POZNATI SVJETSKI KLIMATOLOG: ‘Globalno zagrijavanje je mit nuklearne industrije’

“Klimatologija je postala politička stranka s totalitarnim tendencijama”

Renomirana svjetska klimatologinja Judith Curry, koja je nedavno napustila akademski i istraživački rad kako bi mogla početi govoriti istinu, objavila je prijevaru o klimatskim promjenama i objasnila porijeklo naracije globalnog zatopljenja

Prema Judith Curry, mit je započeo 70-ih godina, a kriva je nuklearna industrija, koja je očajnički tražila profit.

Korijeni mita o globalnom zatopljenju mogu se pratiti još davne 1973. godine, tijekom embarga nafte u Zeljevskim zemljama, koji je potaknuo strah, posebno u SAD-u, da će opskrba naftom – nestati.

Nuklearna industrija, kaže Curry, iskoristila je strah i proglasila nuklearnu energiju najboljom alternativom, te je počela ispumpavati velike sume novca u ekološka kretanja koja su bila neprijateljska prema ugljenu i nafti, a što je nastavila raditi i danas.

Mediji potiču priču da su ljudi krivi za klimatske promjene i stalno se drže tih činjenica. Javnost, koja nije čula ništa drugo, polako je prihvatila teoriju i vjeruje da je svatko tko preispituje teoriju klimatskih promjena – šarlatan.

Priča o globalnom zagrijavanju, prema Judith Curry, je rođena i industrija klimatskih promjena je zaživjela.

Curry je pravi klimatolog. Jednom je vodila Odsjek znanosti o Zemlji i atmosferi na Tehnološkom institutu Georgia, dok nije odustala od akademije kako bi se mogla samostalno izraziti i javno objaviti istinu.

“Neovisnost uma i klimatologija su postali nespojivi”, kaže ona.

Mislite li da globalno zagrijavanje nije stvarno? Pitam ja vas.

“Postoji zagrijavanje, ali mi zapravo ne razumijemo njegove uzroke”, kaže ona. “Ljudski faktor i ugljični dioksid osobito pridonose zagrijavanju, ali koliko je to predmet intenzivne znanstvene rasprave.”

Curry je znanstvenica, a ne stručnjak. Za razliku od mnogih političkih i novinarskih proročanstava, ona nikada nije poticala raspravu bez dokaza. I ona ima podatke pri ruci. Ona, na primjer, kaže da se između 1910. i 1940. godine planet zagrijavao tijekom klimatske epizode koja nalikuje ovoj današnjoj.

Za globalno zagrijavanje se ne može okriviti industrija, tvrdi ona, jer tada je većina emisija ugljičnog dioksida kroz izgaranje fosilnih goriva bila mala. Zapravo, kaže Curry, “gotovo polovica zagrijavanja u dvadesetom stoljeću dogodila se u prvoj polovici stoljeća, prije nego što su emisije ugljičnog dioksida postale količinski velike.”

Prirodni faktori su stoga morali biti uzrok. Niti jedan od klimatskih modela koje koriste znanstvenici koji sada rade za Ujedinjene narode ne može objasniti ovaj stari trend.

“Niti ovi modeli ne mogu objasniti zašto se klima naglo ohladila između 1950. i 1970. godine, što je dovelo do rasprostranjenih upozorenja o početku novog ledenog doba. Sjećam se naslovnica časopisa kasnih šezdesetih ili ranih sedamdesetih koje prikazuju duboko zamrznuti planet.”

Prema grupi znanstvenika, suočili smo se s apokaliptičnim scenarijem vezanim za klimu – ali koji je bio suprotan sadašnjem.

To nam daje odgovor zašto je Curry napustila znanstveno-akademski svijet i istraživanja koje je financirala vlada.

“Klimatologija je postala politička stranka s totalitarnim tendencijama” – tvrdi ona.

“Ako ne podržite UN-ov konsenzus o globalnom zagrijavanju kojeg su navodno uzrokovali ljudi, ako izrazite najmanji skepticizam, vi ste označeni kao “poricatelj klimatskih promjena”, marioneta Donalda Trumpa, kvazi-fašista kojem mora biti zabranjen pristup znanstvenoj zajednici.

Ovih dana, glavna klimatološka (politička) struja prihvaća samo podatke koji potvrđuju njihovu hipotezu da čovječanstvo stoji iza globalnog zatopljenja.

Oni koji su se usudili pretpostaviti moguće prirodne uzroke klimatskih varijacija – kao što su solarni pomaci ili zemaljske oscilacije – nisu dobro shvaćeni u znanstvenoj zajednici, blago rečeno.

Retorika klimatskih alarmista, vrijedno je spomenuti, sve je više prelazila sa izraza „globalnog zagrijavanja“ na „klimatske promjene“, što može značiti bilo što vezano za klimu.

Taj pomak je počeo još 1992. godine, kada su UN proširile svoj spektar brige za okoliš koju bi uključile svaku promjenu koju bi ljudske aktivnosti mogle uzrokovati u prirodi, bacajući tako široku mrežu koja je optuživala ljudsko djelovanje.

Znanstvena istraživanja trebala bi se temeljiti na skepticizmu, na stalnom preispitivanju prihvaćenih ideja: barem sam to naučila od svog mentora, poznatog znanstvenog filozofa našeg vremena, Karla Poppera.

Što bi moglo natjerati klimatske znanstvenike da izdaju samu bit njihovog poziva?

Odgovor, Curry tvrdi je… “politika, novac i slava.”

Među klimatolozima, objašnjava Curry, “osoba ne smije previše voljeti kapitalizam ili industrijski razvoj i trebala bi favorizirati svjetsku vladu, a ne nacije”. Razmišljajte drugačije i biti ćete izopćeni.

“Klimatologija postaje sve sumnjivija znanost koja služi političkom projektu” – žali se ona. Drugim riječima, “politička kola vodi znanstveni konj.”

Postoji li apokaliptična kriza vezana za globalno zagrijavanje ili ne?

“Uvijek nam je rečeno da dolazimo do točke bez povratka – da je, na primjer, topljenje arktičkog ledenog pokrivača početak apokalipse”, kaže Curry.

“Ali to topljenje, koje je započelo prije nekoliko desetljeća, ne dovodi do katastrofe.”

Polarni medvjedi se prilagođavaju i idu negdje drugdje i nikada nisu bili brojniji i manje su ugroženi topljenjem leda, kaže ona, nego urbanizacijom i ekonomskim razvojem u polarnoj regiji.

Štoviše, posljednjih godinu dana, planet se počeo hladiti, premda “nitko ne zna hoće li to trajati ili ne, ili će staviti pod znak pitanja sve hipoteze o globalnom zagrijavanju”.

Prema Curry, doista dramatično pucanje ledenog sloja nije uzrokovanog globalnim zatopljenjem, nego “vulkanskim erupcijama u antarktičkom području, a one se ne mogu predvidjeti.”

Nacionalna aeronautička i svemirska uprava (NASA) je odigrala veliku ulogu u širenju naracije globalnog zatopljenja. Nakon što je okončala svoje lunarne ekspedicije, NASA je tražila novu misiju, tako da je izgradila neke privremene klimatske modele koji su se prvenstveno fokusirali na ugljični dioksid, jer je to jednostavan faktor koji treba izdvojiti i “jer je podložan ljudskoj kontroli”, primjećuje Curry.

Iako je to samo jedan od mnogih čimbenika koji uzrokuju klimatske varijacije, ugljični dioksid je sve više postao negativac.

Birokratske snage u UN-u koje promiču globalnu vladu – koju će voditi UN, suvišno je reći – našle su se iza ove linije istraživanja. Zatim su znanstvenici pozvani i dobili su poticaje da dokažu da je takav politički projekt znanstveno potreban, prisjeća se Curry.

Ujedinjeni narodi su 1988. godine osnovali Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) kako bi pokrenuli ovaj program, i od tada su klimatolozi – prihvatili vjeru globalnog zagrijavanja.

Ova izvanredna tajna suradnja danas omogućuje političarima i novinarima da izjavljuju da “znanost kaže da je” ugljični dioksid kriv za globalno zagrijavanje, ili da postoji “znanstveni konsenzus” o zagrijavanju, što znači da nije potrebno daljnje istraživanje – nešto što nema smisla, jer se znanstveno istraživanje ne temelji na konsenzusu, nego na kontradiktornim stavovima.”

Zato je rad Judith Curry danas toliko važan. Ona je zviždačica koja razotkriva mitove.

Novi-Svjetski-Poredak.com