ZNANSTVENICI OTKRILI ČUDESNU MOLEKULU KOJA GOLE KRTICE ČINI IMUNIMA NA RAK

Gole krtice su odavno bile izvorom fascinacije kod znanstvenika

Ovi hladnokrvni sisavci mogu izdržati 18 minuta bez kisika, oni stvaraju kolonije poput insekata, a izgleda i da ne stare s godinama, što znači da će vjerojatno umrijeti kad im bude 25 godina i izgledati kao da imaju jednu godinu.

Ženke nemaju menopauzu i ostaju plodne tijekom čitavog života, i oni imaju disproporcionalno dug životni vijek s obzirom na njihovu veličinu. Možda je najzanimljivija činjenica povezana sa tim glodavcima, njihova nemogućnost da dobiju rak.

Gole krtice imaju jedinstvenu staničnu strukturu koja sprječava da dobiju rak, što im daje gotovo totalnu imunost na smrtonosnu bolest.

Učenje o tome kako i zašto se to dogodi moglo bi dovesti do značajnog otkrića u sprječavanju i čak liječenju raka kod ljudi i drugih vrsta.

#Molekula koja je odgovorna za ovaj super-imunitet poznata je kao hijaluronan velike molekularne mase, ili HMW-HA.

Znanstvenica Vera Gorbunova sa Sveučilišta u Rochesteru obznanila je ovo važno otkriće. Kada je Gorbunova, koji se specijalizirala za popravak DNA, stanično starenje i telomere se u svojoj akademskoj karijeri odlučila usredotočiti na starenje, smatrala je da bi proučavanje vrsta koje dugo žive moglo biti plodnije od standardnog pristupa gledanja jednostavnih organizama s vrlo kratkim životnim vijekom. Pristup se zasigurno isplatio sa ovim izuzetno korisnim nalazom.

Gorbunova kaže da, iako se ljudima također događa da proizvode hijaluronan, ali ne proizvodimo pravi tip ili dovoljnu količinu da bi zadržali razvoj raka.

Ne-proteinska komponenta ekstracelularne matrice, hijaluronan se nalazi između naših stanica i daje tkivu njihovu strukturu. On sadrži vodu koja sprječava urušavanje tkiva i interakcije s receptorima stanica.

Kada je proučavala otpornost na rak kod golih krtica, njezin istraživački tim je bio iznenađen kada je ustanovio da životinjske stanice čine kulturu prilično viskoznom, što se ne događa u ljudskim ili mišjim stanicama. Nakon pokušaja i pogrešaka, otkrili su da je to hijaluronan.

Kako to pomaže izgraditi otpornost na rak?

Gorbunova je primjetila da stanice golih krtica ne rastu tako gusto kao kod ljudi i miševa. Stanice ostavljaju prostor između njih umjesto da sjedaju jedna pored druge.

To je značajna spoznaja jer u tumorima stanice imaju tendenciju da se dosta nabijaju jedna na drugu. Spriječavanjem ove gužve među stanicama, vjeruju da hijaluronan stvara otpor prema raku.

Ona ističe da barijera nije fizičke prirode; umjesto toga, to je više signalna barijera u kojoj hijaluronan govori staničnim receptorima da se prestanu dijeliti.

Kod ljudi, hialuronan je samo strukturna komponenta tkiva koja se brzo razgrađuje. Kod golih krtica, međutim ima više molekula i puno hijaluronana, i oni ga reguliraju na vrlo visokim razinama. Ako bi ga ljudi mogli nadomjestiti, Gorbunova vjeruje da uz pomoć njega možemo dobiti iste prednosti u borbi protiv raka.

Studije su već u tijeku kako bi ovaj nalaz mogao pomoći ljudima da spriječe rak.

Međutim, to je vrlo složen zadatak. Jednostavno ubrizgavanje tamo gdje bi potrebno bi bio najlakši pristup, ali to daleko od praktičnog liječenja protiv raka, koji može pogoditi bilo koji dio tijela.

Njezin tim sada radi na stvaranju lijekova s malim molekulama koji mogu usporiti degradaciju hijalurona u ljudskom tijelu kako bi se njihova razina mogla sustavno podići.
 
NoviSvjetskiPoredak.com