POTPUNO SUPROTNA PRIČA O ‘ZNANOSTI’ KLIMATSKIH PROMJENA: Podizanje razine mora se USPORILO od 2002. godine do danas

Potreban nam je novi način gledanja globalnog zatopljenja – naročito što od toga radimo oluju u čaši

Znanstvenici kažu kako dok razine oceana i dalje rastu, stopa koja se povećala zapravo se usporila za 31 posto od 2002. godine, a 44 posto od 2004. za manje od 17 centimetara po stoljeću.

Jedva da je to kataklizmički događaj koji bi zaradio glasno predviđanje kraja svijeta.

Današnji porast razine mora uvijek se smatrao pokazateljem klimatskih promjena, ali usporavanje te brzine pokazuje “stanku” u globalnom zagrijavanju.

Radovi objavljeni sada pozivaju na poboljšane modele u kvantificiranju stvarnih učinaka globalnog zatopljenja i porasta razine mora.

Postoji mnogo znanstvenih dokaza koji sugeriraju da je volumen oceana bio izravno pod utjecajem industrijalizacije. Čim je počela industrijska revolucija, znanstvenici su primijetili kako se razina mora počela dizati.

Razlog: povećane koncentracije stakleničkih plinova su zarobile toplinu zraka i oceana. Morska se voda širi dok je toplija, a dodatni volumen vode doprinosi globalnom topljenju leda zbog topline.

To je ono što svako dijete vidi na TV-u. Staklenički plinovi dižu temperaturu atmosfere, led se topi i taj jadni polarni medvjed uči gimnastiku kako balansira na otopljenom ledenom brijegu.

Ipak, ono što ostaje neizrečeno je da postoje drugi čimbenici koje treba uzeti u obzir, kao što su velika godišnja razlika u razini mora zbog skladištenja vode na kopnu (bilo voda, bilo leda ili snijega).

Postoje godišnje fluktuacije koje se ne spominju u medijima i koje se oslanjaju na fenomen El Nino. Jednostavno rečeno, tijekom razdoblja fenomena La Nina, kiša obično pada na kopno, dok tijekom El Nina pada na oceanu. Tu su i vremenskih obrasci koji utječu na trendove razine mora ne samo u godinama već i u desetljećima.

Dok znanstvenici primjećuju da ovi promjenjivi vremenski uvjeti dugoročno ne utječu na razinu mora (dovoljno za potporu apokaliptičkoj prognozi), oni ne otkrivaju točan odnos između globalnog zatopljenja i porasta razine mora (tj. porasta globalnih razina mora kroz glacijalno topljenje i dugoročno zagrijavanje oceana).

Paradoks koji se mora prihvatiti

Istina je da nam je dano samo pola priče. Istina je da je globalna razina mora u posljednjem desetljeću (sasvim očito) porasla. Također je istina da se brzina primanja topline od strane oceana također povećala, i topljenje ledenjaka se ubrzalo.

Ipak, stopa porasta razine mora je opala. To je paradoks koji treba prihvatiti da se spriječi masovna histerija.

Imajte na umu da satelitske slike koje prikazuju trendove u razinama mora pokazuju da postoji očita “izbočina” u zapadnoj ekvatorijalnoj regiji Pacifika – uzorak koji se ne prikazuje u drugim dijelovima svijeta.

Znanstvenici zaključuju da lokalizirane “izbočine” ukazuje na ostale oscilacije vjetra ili oceana, a ne izravni učinak stakleničkih plinova koji bi stvorili generalizirani porast razine mora.

Potpuni odgovor na ovu zagonetku tek treba biti izrađen. Znanstvenici još uvijek rade na odgovoru na ovo pitanje u cijelosti. Sa oprezom, iako postoje mnoge godišnje i višegodišnje fluktuacije koje snažno utječu na kratkoročne trendove i podatke.

“Činjenični” zaključak ovisit će o tome koji vremenski okvir se ispituje. Bez obzira na to, znanstvenici su rekli da je do sada stvarni porast globalne razine mora bio konstantan 3,3 ± 0,4 mm godišnje.
 
NoviSvjetskiPoredak.com