjetskom poretku u kome ─çe vladati zakoni elite, svi putevi vode ka svjetskoj masoneriji i organizaciji iluminata kao njenoj produ┼żenoj ruci. Iluminati su tajni sotonisti─Źki red koji je osnovao istaknuti mason Adam Weishaupt 1. svibnja 1776. godine u Ingolstadtu u Bavarskoj.

Ova organizacija, kako navodi Geri Ka, bila je produ┼żena ruka visoke prosvijetljene (ilumanizirane) masonerije i postojala je kao posebni red unutar reda. Njezina djelatnost bila je tijesno povezana sa mo─çnom francuskom masonskom lozom Grand Orient.

Cilj iluminata bio je da “izvr┼íavaju planove visoke masonerije u uspostavljanju novog svjetskog poretka” putem stvaranja upori┼íta u klju─Źnim krugovima europskih vlada u kojima je krojena politika i kroz nastojanje da se utje─Źe na odluke europskih lidera iznutra, sa tih savjetodavnih polo┼żaja “.

Meta iluminata predstavljali su predstavnici vlada na koje je trebalo utjecati. Govore─çi o njima, osniva─Ź iluminata Weishaupt je, kako je pisao Won Robinson jos davne 1798. godine, rekao: “Stoga je na┼ía du┼żnost da ih okru┼że njihovim (iluminatskim) ─Źlanovima. Moramo dati sve od sebe, govorio je on, da omogu─çimo postavljanje iluminata na sve va┼żne dr┼żavne polo┼żaje. Pomo─çu toga plana, mi ─çemo upravljati cijelim ─Źovje─Źanstvom …

Iluministicka masonerija “uvela je u igru” ideju i termin novi svjetski poredak jo┼í od Weishauptovog vremena da bi ozna─Źila dolaze─çu svjetsku vladu “preko koje ─çe kada bude uspostavljena, zavladati Antikrist”. Kako pi┼íe Geri Ka, ova poruka predstavlja tajni simbol masona koji je postao zvani─Źno nali─Źje Velikog pe─Źata SAD jo┼í 1782. godine.

Javnost to nije znala niti je taj simbol de┼íifrirala ─Źitavih 150 godina kada se on pojavio na pole─Ĺini od jednog dolara za vrijeme vladavine Franklina Roosevelta po─Źetkom 30-ih godina ovoga stolje─ça. Predsjednik Roosevelt je ina─Źe bio mason 33 stupnja. Taj masonski simbol sastoji se od piramide sa svevide─çim okom Ozirisa ili Beal iznad nje. Ispod piramide je napisano: “Novus ordo Seclorum”, ┼íto na latinskom zna─Źi “Novi poredak stolje─ça”, odnosno “Novi svjetski poredak”.

Visoka masonerija je preko velikih lo┼ża Grand Orient u 18. i 19., stolje─çu nastojala ostvarivati ÔÇőÔÇősvoje planove za uspostavljanje novog svjetskog poretka. Iluministi─Źka masonerija je djelovala u 18. i 19. stolje─çu preko raznih organizacija i osoba. Prvo njezino zna─Źajnije djelovanje bilo je poticanje Francuske revolucije preko jakobinskog dru┼ítva i Napoleona Bonaparte koji je “bio njihov ─Źovek”. Kako tvrdi Geri Ka, iluministicka masonerija je dobivala pomoc od Waltera, Robespierrea, Dantona koji su bili istaknuti masoni. Dio novca iz Amerike i┼íao je europskim iluminatima, a kasnije za financiranje Vije─ça za inozemne odnose (SIO).

Jedan od ljudi koji je uo─Źio opasnosti od iluministi─Źke masonerije i njezinih aktivnosti bio je George Washington. On je jo┼í 1798. godine upozorio ameri─Źki narod na opasnost od utjecaja “subverzivnih sila i stranih utjecaja”. Ovakvim i sli─Źnim izjavama i prakti─Źnom politikom nositelja vlasti u Sjedinjenim Dr┼żavama, ova zemlja se skoro ─Źitava dva stolje─ça nalazila u zoni samoizolacije i bez zna─Źajnijeg utjecaja na svjetske poslove. Ali, unato─Ź tome u Americi je sve vi┼íe vr┼íen prodor mondijalisti─Źkih tendencija koje su u Europi imale glavno upori┼íte u organizacijama izraslim na strategiji iluministicke masonerije.

Pod tim utjecajima nikle su i ideje poslije Prvog svjetskog rata o osnivanju Dru┼ítva naroda. Na stvaranju ove mondijalisti─Źke organizacije aktivno je radio americki pukovnik Eduard Mandel Hans, poznati agent kartela Rothschild-Warburg-Rockefeller, i kasnije savjetnik ameri─Źkog predsjednika Wilsona. Dru┼ítvo naroda je financirano Rockefellerovim novcem i trebalo je “poslu┼żiti kao prvi korak u stvaranju svjetske vlade”.
Sjedinjene Dr┼żave, me─Ĺutim, nisu nikada u┼íle u Dru┼ítvo naroda jer su osnovne snage politi─Źke i dru┼ítvene mo─çi opirale globalizaciji svijeta.

Sli─Źnosti Hitlerovog projekta i novog poretka u EU

Iako su bili veliki protivnici i progonitelji ┼Żidova i svjetske masonerije, Hitler i njegovi nacisticki vizionari ure─Ĺenja Europe i svijeta. “Veoma aktivno su radili na izradi i prakti─Źnom provo─Ĺenju projekta” o ujedinjenju Europe pod njema─Źkom ─Źizmom. Europi i svijetu je isuvi┼íe dobro poznato kako su Hitler i njegovi saveznici zami┼íljali nacisti─Źku, prosvije─çenu i pro─Źi┼í─çenu “Europu i jo┼í neke dijelove na┼íeg planeta.”

Medjutim, vrijedna su zapa┼żanja pojedinih analiti─Źara kao ┼íto je, primjerice, britanski autor Rodney Atkinson koji se u svojoj studiji “Za─Źarani Europski krug” bavio problemima pro┼ílih i sada┼ínjih europskih integracija opiru─çi se sna┼żno postoje─çim planovima ujedinjavanja europskih dr┼żava pod dominaciju Njemacke i njezinog francuskog saveznika, Atkinson upozorava na opasnost od nestanka nacionalnog suvereniteta, identiteta, samosvjesnosti i takvih zemalja s takvom tradicijom kakvu ima i njegova zemlja.

Posebno su interesantna zapa┼żanja Atkinson-a o planovima integracije suvremene Europe na nekim na─Źelima na kojima se zasnivao Hitlerov plan “za federalno ure─Ĺenje Europe” o kome se govori u jednom zvani─Źnom njema─Źkom dokumentu. Taj plan je, prema Atkinsonu, zasnovan na ure─Ĺenju Njema─Źke iz 1914. godine i njime se predvi─Ĺaju razli─Źiti stupnjevi povezivanja europskih dr┼żava i Reicha.

Prema tom planu:

- ─îe┼íka, Slova─Źka i Poljska postale bi protektorati, tj. dijelovi njema─Źkog ekonomskog sustava,
- Zatim, tzv. konfederativne ili “ovisne” zemlje: Litva, Letonija, Estonija, Slovenija, Hrvatska i Srbija, s kojima bi Reich sklopio sporazume o kretanju stanovni┼ítva,
- Grupa savezni─Źkih zemalja: Finska, Gr─Źka, Bjelorusija i Ukrajina koje bi sa Reichom bile povezane sporazurnima o vojnoj i trgovinskoj suradnji,
- Sve spomenute zemlje, uklju─Źuju─çi jos i ┼ávedsku, Dansku, ┼ávicarsku i Italiju – sa─Źinjavale bi Europsku uniju.

To je bila njema─Źka vizija Europe kao “skup koncentricnih krugova” od prije skoro 60 godina. Po nacistickom shva─çanju nacionalnog suvereniteta, ka┼że Atkinson, dr┼żavama bi vladale marionete ill diktatori kao u ┼ápanjolskoj i Italiji. Iznose─çi dijelove ovog Hitlerovog projekta Atkinson nalazi sli─Źnosti sa planovima ujedinjenja dana┼ínje Europe. On tvrdi da projekt suvremene “europske super dr┼żave” sadr┼żi 11 na─Źela prenesenih iz “Hitlerovog plana iz 1943. godine.

Kao o┼ítar kriti─Źar zapadno-europskih integracija u kojima vide zapostavljenu, stovi┼íe poni┼żenu i u povijesnom smislu prikra─çenu velicinu i tradiciju Velike Britanije, Atkinson kaze:
“Mondijalisti─Źko sjeme koje je Hitleru toliko olak┼íalo posao, danas se provodi u djelo, ─Źesto pod pla┼ítom starih kli┼íea poput “europskih integracija” , “novi svjetski poredak” , “me─Ĺunarodna solidarnost”. Te┼íko da se mo┼że na─çi aspekt Europske unije, isti─Źe Atkinson, koji 1942. godine nije bio zacrtan od strane nacista, i te┼íko da je mogu─çe naci nacisticku optu┼żbu na ra─Źun slobodne trgovine i anglosaksonskog sustava, koji se danas, dodu┼íe, sotto voce, ne ponavlja u Bruxellesu, Bonnu i Parizu.

U svojoj studiji “Za─Źarani europski krug” Atkinson veoma o┼ítro i precizno izra┼żava kriti─Źke stavove onog dijela suvremenog britanskog dru┼ítva koje se odlu─Źno protivi pot─Źinjavanju Velike Britanije i minorizaciji njene uloge u Europi i svijetu, kritiziraju─çi nemilosrdno britanske “europljane” i “njema─Źko-francusku spregu” u Europskoj Uniji. “Dokle god njema─Źki i francuski politi─Źari, ka┼że Atkinson, u rukama dr┼że uzde Europske unije, oni se zala┼żu za ja─Źanje nadnacionalnih i globalnih struktura mo─çi.
Onog momenta kada im se one istrgnu iz ruke zahvaljuju─çi nacionalnim aspiracijama, demokratskim odgovornostima i slobodnoj trgovini, oni se vra─çaju agresivnom nacionalizmu koji karakterizira njihovu povijest, i koji ─çe karakterizirati novu superdr┼żavu zvanu Europa.


Suština doktrine i praksa novog svjetskog poretka

Zavr┼íetkom Drugog svjetskog rata pokopane su nade svjetskih mo─çnika da se svijet mo┼że osvojiti silom oru┼żja, kako su to neki u pro┼ílosti poku┼íavali. Ta saznanja i novo vrijeme donijeli su nova razmi┼íljanja o tome kako realizirati staru ideju o osvajanju svijeta, o dominaciji i hegemoniji na svjetskim prostorima, kako od svijeta stvoriti jednosmjernu ulicu kojom ce se kretati svi narodi svijeta. Fizi─Źkim nestankom posljednjeg diktatora koji je bio na putu da osvoji Stari kontinent i da krene u prekomorske zemlje – Hitlera, nestala je i velika ratna vojna alijansa Istoka i Zapada stvorena radi obrane ─Źovje─Źanstva od zajedni─Źke opasnosti od diktature i “novog poretka” koji je pripremala “nadljudska rasa”.

U jednom od svojih govora Hitler je izjavio: “ne radi se samo o vojnom konfliktu izme─Ĺu dr┼żava (nisli na II. svjetski rat), vec o d┼żinovskoj bici izme─Ĺu naroda i rasa u kojoj ─çe pobijediti jedan pogled na svijet, a bez milosti biti uni┼íten drugi”. Me─Ĺutim, propa┼í─çu ove teorije istovremeno je o┼żivjela stara ideja o novom ruhu, sa novom vanjskom fasadom. Strategija s kojom se nastupalo predvi─Ĺala je osvajanje svijeta vi┼íe idejama nego silom mada se ni sila nekoliko desetlje─ça nije isklju─Źivala, makar kao “pomo─çno sredstvo”. Zane┼íeni ratnim pobjedama nad hitlerizmom i ohrabreni u─Źinkom novog oru┼żja nad japanskim gradovima, neki dr┼żavnici iz zemlje Novog svijeta objavili su neoru┼żani – “hladni rat” doju─Źera┼ínjem savezniku Sovjetskom Savezu.

O┼żivjele su stare, predratne suprotnosti razli─Źitih ideolo┼íkih sustava – tzv. gra─Ĺanske demokracije “slobodnog svijeta” i komunisti─Źke ideologije – marksizma. Povu─Źeni su i drugi “argumenti”: ukazivano je na “rusku agresivnost” u vrijeme carizma, na sovjetski “ekspanzionizam” uoci Drugog svjetskog rata, dok je engleski vojni pisac V. Rutersord obja┼ínjavao uzroke Drugog svjetskog rata u “agresivno┼í─çu” Sovjeta.

U zborniku radova zapadnonjema─Źkih stru─Źnjaka “Svjetski rat, uzroci i povod”, pi┼íe da je “dana┼ínja opasnost, koja slobodnom svijetu dolazi s Istoka, prijetila i Hitleru. On je bio prinu─Ĺen reagirati na nju. Rat protiv Rusije bio je od njega iznuden” . Sve je to po─Źelo stvarati u svijetu antikomunisti─Źki klimu i osecanje opasnosti od Tre─çeg svjetskog rata koji “pri┼żeljkuje ruski ekspanzionizam”. Istovremeno u Njema─Źkoj se obnavlja te┼żnja za revan┼íom zbog poraza koji je ta zemlja do┼żivjela.

“Hladni rat” i njegova “mek┼ía” takti─Źka varijanta specijalni rat bili su ┼żestoki i dugotrajni. To je bio “─Źetrdesetogodi┼ínji rat” izmedju dvije svjetske supersile i satelita. Taj rat je upravo zavr┼íen trijumfom i pobjedom koja nije o─Źekivana tako brzo i tako spektakularno, takore─çi bezbolno, gotovo bez krvi i op─çe konfrontacije. Hladni, odnosno specijalni rat, makar dugotrajni, bili su u─Źinkovitiji od bilo kakvih drugih oblika borbe. Oni su “ra┼í─Źistili” teren i stvorili uvjete za nove strate┼íke poteze, za novi na─Źin ostvarivanja ideja o “novom svjetskom poretku”. Najva┼żniji rezultat specijalnog rata bez; sumnje predstavlja ru┼íenje tzv. isto─Źnog bloka i nestanka Sovjetskog Saveza kao dr┼żave i svjetske supersile, kao i nestanak realsocijalisti─Źkog sustava nazvanog na Zapadu “komunisti─Źkim re┼żimom”.

Sve drugo ┼íto se desilo prije svega na teritoriju biv┼íe Jugoslavije koja nikada nije bila u isto─Źnom bloku, ali je smatrana “komunisti─Źkom” zemljom, bilo da je popratna pojava sa stanovi┼íta globalne politike SAD i nove zajednice dr┼żava – Europske unije.
Sve je to stvorilo novu situaciju u kojoj je bilo mogu─çe afirmirati i prakti─Źno po─Źeti realizirati novo-staru ideju o jednom svjetskom poretku na ─Źijem tronu bi bila jedina svjetska supersila – Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave.

Ta situacija i ukupne svjetske prilike oja─Źale su ideju i te┼żnju SAD da postane vode─ça svjetska sila. Amerika vec odavno sanja da dobije tu vode─çu ulogu. Ona vec pedeset godina ima kompleks od primata Europe i europskih sila. I taj kompleks nastoji jacanjem kompleksa svoje veli─Źine i snage. Prilika za to se ukazala upravo padom i raspadom Sovjetskog Saveza. Jo┼í davne 1947. godine, prilikom dono┼íenja Trumanove doktrine, njen idejni tvorac i prvi poslijeratni americki predsjednik je rekao: “Nema ja─Źe zemlje od Sjedinjenih Dr┼żava. Posjeduju─çi takvu mo─ç, mi smo du┼żni preuzeti rukovo─Ĺenje ─Źitavim svijetom”.

Na valu tih misli bili su i autori knjige “Ameri─Źka vanjska politika” – C. Kegli i. J. Wittkopf: “Ma sta se doga─Ĺalo u pro┼ílosti i sada – pisali su oni – ameri─Źka politika polazi od glavne pretpostavke – dominirati u svijetu, izboriti se za neosporno svjetsko liderstvo, oslanjaju─çi se, prije svega, na svoju vojnu mo─ç”. Opsesija da SAD imaju primat i vode─çu ulogu u svijetu, predstavljala je konstantu u ukupnoj ameri─Źkoj strategiji poslije Drugog svjetskog rata do danas.
Truman je svoju politiku nazivao “pravednim te─Źajem”, Kennedy je ozna─Źavao kao “nove granice”, Johnson je to izra┼żavao kao te┼żnju za “put u veliko dru┼ítvo”, Nixon je za cilj njegove globalne politike proglasio “zakon i red “, dok je Reagan proklamirao “te─Źaj obnavljanja sna┼żne Amerike”. Na toj liniji je ostao i novi, mladi, ne tako iskusni u svjetskim poslovima kao njegovi prethodnici – Clinton koji je u jednoj izjavi rekao: “Amerika mora nastaviti voditi svijet za ─Źije je stvaranje u─Źinila tako mnogo”.
I upravo ta ideja o dr┼żavi-vodilji sa svim postulatima sustava koji u njoj postoji, nalazi se u sredi┼ítu borbe za “novi svjetski poredak”. U stvaranje mita o “vode─çoj zemlji” aktivno sudjeluju mnogi znanstveni radnici i apologeti teorija o “ameri─Źkom snu” i “ameri─Źkoj izuzetnosti”. Tako poznati ameri─Źki profesor J. Robertson u knjizi “Americki mit” pi┼íe da se unutra┼ínji politi─Źki ┼żivot Sjedinjenih Ameri─Źkih Dr┼żava “odavno oslanja na mit koji uporno u svijesti nacije odr┼żavaju svi predsjednici, ─Źitava rukovode─ça elita dr┼żave”.

Prema Robertson-u, “to je mit koji ka┼że da Amerika ujedinjuje naciju koja ima iskljucivo mjesto u ljudskoj civilizaciji, i koje joj daje neosporno pravo na ekspanziju, na ulogu prve dr┼żave, u svjetskom liderstvu”.
Koncept o novom svjetskom poretku na ─Źelu sa Sjedinjenih Americkim Dr┼żavama cjelovito je formulirao jo┼í prije skoro ─Źetrdeset godina jedan od osniva─Źa ameri─Źke znanosti o me─Ĺunarodnim odnosima i ┼íef Instituta za istra┼żivanja vanjske politike Robert Strausz Hupe. Ovaj znanstvenik i dugogodi┼ínji ameri─Źki diplomat izlo┼żio je u svojoj knjizi “Ravnote┼że sutra┼ínjice” viziju budu─çeg svijeta i odnosa snaga u njemu, afirmiraju─çi ideju o vode─çoj ulozi Amerike kao jedine supersile. Tako RS Hupe isti─Źe da je za Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave najva┼żnije pitanje “unifikacije globusa pod vodstvom te zemlje tijekom ove generacije”. Ukoliko SAD bude “djelotvorno i brzo radila na izvr┼íenju ovog zadatka, od toga ─çe, po misljenju Hupe, ovisiti pre┼żivljavanje SAD kao vode─çe sile”, a “vjerojatno i pre┼żivljavanje zapadne kulture u cjelini, a mogu─çe i pre┼żivljavanje ─Źovje─Źanstva”.

Na hitnost ostvarivanja tog cilja Hupe upozorava zbog “politi─Źkog ja─Źanja azijskih naroda, koji, ako se ima u vidu njihov veoma veliki demografski rast, mo┼że izmijeniti globalnu i regionalnu ravnote┼żu snaga i dovesti do ve─çih ili manjih konflikata i ratova, kao i zbog ─Źinjenice da ─çe se zna─Źajnije pove─çati broj tzv. srednjih zemalja koje ─çe biti u stanju da pribave nuklearno oru┼żje i druga sredstva za masovno uni┼ítavanje. Zbog toga Hupe smatra da treba i─çi na “uspostavu jedinstvene svjetske vladavine”.
Zato je po Hupe-u jedno i jedino pitanje: “koji ─çe narod uspostaviti univerzalni poredak po svojim idejama i pod svojom dominacijom”.

Duh je kona─Źno iza┼íao iz boce i po─Źeo kru┼żiti svijetom kao bauk novog svjetskog poretka.

Pobjednik u “tre─çem svjetskom Ratu” – u specijalnom ratu, dobio bi prakti─Źno neograni─Źene mogu─çnosti za ostvarivanje davno za─Źetih ideja o “novom svjetskom poretku”. U svjetskoj javnosti u posljednje vrijeme vode se rasprave o tome: ┼íto je to novi poredak, ┼íta je njegova su┼ítina i da li on uop─çe postoji.
Strategija tzv. novog svjetskog poretka, istaknuta prije nekoliko desetlje─ça vi┼íe kao zamisao i ideja o svemo─çi i premo─çi jednog sustava i hegemoniji jedne ili skupine zemalja, nije formulirana kao cjelovit koncept i doktrina. Ona je godinama dopunjavana i dogra─Ĺivana da bi se uobli─Źavala kao pogled na svijet. Ideja o “novom svjetskom poretku” nastala je kao rezultat te┼żnji o svjetskoj hegemoniji bilo u sferi politi─Źkih i ekonomskih odnosa ili u domeni vojne sile.
Ova stara ideja je postala posebno aktuelna po─Źetkom 80-ih godina kada je nakon vi┼íegodi┼ínje psiholo┼íke propagandne pripreme, ekonomskih iscrpljivanja i uslijed stjecanja drugih okolnosti, bio na vidiku po─Źetak kraja “komunistickog sustava”.

Novi me─Ĺunarodni poredak je tema o kojoj se dosta raspravlja i razmi┼ílja na svim zemljinim meridijanima, bez obzira na manja ili ve─ça (lo┼íe) iskustva koje je dala povijest. Interesantna su posebno razmi┼íljanja o tome kineskih analiti─Źara svjetskih prilika i me─Ĺunarodnih odnosa. Oni podsje─çaju na povijesna iskustva koja pokazuju kako je nekoliko mo─çnika svojim odlukama podijelilo svijet prema sferama svojih interesa i opredijelilo sudbine mnogih naroda poslije Drugog svjetskog rata.

Nakon raspada poretka stvorenog na Jalti, intenzivirana su nastojanja da novi akteri i vodstvo svijeta po svojoj mjeri stvaraju novi poredak. “┼áto se ti─Źe sadr┼żaja i cilja – pi┼íe potpredsjednik Kineskog narodnog instituta za me─Ĺunarodne odnose Ma Xusheng – me─Ĺunarodni poredak je do sada bivao zasnovan na vodstvu i politici sile uz dominaciju nekoliko velikih sila koje su nametale svoja vi─Ĺenja narodima svijeta.

Povijest je pokazala da jedan takav poredak ne mo┼że donijeti svjetski mir. Ovaj kineski nau─Źnik upozorava da narodi svijeta “moraju ozbiljno prou─Źiti ovu povijesna lekciju” i da “novi me─Ĺunarodni poredak mora imati za cilj konsolidiranja svjetskog mira i unapre─Ĺivanje zajedni─Źkog razvoja, a pogre┼íke nametanja razaraju─çih ratova ─Źovje─Źanstvo ne smije nikada ponoviti”.

Kineski analiti─Źar iznosi mi┼íljenje da se nekoliko velikih sila, u ime za┼ítite ljudskih prava i “demokracije i prosperiteta, mije┼íaju u unutarnje stvari drugih zemalja”, pa novi svjetski poredak naziva planom “dominacije velikih sila”. “Sama sr┼ż stvari je, dodaje on, dozvoliti ili ne dozvoliti mije┼íanje u unutarnje stvari suverenih dr┼żava”.
Taj plan po njemu sadr┼żi ograni─Źavanje suvereniteta nezavisnih dr┼żava i postavljanje pitanja ljudskih prava iznad dr┼żavnog suvereniteta, nametanje svoje ideologije i mije┼íanje u unutarnjih pitanja dr┼żava koje odbacuju vrijednosti zapadnih demokracija. “

Mnogi povr┼íni promatra─Źi onoga ┼íto se doga─Ĺa nisu bili u stanju razumijeti i shvatiti su┼ítinu takve strategije tihog potcinjavanja naroda i dr┼żava. ┼átovi┼íe, nekima je to izgledalo kao po─Źetak nastanka jednog novog svijeta i bolje budu─çnosti za cijelo ─Źovje─Źanstvo. Razumljivo je ┼íto su pla─çene institucije i ideolozi “veliki” i “mali” seljak, obja┼ínjavali i hvalili ideje i politi─Źku praksu nastanka jednog novog poretka. On su svakako znatno doprinijeli da te ideje postanu privla─Źne, pa┼żljivo skrivaju─çi njihovu pravu su┼ítinu, i da stvore mnoge zablude i iluzije u svoj javnosti glede karaktera “novog svjetskog poretka” i na─Źina njegovog stvaranja. Ono ┼íto iznena─Ĺuje jest podr┼íka ideja i praksa novog poretka dobiva od onih ljudi za ─Źiji se obrazovni i intelektualni nivo ne bi moglo re─çi da nije u stanju doku─Źiti su┼ítinu stvari, da dublje pronikne u dru┼ítvene i politi─Źke procese, da u tim procesima vidi interese svog naroda kome pripadaju i predvi─Ĺaju njegovu sudbinu i budu─çnost.

Mnogi me─Ĺu njima su dobrovoljno pristali da budu pozitivni tuma─Źi i apologeti jedne politi─Źke strategije ─Źiji dosada┼ínji rezultati i op─ça usmjerenost s razlogom izazivaju nevjerice i zebnje diljem na┼íe planete. Da li ─çe se i kada probuditi savjesti umnih ljudi na┼íega doba i da li ─çe oni biti u stanju da narodima svijeta na vrijeme ka┼żu pravu istinu o “novom svjetskom poretku” – to ─çe pokazati vrijeme koje ubrzano prolazi.

Institucionalni oslonci “novog poretka” su:

- Ujedinjeni narodi
- Europska unija
- NATO
- Svjetska banka i MMF

Svjetska banka i MMF – ekonomski stupovi novog svjetskog poretka

U strategiji stvaranja novog svjetskog poretka bitno mjesto imaju Svjetska banka i Me─Ĺunarodni monetarni fond . Ove dvije najmo─çnije svjetske institucije u sferi kapitala dobile su takvu snagu da bitno utje─Źu na globalna ekonomska, pa i politi─Źka kretanja u suvremenom svijetu. Bez njihovog prisustva i sudjelovanja ne mo┼że se vi┼íe ni zamisliti skoro ni jedna nacionalna ekonomija. One svojom ekonomskom, odnosno snagom ogromnog udru┼żenog financijskog kapitala, predstavljaju glavni generator gospodarskih i financijskih integracija, usmjeravaju globalne i regionalne gospodarske i tehnolo┼íke procese.

Njihova ekonomska funkcija izra┼żena je prije svega u uvjetima usmjeravanja i kori┼ítenja financijskog kapitala ogromnih razmjera, i svakako, u uvjetima i na─Źinu dodjeljivanja kredita i drugih oblika financiranja nacionalnih i me─Ĺunarodnih projekata, uticuci na strukturu i ukupnu usmjerenost gospodarskih tokova pojedinih ili skupina zemalja. medjunarodni kapital koji se transponira preko Svjetske banke i MMF-a nalazi se u funkciji multinacionalnih kompanija, financijskih magnata i mnogih anonimnih vlasnika kapitala, koji posredstvom ovih institucije plasiraju u velike svjetske projekte. Neke od njih, kao, primjerice, Svjetska banka, osnovane su sa zadatkom da poma┼żu ekonomski razvoj mnogih zemalja koje zaostaju za svjetskim procesima ili se nalaze na najni┼żem stupnju ekonomske razvijenosti. Ona tu funkciju vr┼íi dodjeljivanjem kredita i tzv. pomo─çi.

Ali financijski kapital koji plasira ova kao i sve druge banke, daje se pod odre─Ĺenim te┼íkim uvjetima koje su primatelji prisiljeni prihva─çati, dok stvarni vlasnici kapitala ubiru visoke profite i njegove suradnike dr┼że u manjoj ili ve─çoj ekonomskoj, pa i politi─Źkoj ovisnosti.

Tako je me─Ĺunarodni financijski kapital uvukao u svoju mre┼żu stotine zemalja u svijetu, ─Źine─çi ih ovisnima, politicki poslu┼ínim, nesamostalnim i ─Źesto bez svog stvarnog suvereniteta. I upravo na taj na─Źin, Svjetska banks i MMF, i ne samo oni, ─Źine ekonomske stupove u projektima ure─Ĺivanja svijeta po modelima arhitekata novog svjetskog poretka. Ta sprega koncentriranog financijskog kapitala sa planovima novog poretka daje onim financijskim institucijama dodatnu mo─ç i toliku snagu da se mnogi danas a svijetu pitaju gdje se nalaze stvarne poluge mondijalisti─Źki vlasti.
Postavlja se, naime, pitanje: tko stvarno upravlja svjetskim procesima: vlade ili ove mo─çne institucije financijskog kapitala u sprezi sa me─Ĺunarodnom politi─Źkom elitom i oligarhijom.

Ono ┼íto karakterizira metode rada Svjetske banke, posebice MMF-a jest ─Źinjenica da su uvjeti suradnje nacionalnih dr┼żava i financijskih institucija ve─çine zemalja, izrazito politi─Źki obojeni. Rijetki su primjeri da su ove me─Ĺunarodne financijske institucije posljednjih godina davale kredite ili tzv. pomo─çi nerazvijenim ili zemljama u razvoju, a da nisu kao prethodne uvjete zahtijevli “demokratske reforme”.

Postavljeni su izravno zahtjevi u pogledu ne samo monetarnog sustava i gospodarskih reformi, uz obavezno slobodno tr┼żi┼íte, ve─ç su ─Źesto tra┼żeni i odre─Ĺivani modeli dru┼ítvenog sustava i dr┼żavne organizacije. Sve je to, naravno, u funkciji prinudnog organiziranja pojedinih dru┼ítava i dr┼żava po zami┼íljenom modelu mondijalizma, kona─Źno, sve je to usmjereno na pot─Źinjavanje naroda i dr┼żava, prisilno, a ne dobrovoljno povezivanje u ┼íire zajednice, da bi se pona┼íale po jednoj shemi i po diktatu najmo─çnijih.


Ko ustvari vlada svijetom?

Suvremeni svijet na┼íao se u klije┼ítima vlastitih suprotnosti i sapleo se toliko u mre┼żu institucija stvorenih na osnovama opipljivih ali ─Źesto i nevidljivih dru┼ítvenih grupa, financijskog kapitala, politi─Źke oligarhije i raznih drugih od ─Źoveka, naroda i nacionalnih dr┼żava, otu─Ĺenih interesa da se sve glasnije postavlja pitanje: tko u stvari, danas vlada svijetom, ili jo┼í preciznije: tko vu─Źe konce iza kulisa svjetske politi─Źke pozornice, tko vlada formalno, a u ─Źijim su rukama poluge vlasti koja upravlja pojedinim dr┼żavama, regionalnim i drugim me─Ĺunarodnim organizacijama i institucijama.

U tra┼żenju odgovora na ovo pitanje, ve─çina mogu─çih i stru─Źnih analiti─Źara globalnih dru┼ítvenih procesa u suvremenom svijetu, suglasna je u jednom: da je sve ve─çi broj dr┼żava i me─Ĺunarodnih politi─Źkih, ekonomskih, vojnih struktura i asocijacija na ─Źijem se ─Źelu nalaze li─Źnosti, vlade i organi koji vr┼íe vlast i upravljaju, ali ─Źesto samo prividno u ime onih koji su ih formalno birali, dok se stvarni nosioci politi─Źke i dru┼ítvene mo─çi nalaze u dubokoj pozadini iz koje suptilnim metodama i razvijenim mehanizmom utjecaja vr┼íe destrukciju stvarne vlasti i ostvaruju svoje konkretne interese i strate┼íke ciljeve.

Analiti─Źari koji se bave ovim problemima jos nisu uspeli potpuno otkriti sve strane zamr┼íenijeg klupka i odgovoriti na pitanja: tko stvarno vlada, na primjer, Amerikom ili Rusijom, koje snage diktiraju pona┼íanje takvih organizacija kao ┼íto su Ujedinjeni narodi, Europska unija, NATO pakt, OEBS ili razne internacionalne organizacije u Aziji, ili na drugim kontinentima. Ali dugogodi┼ínji analiticari, ipak su uspjeli da “pohvataju neke konce”, i da slo┼że dio mozaika sila, odnosno institucija iz kojih “zra─Źi” stvarna mo─ç vladanja i upravljanja politi─Źkim procesima, i vojnim snagama, i koji pomo─çu kapitala i novih tehnologija usmeravaju svijet ka ostvarivanju davnih i aktualnih ideja mondijalizma.

Prema saznanjima mnogih istra┼żiva─Źa danas u svijetu postoji nekoliko organizacija i institucija u kojima se nalaze “ad personam” pripadnici svetskog establishmenta koji vr┼íe su┼ítinski uticaj na nacionalne i svjetske poslove i na dono┼íenje svih bitnih odluka od zna─Źaja za ┼żivot ljudi, naroda i dr┼żava.

Poznato je da se ta koncentrirana mo─ç nalazi u nekoliko takvih organizacija kao sto su: Savjet za medjunarodne odnose u Sjedinjenim Dr┼żavama, Trilateralna komisija, zatim Rimski klub i grupa Bilderberg.
U njihovom ─Źlanstvu se nalaze najistaknutiji predstavnici svjetske elite ─Źija je strate┼íka orijentacija stvaranje novog svetskog poretka na ─Źelu sa tzv. svjetskom vladom, bez nacionalnih dr┼żava i njihovog suvereniteta, bez granica i ograni─Źenja za kretanje financijskog kapitala i proizvoda multinacionalnih kompanija, za slobodni pristup, informacijama, kulturnih i duhovnih vrednosti. U pitanju je borba otudenih dru┼ítvenih grupa za vlast i bogatstvo i to je te┼żnja za privatizacijom mo─çi – politi─Źke, ekonomske, kulturne.

Osnovni temelj i kadrovsku jezgru ovih mondijalistickih dru┼ítava predstavlja tajnovita i nadasve mo─çna masonerija, odnosno ─Źlanovi njenih tajnih lo┼ża. Iz masonerije, na njenih osnova i po njenim idejama stvorene su ove organizacije ─Źiji je legitimitet pokriven imenima raznih tzv. “nevladinih”, neformalnih udru┼żenja i klubova u kojima se okupljaju tzv. “pojedinci od ugleda i presti┼ża” i ─Źija je aktivnost uglavnom od javnosti dobro skrivena, ali ─Źija “mi┼íljenja” ne rijetko bivaju ugra─Ĺena u odluke i zvani─Źnih vlada i organa koje nerijetko potresaju svijet i utje─Źu na ┼żivot ljudi, naroda i dr┼żava.

Princip djelovanja ovih organizacija je identi─Źan onome na kome radi i masonerija. Naime, njihovi ─Źlanovi se ugra─Ĺuju u legalne nacionalne dr┼żavne i me─Ĺunarodne organe i tako iznutra utje─Źu na njihovu politiku. Iz prakse je poznato, da je ─Źlanstvo u masonskim lo┼żama i u njihovim izdancima – savjetima, komisijama i klubovima, naj─Źe┼íce uvjet “izbora” za klju─Źne funkcije u dr┼żavnim administracijama. O tome ilistrativno govori podatak da su svi ameri─Źki predsednici posijle II. svjetskog rata bili masoni ili ─Źlanovi Saveza za medjunarodne odnose ili Trilateralne komisije.
Tako su ─Źlanovi masonske lo┼że bili Franklin, Rosewelt, Harry Truman, Lyndon Johnson, Gerald Ford – Mladi, Ronald Reagan. George Bush je bio ─Źlan lo┼że “Mrtva─Źka glava” – tajnog dru┼ítva na sveu─Źili┼ítu Yale, dok su masoni bili kandidati za potpredsednike SAD – Godwater i McGovern.

Predsednik Kennedy, Nixon, Ford, Carter i Bush nalazili su se u ─Źlanstvu Savjeta za me─Ĺunarodne odnose i trilateralne komisije, dok je Bush dvije godine vr┼íio du┼żnost predsjednika SIO.
Pripadnost ovim organizacijama, kako ka┼że Geri Ka, postala je preduvjet za predsjedni─Źku kandidaturu i za najve─çe polo┼żaje u administraciji: “Nije neto─Źno, kaze Geri Ka, da SIO i Trilateralna komisija vladaju na┼íom vladom”.

Kuda se svijet kre─çe?

Nakon zavr┼íetka klasi─Źnog hladnog rata i intenziviranja njegove “mek┼íe” i vi┼íe rafinirane varijante – specijalnog rata, odnosno nakon nestanka realsocijalisti─Źkog sistema i razbijanja Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i ─îehoslovacke u vi┼íe dr┼żavica, na svjetskoj politi─Źkoj pozornici kao jedina super sila i trenutni “svjetski lider” ostale su Sjedinjene Americke Dr┼żave pra─çene, takore─çi satelitski, od njegovih zapadnih saveznica i nekih udaljenijih, ekonomski mo─çnih dalekoisto─Źnih zemalja.

Poslije nestanka jednog bloka i svjetske ravnote┼że snaga, svijet se na┼íao u vrtlogu dru┼ítvenih (izabranih ili nametnutih modela) i ekonomskih promjena, tra┼żenja novih saveza i politi─Źkih i vojnih oslonaca. Pobjednici u prvoj velikoj povijesnoj rundi tra┼że nove puteve ujedinjavanja svijeta po svom modelu i pod svojim tutorstvom i apsolutnim utjecajem.
Stratezima novog svjetskog poretka postoje─çi politi─Źki, ekonomski, vojni i kulturni osvojeni prostori postali su isuvi┼íe tijesni za ostvarivanje njihovih ideja i ciljeva. Oni su napravili i ho─çe o┼żiviti europsku varijantu povezivanja dr┼żava u jednu nadnacionalnu asocijaciju i da je kao model primjene na ┼íirim svjetskim prostorima.

Zaklju─Źak

Zvalo se to novi svjetski poredak ili nekako druga─Źije, na djelu je jedna nova volja ─Źijoj milosti su izru─Źeni podanici nekada┼ínjeg poretka sretne budu─çnosti.
Tehni─Źari novog svijeta objavili su kraj povijesti. Vidio sam svijet u kojem je ro─Ĺena ideja zavr┼íetka ljudske povijesti. Taj svijet se uglavnom iskazuje svakodnevnim strahom od smrti. Njime dominiraju ideje zdravlja, sportskog, ispravnog i higijenskog ┼żivota. Ljudi tamo tr─Źe propisanim ritmom (jogging); trce da bi ┼żivjeli i ┼żive da bi tr─Źali. U tom svijetu ne postoji pro┼ílost, a o budu─çnosti se misli kao o osobnoj svojini, pa ona otuda mora biti unapred sre─Ĺena i umivena.

Mogu─çe je da je unutarnji motiv projektanata novog poretka jednak ili sli─Źan motivu projektanata sretne buducnosti: i jedni i drugi krili su ili kriju ┼żelju da poraze ljudsku biologiju pora┼żavaju─çi neupitnost povijesti.
Procedura prema kojoj se budu─çnost a priori ure─Ĺuje predstavlja jednu vrstu fantasti─Źnog perpetuiranja poznate i kontrolirane svakodnevice. Danas onih ┼íto dolaze ne smije puno da se razlikuje od danas onih ┼íto sada ure─Ĺuju svijet. ─îovje─Źanstvo vjerojatno ulazi u period kada se budu─çnost ve─ç danas predvi─Ĺa, dozira i kontrolira.
Mo┼żda se time ispunjava neka vi┼ía pravda za potomstvo nara┼ítaja koji su bili ┼żrtve ili svjedoci revolucionarnog terora.

Njima sasvim sigurno nitko ne─çe odlagati ni sretnu ni nesretnu budu─çnost: oni ce ┼żivjeti svakodnevno, sa manjim ili ve─çim napetostima, ali uglavnom u poravnatoj, predvidljivoj i stereotipnoj svakodnevici.
Prema dosada┼ínjem iskustvu prakse otvorenog drustva, vrli novi svijet ne bi trebalo da donese vi┼íe tragedije nego ┼íto su je ve─ç okusili stanovnici komunisti─Źkog dijela planete. Ostaje pitanje da li ─çe oni jo┼í za izvjesno vrijeme stje─çi pravo i slobodu u─Źiniti svoj ┼żivot jednako vrijednim i ravnopravnim ┼żivotima gradana otvorenog dru┼ítva. Kona─Źno, poslije pakla ─Źistilista koji jo┼í uvek traje, mora da do─Ĺe i zasada nepoznat, ali po svim indicijama mu─Źan period prilago─Ĺavanja.

Za one koji ne polo┼że ispit prilagodljivosti – za nove disidente i heretike – uvek ostaju usamljene stanice u pustinji novog poretka. Njih, vjerojatno, ne─çe ─Źuvati naoru┼żani stra┼żari. Ali ─çe te usamljene i razbacane sjemenke, sigurno, biti nadzirane iz nebeskih crkava novog poretka – iz lete─çih tanjura.
novi svjetski poredak iluminati NWO
 
 
(besplatniseminarskiradovi.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11024"] PRETHODNI ─îLANAK [/button_icon]
[facebook]

Filed under: Featured, Illuminati, Masoni, Novi Svjetski Poredak, TEORIJE ZAVJERE, VIJESTI IZ SVIJETA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,