NIKOME NIJE JASNA – ČAK NI INTERNETSKIM STRUČNJACIMA: 7 STVARI o novoj orvelovskoj ‘Internet direktivi EU’

Internetski stručnjak Marko Rakar analizira kontroverznu direktivu koju EU želi primjeniti na internet, a za koju mnogi kažu da je smrt neta kakvog poznajemo

Europska je unija odlučna u tome da “zauzda” internet i zaštiti intelektualna prava pa makar na uštrb slobode medija i interneta. Za laike direktivu i njezine posljedice po svakog građanina analizira bloger i savjetnik koji se bavi informatičkom tehnologijom te istraživačkom analitikom Marko Rakar.

# Izglasana je (iako u siječnju slijedi finalno glasanje) tzv. Copyright direktiva s ponešto izmijenjenim kontroverznim člancima 11. 13. – za laike, što to sada zapravo znači?

Iako nitko ne osporava potrebu za zaštitom intelektualnih prava, činjenica je da su poneke odredbe prijedloga direktive krajnje problematične. Osobito ovdje mislimo na članke 11, 12 i 13 čije će se provođenje pokazati problematičnim u odnosu na dosadašnju praksu kako funkcionira internet.

Članak 11 uvodi nešto što je nazvano “porez na linkove”, a ukratko znači da izdavači mogu ograničiti drugim platformama način na koji se dijele njihovi linkovi.

Primjerice, Express.hr može zabraniti Facebooku da kada neki korisnik odluči podijeliti sadržaj s Express-a, da se pojavi na njegovom zidu puni naslov, vodeća fotografija i prva rečenica teksta.

Naravno, ako Facebook potpiše ugovor s izdavačem i plati za taj sadržaj tada će se linkovi pojavljivati onako kako smo na njih navikli. Dakle problematičniji je članak 13. koji predviđa automatsko uklanjanje svih onih sadržaja (tekstualnih, slikovnih, audio, video) a koji sadrže neki zaštićeni materijal.

Kako je to pojednostavljeno, ako imate meme, šaljivu ilustraciju koja koristi neku fotografiju koja je zaštićena nekim autorskim pravima tada je filter mora automatski odbaciti prije nego je objavljena.

Nadalje, dijelovi članka 12. govore o tome kako u biti ne smijete objaviti bilo što s nekog događaja koji je pokriven pravima. Primjerice to bi značilo da ne smijete napraviti selfie dok ste na nekoj utakmici ili snimku gola kojeg ste ulovili mobilnim telefonom jer prava na sadržaj s te utakmice je kupila neka TV postaja koja je odlučila biti jedina s tim snimkama.

# Je li točna tvrdnja kako je “EU upravo uništila internet”?

Ne bih rekao da je EU uništila internet, ali da je svoj dio interneta namjerno upucala u nogu to je apsolutno točno. Ovakva metodologija je u biti preslikavanje staromodnih načina utjerivanja intelektualnih prava ali preslikanih na sasvim novu tehnologiju koja funkcionira na sasvim drugačiji način.

Takve stvari se događaju kada pravnik koji ne razumije kako tehnologija, a u ovome slučaju internet, funkcioniraju a u postupku nije bilo nikoga tko bi razmislio hladnom glavom o konsekvencama ovog čina.

EU će ovime trajno osakatiti svoje internet korisnike i svojevoljno proširiti zaostajanje za ostatkom svijeta u razvoju interneta i kreativnih industrija što su industrije budućnosti.

# Zašto je to, kažu kritičari, “uvođenje cenzure na mala vrata”?

Kritičari su u pravu, ovo je uvođenje cenzure pod okriljem zaštite intelektualnih prava. Zamislite situaciju u kojoj bi netko, npr. naša predsjednica ili netko drugi izgovorili neku očiglednu glupost ili otvorenu laž; primjerice da ste u doba Jugoslavije morali prijaviti općini koliko ćete kruha kupiti sljedeći tjedan.

Tada možete tu svoju glupost prijaviti kao autorsko djelo a internet izdavači i društvene mreže moraju povući i ukloniti taj sadržaj s interneta neovisno o opravdanosti objave takvog suludog sadržaja.

# Mislite li da može zaživjeti “porez”na linkanje pri dijeljenju sadržaja?

Pa naravno da će zaživjeti u nekoj mjeri, ako je to propis onda se on mora provoditi, nema tu prostora za pregovore. No mislim da svi oni koji se trenutno raduju tome da će odjednom shvatiti koliki utjecaj ova nevjerojatno loša mjera ima na njihov brend te da će u konačnici zbog nemogućnosti da se oslone na svoje korisnike da dijele i propagiraju njihove sadržaje i propasti.

Također, potrebno je jako dobro razmisliti o tome koja je uloga nekog velikog medija poput npr. New York Timesa u pregovorima s Facebookom u odnosu na nekog, u usporedbi, malog izdavača poput Express.hr-a? Što Express može učiniti ili kako on može prisiliti Facebook ili Twitter da bi oni promijenili uvjete?

Ova mjera će direktno poticati velike da budu još veći, dok će biti diskriminatorna prema malima osobito malima s područja poput naših koja su istovremeno siromašna i s malim brojem korisnika.

# Koga, zapravo, štiti takva legislativa, što je EU tu htjela postići?

Ova direktiva je nastala kao lobistički pothvat velikih izdavača neovisno o tome kojim medijem oni vladaju. Ponavljam, nije problem u zaštiti autorskih prava, no direktiva na način koja je zamišljena drastično ograničava prava konzumenata sadržaja, a zamišljeni način provođenja je u direktnoj suprotnosti s načelima otvorenosti i slobode izražavanja na internetu.

Cijeli koncept autorskih prava treba staviti na stol i razmisliti o tome što se može i mora učiniti da se prilagode 21. stoljeću. I naravno, ne treba zaboraviti da će najmanje od svega dobiti autori, dok će većinu pojesti korporacije koje utjeruju ta prava ili koja su nositelji prava.

# Može li ovo označiti zaista radikalno promijeniti internet ili mislite da te promjene, ipak, neće toliko zaživjeti?

Vidjeti ćemo što će se dogoditi. Nije još uvijek sve izgubljeno i uz malo sreće zakonodavci će shvatiti koliko su suludi propis donijeli i prije nego što on krene u primjenu. Ipak, ako se zadrži sadašnji tekst i ne promijenimo ograničenja, on će sasvim sigurno drastično utjecati na način na koji internet funkcionira na području Europske unije, to je očito bilo teško zamisliti genijalcima u EU parlamentu.

Implementacija će biti dugačka, bolna i drastična a vidjeti ćemo u kojoj mjeri će biti efikasna i koliko ćemo uopće biti u stanju pratiti slovo direktive.

# Je li uopće trebalo donositi nekakve zakone, i ako da u kojem smjeru – na što vi mislite kada govorite o “slobodnom internetu”?

Pa naravno da je, intelektualna prava, a osobito prava autora je potrebno štititi. Nalazimo se u vremenu u kojem je upravo intelektualni rad dominantni oblik rada, nema spora oko toga.

Pitanje je samo kako to napraviti, trebamo li redefinirati što je to intelektualno vlasništvo, moramo li na drugačiji način urediti što je dopuštena ponovna upotreba a što nije?

Trebamo li definirati što je to “fair use” ili pod kojim uvjetima se slobodno može koristiti ili dijeliti neki sadržaj… I naravno, moramo uzeti u obzir i sve ostale dosege civilizacije ali i tehnologiju kojom baratamo i načine kako njom upravljamo.
 
(express.hr)