BRITANSKA DRŽAVNA TELEVIZIJA BBC PRIZNALA ZAVJERU: Zapošljavanje na javnoj televiziji bilo gore nego u komunističkom SSSR-u

Operacija MI5 na javnoj televiziji bila je tajna za većinu zaposlenih u kompaniji i bila je inspiracija George Orwellu kada je opisivao Ministarstvo istine u svom remek-djelu „1984“

Deseteljećima je Britanska radio-televizijska korporacija BBC negirala da joj je, u želji da izbjegne zapošljavanje „subverzivnih“ pojedinaca, kandidate za radno mjesto „provjeravala“ obavještajna služba MI5

BBC je konačno priznao da su kandidati provjeravani od samog početka sve do devedesetih godina.

Prihvatljivo tridesetih godina

Izvršni direktor BBC-a Alan Downey tajno se sastajao sa šefom MI5 Sir. Vernon Kellom, zato što su obojica bili zabrinuti zbog „komunističkih aktivnosti“ u Velikoj Britaniji i želeli su spriječiti subverzivne elemente koji su jačali u utjecajnim britanskim institucijama.

Do 1935. godine dogovoreno je da će MI5 provjeriti svakog novog člana osoblja, „kako bi se jasno utvrdilo tko podržava ljevičarsku vladu“ u Velikoj Britaniji.

Takva poslovna politika bila je potpuno tajna i usprkos tome što su neki od direktora BBC-a bili gnjevni zbog „provjera“, bili su prisiljeni „prikriti“ takvu praksu, kako bi sačuvali posao (čak su i poslanici i ministri lagali po tom pitanju). Međutim, korporacija se suprotstavila smanjenju i obimu provjera.

Ako bi MI5 „iskopao“ iz prošlosti kandidata bilo što što se tiče politike, kategorizirali bi ih u tri grupe:

Podnositelji zahtjeva za posao kategorije A, za koje je MI 5 preporučio da „ne bi trebali biti zaposleni na poziciji koja nudi direktnu mogućnost utjecaja na emitirani program“; kategorije B, za koje je važila preporuka da se ne zapošljavaju „osim ako nije odlučeno da su druga pitanja prevladavajuća“; kategorije C, o kojima je istraga MI5 otkrila potencijalno zabrinjavajuće informacije, koje ih, međutim, nisu „nužno otpisivale“ kao kandidate za posao.

Ipak, BBC je treba razmotriti „druge aranžmane“ ako pozicija nudi „izuzetnu mogućnost“ za subverziju.

Nije bilo potrebno da podnositelji zahtjeva budu članovi određenih političkih grupa kako bi bilo preporučeno da ih BBC odbije. Za tako nešto dovoljno je bilo da, na primjer, prijatelj ili netko od rodbine bude član takvih grupa.

Sretan Božić!

U teoriji, BBC ne bi nikada zaposlio kandidata kategorije A, mada su neki bili zapošljavani. Kada bi na nekog zaposlenog pala sumnja da se bavi subverzivnom delatnošću ili je naklonjen takvim organizacijama, u njihovom osobnom dosijeu se crtala božićna jelka.

Takvi zaposleni nisu imali mogućnost napredovanja i promjene radnog mjesta u okviru kompanije. Kad bi se pojedinci žalili da su preskakani u redu za unapređenje ili prijetili sudom, jelka ne bi bila uklanjana iz njihovih dosijea.

Operacija MI5 bila je tajna za većinu zaposlenih u kompaniji i bila je inspiracija George Orwellu kada je opisivao Ministarstvo istine u svom remek-djelu „1984“.

U intervjuu „Sunday Timesa“ iz 1968. godine, generalni direktor BBC-a Hugh Green pokušao je sakriti od javnosti politiku zapošljavanja u kompaniji. Rekao je da BBC zapošljava „ljude svih uvjerenja“, uključujući i komuniste, da ga ne zanima koga ima na platnom spisku i da državna televizija nije „vodila inkviziciju o ljudima koji se zapošljavaju“.

Ovo je bila otvorena laž — a dosjei otkrivaju da je Greenovu strategiju tijekom davanja intervjua kreirala upravo MI5.

Štaviše, BBC-jev odjel za tisak predložio je da Green iskoristi intervju kako bi priznao da se vodila spomenuta politika prilikom zapošljavanja i da najavi prekid takve prakse, ali MI5 se čvrsto suprotstavio, inzistirajući da „ne treba direktno priznati provjeru“. Njihov plan je bio da u slučaju da BBC bude natjeran uza zid, prizna da je kompanija imala takvu politiku u svezi sa „ciljevima ratnog planiranja i invazije vanzemaljaca“.

Green je bio potpuno kooperativan i negirao je postojanje takve politike, a i sam je žestoko podržavao provjere.

Otkrivena zavjera

U prosincu 1979. godine BBC-jev administrator za emitiranje programa Hugh Pearce napisao je izvještaj od deset stranica o politici provjere. U izuzetno kritičkom izvještaju predložio je BBC-ju da „odmah napusti“ politiku provjere podnositelja prijava, ograničavajući je samo na najosjetljivija područja. Štaviše, on je upozorio da bi javno izlaganje ovakve prakse rezultiralo rasprostranjenim „ismijevanjem i ponižavanjem“ britanskog javnog servisa.

Njegove preporuke i upozorenja bili su ignorirani i do 1985. godine, a BBC-jev vodič o tome kako odgovarati na optužbe da zaposlene provjerava tajna služba, svodile su se na „držati glavu u pijesku i ne odgovarati na pitanja“. Preporuke i upozorenja bila su nepromenjena 50 godina.

Međutim, kasnije te iste godine, priča o politici provjere je bila objavljena u „Observeru“. Mnoge ugledne karijere stavljene su pod znak pitanja, ako ne i potpuno uništene, zbog strogog nadzora MI5.

Na primjer, filmski redatelj John GOldsmith angažiran je je 1969. godine da snimi film za BBC-jevu omnibus seriju o studentskoj okupaciji Umjetničkog koledža „Hornsey“. Međutim, tijekom snimanja je otkrio da policija provjerava automobil koji je iznajmio i da mu se nadzire kuća. Bez upozorenja i objašnjenja BBC je otkazao njegov film.

Dvije godine kasnije, BBC ga je ponovo angažirao da snimi film, ali kao i prethodnog puta, kad je snimanje već počelo, projekat je prekinut, a posramljeni direktor je rekao da mu „nije dozvoljeno raditi ovdje“.

Zatim je rekao da ga je MI5 stavio na „crnu listu“ BBC-a, zato što je sudjelovao u razmjeni studenata između svog fakulteta i Češke filmske akademije i da je proveo nekoliko tjedana u Čehoslovačkoj. Nikada nije bio komunist.

Još jedna žrtva bila je Isabel Hilton, koja nije dobila posao na „BBC Scotland“ 1976. godine. Govorila je kineski jezik, a putevi su joj se križali sa članovima kineske komunističke partije tijekom studiranja na Edinburškom univerzitetu i članstva u škotsko-kineskoj asocijaciji (SCA).

Međutim, Alister Heterington, BBC-jev direktor koji je htio zaposliti Hiltonovu, odbio je prihvatiti odluku i žalio se svim instancama u BBC-ju. Kasnije je Haringtonu otkriveno da je MI5 napravio kardinalnu grešku, tako što su organizaciju SCA zamijenili za maoističku grupu SACU (Društvo anglo-kineskog razumijevanja).

Posle Heteringtonove intervencije, Hiltonovoj je ponuđen posao, ali je ona u međuvremenu tražila posao i na drugim mjestima. Bez obzira na „nesporazum“, ipak se zaposlila na BBC-u kao prezenter „Svijeta danas“ na Radiju 4 tijekom devedesetih i na umjetničkom programu „Noćni valovi“ Radija 3. Primila je Orden britanske imperije za novinarstvo 2009. godine.

Isto tako, jedan od najtalentiranijih diplomiranih pripravnika BBC-ja Michael Rosen bio je na „crnoj listi“ MI5 zbog brojnih „prekršaja“ studentskog aktivizma na Oxfordu, rada na radio-dokumentarcu o francuskom marksisti Regisu Debreu tijekom obuke na BBC-ju i na filmu u kojem su se koristili snimci američkih vojnika dok se testiraju na upotrebu LSD-a. Američka ambasada se žalila zbog ovog projekta na Rosena i BBC-ju i MI5.

Ovi prekršaji su doveli do njegovog otpuštanja 1972. godine. Niti jedan odjel nije htio mu ponuditi posao, iako su mnoga od njih bila zainteresirana za suradnju. On je karijeru nastavio kao uspješan pisac dramskih i dječjih knjiga.

Politika ispred sigurnosti

„Što su BBC i MI5 postigli tajnom kadrovskom politikom? Ssustav je bio nespretan i često vrlo nepošten. Dok je vlada službeno potvrdila provjeru državnih službenika, a one koji su odbijeni informirala o razlozima, BBC-jeva metoda je ostala tajna, nije dozvoljavao žalbu, a često je nanosio štetu i nepravdu pojedincima.

Čak i ako bi se sustav pročistio, samo bi sputavao aktivnosti onih čija su mišljenja radikalnija od rukovodstva. Prave ’krtice‘, ako postoje, zakopane su toliko duboko da bi progovorile o nekompetentnoj politici provjere“, zaključio je „Observer“.

Otkrića medija učinila su politiku odbijanja suvišnom, tako da je BBC na kraju priznao da je sustav postojao. Od Michael Hodera, tadašnjeg BBC-jevog „čovjeka za vezu“ sa MI5, zatraženo je da uništi dokumentaciju. Umjesto toga, on je dokumentaciju prosljedio u BBC-jevu arhivu gde je „ležala sakrivena“, sve dok je sam BBC nije objavio.

Alasdair Milne, tadašnji generalni direktor BBS-ja, bio je prisiljen na neprijatan javni nastup, rekavši da je politika provjere „jedna od onih stvari za koje je znao i zbog kojih se osećao prljavo“, iako je nekoliko mjeseci ranije izjavio da ne može vjerovati da su tvrdnje o sustavu provjere istinite.

Usprkos tome, zvanična politika BBC-ja bila je da korporacija odlučuje tko će zauzeti koju poziciju ili tko primjenjuje proceduru provjere i da nijedna vanjska agencija nema pravo da stavi veto na imenovanje ili angažiranje bilo koga od zaposlenih.

Takve tvrdnje bile su potpuno lažne. Preporuke MI5 bile su konačne, a kada se Heterington izborio za zaposlenje Hiltonove, rečeno mu je da je to što je napravio „bez presedana“.

Prava priroda korporacije i njenih zaposlenih ustanovljena je BBC-jevim memorandumom iz 1971. godine. Pozivajući se na Zakon o službenoj tajni, BBC je ukazao na sudsku odluku iz 1943. godine, u kojoj se navodi da je „službeno gledište da su zaposleni u BBC-ju osobe u službi njezinog veličanstva“ i da su kao takvi „sluge britanske države“ sa svim pravima i obavezama koje proističu iz tog statusa.

Bivši viši izvršni direktor BBC-ja Stewart Hud konstatirao je da je politika provjere prirodna posljedica strukture korporacije i njene prave funkcije.

„Da je BBC pošten prema sebi, priznao bi da mora podržavati liniju centralnog političkog autoriteta putem sustava državnih dozvola, ali korporacija je oduvijek imala tu fantaziju o sebi kao o potpuno nezavisnoj društvenoj organizaciji“, rekao je Hud.

Istovremeno, dok je saznanje o provjerama šokirala javnost, John Le Carre, pisac bestsellera, špijunskih romana i bivši službenik MI5, nije bio iznenađen.

„Oduvijek sam pretpostavljao da provjera postoji. Pitam se šta bi ljudi pomislili ako bi se stvari preokrenule, ako bi član ’subverzivnih grupa‘ pripremao vijesti. Moramo naći način za dobijanje onoga što će biti objektivan način izvještavanja“, rekao je Le Carre.
 
(sputniknews.com)