JEDAN OD NAJVEĆIH PSIHOANALITIČARA GOVORI O KAPITALIZMU: Lekcija kaže da sreća dolazi kroz što manje želja, usprkos svijetu koji u vama izaziva sve više želja

Društvo kojim upravljaju zakoni nije isto kao i društvo kojem upravlja moralnost pojedinca. I u SAD ljudi nešto rade ili ne rade samo zato što je to regulirano zakonom, a ne zato što je to dobro ili loše

Ugledni znanstvenik, našim poznat po knjigama „Psihologija dobrote“ i „Psihologije patnje“, sudjeluje na konferenciji Europske federacije psihoanalitičkih psihoterapeuta.

Pitali smo Ahtara zašto je dobrota, taj ključni pojam njegovog rada, tako malo istražena u psihoanalitičkoj struci.

„Psihoanaliza je rođena u kliničkom kontekstu, kroz rad sa ljudima koji imaju problema. Mnogi od njih su bili klinički zdravi, tako da zdrav dio njihovih osobnosti nije dobio adekvatnu pažnju. Znate, kada odete kod liječnika zbog bolova u desnoj nozi, on vas neće pitati ništa o vašim laktovima. Kada smo se počeli baviti ljudima koji imaju probleme sa osnovnim funkcijama, počeli smo sagledavati i ovaj aspekt. Pacijenti sa kojima je Freud radio bili su značajno drugačiji od pacijenata koje mi vidimo danas.

#Jedan od važnih pojmova u Vašoj knjizi je pojam rezilijentnosti, otpornosti na stres. Kažete da je to enigma preživljavanja. Kako se postaje otporan na stres koji danas predstavlja način života?

Za rezilijentnost su potrebne tri stvari.

Prvo, morali smo dobiti ljubav od majke u djetinjstvu. Ta ljubav nam daje snagu i neku vrstu baterije koja nas pokreće kroz ostatak života.

Drugo, moramo imati iskustvo efikasnosti, da nešto radimo i da to donosi rezultate.

Treće je prihvaćenost od društva — od učitelja, kolega — priznanje da ste dobra osoba. Kada imate priznanje od društva, efikasnost i majčinu ljubav, onda možete reći da imate mnogo toga u sebi.

#Na primjerima glumca Christopher Reevesa i znanstvenika Stephena Hawkinga govorite koliko je ljubav bližnjih važna u rješavanju nevolja. Imate li utisak da to u današnjem svijetu sve više izostaje, da je obitelj sve otuđenija, kao i prijatelji?

Da, ali postoje i drugi primjeri, recimo Helen Keller koja je bila slijepa, a postala je autor, čitaoc i sve ostalo. Svi oni nisu imali samo dobre stvari u djetinjstvu, bili su tu i drugi ljudi, pored njihovih roditelja, koji su ih voljeli. Imali su ljubav i kasnije, kad su odrasli. A ako dobijete ljubav u djetinjstvu i u odraslom dobu, onda možete izdržati mnogo toga.

#Verujete li da danas ima dovoljno ljubavi?

Ja je imam. Mislim da je ima. Uvijek je u povijesti bilo dobrih ljudi i onih loših. Također, svatko od nas je i dobar i loš. U povijesti postoje ekstremi, ali to postoji u svakoj osobi. Danas postoji razlika koja se svodi na to da je sada sve mnogo vidljivije.

Mnogo je informacijskih sustava, tako da ako sedmoro ljudi bude ubijeno na nekom mjestu, cijeli svijet će znati. Prij dvjesto godina, mogli ste ubiti petsto ljudi, nitko za to ne bi znao. Dakle, sve je vidljivije, i ono dobro i ono loše.

To donosi prednosti, uči nas mnogim stvarima, ali također ima i loše posljedice, jer proizvodi puno zavisti. Ljudi koji žive u Africi nisu znali kako ljudi žive u Engleskoj i Americi. Sad to vide i postaju bijesni, pitaju se zašto Bog to njima nije dao.

#Na jednom mestu u knjizi govorite o „robotskoj anonimnosti našeg perioda“. Već ta formulacija prilično isključuje i dobrotu i ljubav i altruizam. Da li je dobrota moguća u „robotskoj anonimnosti“?

U svakom kapitalističkim društvu postoji napad na dobrotu zato što u kapitalizmu posjedovanje stvari postaje važna vrijednost. Imati veliki automobil, mnogo novca, veliku kuću, postane mnogo važnije i druge vrijednosti pate.

U multietničkim društvima također postaje vrlo problematično šta je dobro, a šta loše, jer ljudi donose različite definicije vrijednosti i zato moralnost postaje problematična, a zakoni počinju postajati važni.

Društvo kojim upravljaju zakoni nije isto kao i društvo u kojem upravlja moralnost pojedinca. Dok sam ja sam odrastao u Indiji, nikad nisam čuo za to da je nešto zakonito ili protuzakonito. I u Sjedinjenim Državama ljudi nešto rade ili ne rade samo zato što je to dozvoljeno ili nije dozvoljeno zakonom, a ne zato što je to dobro ili loše.

#Kako se liječi bolesni svijet, doktore?

Svijet je oduvijek bio bolestan. Koliko je ljudi samo ubijeno u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Mi danas ne ubijamo toliko ljudi. Izgleda kao da smo nasilniji, ali u prošlosti smo bili gori nego danas. Nama sada tako izgleda zato što su kamere svuda, internet postoji i razgovaramo o tome, ali oduvijek smo bili nasilni, samo je to nasilje bilo manje poznato ili manje viđeno.

Nemamo video-snimke iz svjetskih ratova, a milijuni ljudi su tada ubijeni. Sada se radi o 3200 ljudi stradalih 11. rujna 2001. godine i to je velika vijest. A za vrijeme Velikog rata bilo je dva do tri milijuna, ali nije bilo fotografija i to nije bila vijest.

#Koliko je običan čovjek danas sposoban da se oporavi od trauma koje su često društveno uvjetovane, od gubitka posla, siromaštva?

Kao što su i diskriminacija na osnovu rasne i nacionalne pripadnosti ili pripadnost manjinskoj grupi. To zavisi od različitih stvari. U svakoj osobi postoji volja da bude zdravija i da napreduje svakog dana.

Bol je neminovna, patnja takođe. Pitanje je šta radimo sa njima. Ako imamo prijatelje i dobru obitelj i još dobar izgled, i talenat, i novac — to puno pomaže.

Ako znate kako da svirate violinu, da plešete, da pišete, da slikate, možete biti ludi i traumatizirani, ali to opet vodi boljim ishodima.

Ako ste lijepi, imate veće šanse. Ima velikih studija o ulozi lepote u prognozi mentalnih poremećaja. Lijepi ljudi imaju više šanse u društvu. Ako ste ludi i ako možete birati između toga da budete ludi i ružni ili ludi i lijepi, ja vam preporučujem da budete ovo drugo.

#U knjizi govorite i o tome da je dobrota često ismijavana od strane onoga tko je prima, smatra se glupošću i slabošću.

Postoje ljudi koji žele uništiti nečiju dobrotu, zato što ona u njima izaziva previše zavisti, a ima i onih koji žele uništiti vlastitu dobrotu zato što se plaše da je ona njihova slabost. Ljudi mogu uništiti sve — i svoju i tuđu dobrotu.

#Koje vrijednosti treba jačati da bi svijet, pa i mi sa njim, bio bolji? Ima li nam lijeka, gospodine Ahtar?

Od Bude naovamo otkriće kaže da je bol neminovni dio života. Bol je neminovna zato što ne mogu sve naše želje da budu ispunjenje. Buda je predložio da smanjimo svoje želje. To je jedino rješenje, ali današnji svijet ide u suprotnom smjeru i stalno povećava želju.

Sjedite i gledate televiziju i stalno izlaze reklame za drugi televizor. Vama se sviđa vaš televizor, ali kad vidite drugi, pomislite da bi ga trebali imati, iako vam uopće nije potreban. Ono što Buda kaže je da će mir doći uz smanjenje želja, a ono što svijet reklama, svijet kapitalizma kaže je:

„Mi ćemo povećati vaše želje, izazivati u vama želje koje nisu postojale, a čim kupite novi televizor, stiže sljedeći“.

Amerikanci su ovo otkrili vrlo rano, kad su počeli svake godine izbacivati nove modele automobila. Isti automobil, samo se promjene sitnice i vi odmah pomislite da vam je auto star i da morate imati novi. Ne morate, ali oni to izazivaju u vama.

Lekcija kaže da sreća dolazi kroz to što imate manje želja, uprkos svijetu koji u vama izaziva više želja. Nešto potiče iz kapitalizma, jer ta ekonomija počiva na pretvaranju ljudi u potrošače, a nešto potiče od toga što je svijet postao otvoreniji i financijska nejednakost je vidljivija.

Ljudi u siromašnim zemljama žele živjati kako ljudi u bogatim zemljama. Postoje ta dva načina koji izazivaju želje i zbog toga su ljudi nesretni.

#Da li ste optimist, verujete li da svijet može smanjiti spisak želja?

Optimist sam, mislim da stvari mogu buiti dobre. Mislim da ljudi mogu biti dobri. Da možemo živjeti sa manje stvari. Ranije sam kupovao mnogo toga, sad više ništa ne kupujem.

Da budem iskren, dijelom je to zbog mojih godina, jer kad ostarite ne treba vam više ništa.
 
(sputniknews.com)