Novo istraživanje pokazalo da je NEDOSTATAK ugljičnog dioksida u atmosferi doveo do klimatskih promjena u antičkom dobu

Istraživači sa Sveučilišta Southampton otkrili su drevne dokaze koji ukazuju da je razina ugljičnog dioksida u atmosferi utjecala na klimatske promjene prije otprilike stotinu milijuna godina, ali ovo nisu rezultati koje žele čuti današnji moderni klimatolozi

Moderna istraživanja klimatskih promjena očajnički žele dovesti u vezu rast razine ugljičnog dioksida sa „klimatskim promjenama”.

Međutim, nedostatak ugljičnog dioksida u atmosferi je taj koji je doveo do temeljitih promjena temperature prije oko milijun godina.

Međunarodni istraživački tim je koristio model „sustav Zemlje” uz geokemijska mjerenja da bi odredio promjene u kontinentalnom ledenom pokrovu.

To se, kako su oni pronašli, odvijalo u vremenskom okviru kada je Zemlja iskusila ekstremno niske razine ugljičnog dioksida u atmosferi. Ovaj pad količine CO2 se poklopio s glacijalnim intervalima koji su doveli do ekstremno hladnih klimatskih uvjetima.

Takvi uvjeti su trajali oko 400.000 godina u onome što je poznato kao razdoblje srednjeg pleistocena.

Istraživači su naišli takve rezultate kada su otkrili abnormalne abrupcije koje su se pojavljivale u zamljinim Milankovićevim ciklusima koji se pojavljuju svakih 40.000 godina. Tijekom javljanja Milankovićevih ciklusa u prirodi, ledena doba su dio normalnih ciklusa uzrokovanih redovitim promjenama u načinu na koji Zemlja kruži oko Sunca.

Ovi prirodni ciklusi su također pod utjecajem toga kako se Zemlja okreće oko svoje osi u odnosu na gravitacijske sile drugih planeta. Obično ovi ciklusi su predvidljivi. Nebeske promjene uzrokuju klimatske cikluse od niskih glacijalnih intervala u kojima je kontinentalni led pokrivao većinu Sjeverne Amerike i Europe, do tople interglacijalne klime koja je otopila led u Europi i Sjevernoj Americi.

Poremećaj u tom prirodnom ciklusu se dogodio prije oko milijun godina, mijenjajući Milankovićev ciklus u obrascu zamrzavanja i topljenja u dužem vremenskom periodu od 100.000 godina. Ovaj poremećaj je uočen u vrijeme kada je razina ugljičnog dioksida bila najniža.

Dr. Tom Chalk sa Sveučilišta u Southamptonu je objasnio da su jezgre antarktičkih ledenjaka pokazale promjene u količini atmosferskog CO2 tijekom tog prekida u klimi.

„Količina CO2 je bila niska kada je bilo vrijeme hladnih glacijala (razdoblja) i bila je veća za vrijeme toplih interlacijala. Na ovaj je CO2 djelovao na kao ključno pojačalo relativno manjih klimatskih promjena.”

Dr Ckalk je napomenuo da se analize ledenih jezgri može mjeriti samo 800.000 godina unatrag. Da bi se ispitao nivo ugljičnog dioksida tijekom prijelaznih razdoblja, tim je morao osmisliti tehniku kojom bi ispitao izotopni sastav ljuštura drevnih morskih fosila, piše Naturalnews.

Gledajući dalje, neovisni znanstveni savjetnik Mathis Hain je koristio biogeokemijske modele kako bi utvrdio zašto je se CO2 u ledenom dobu smanjio za 20-40 ppm (promila).

Drugim riječima, klimatske promjene su tijekom tog razdoblja bile uzrokovane kompleksnim nizom čimbenika, uključujući morske struje, sadržaj željezne prašine u Južnom oceanu, eventualni nestanak rasta fitoplanktona, blokiranje CO2 u oceanskom dnu, i nedostatkom CO2 koji se vraćao nazad u Zemljinu atmosferu.

Složenost Zemljine klime, prirodnih ciklusa, i njegov odnos s nebeskim ciklusima ne treba banalizirati samo da bi se proveo plan senzacionalističkih klimatskih promjena koje krive ljudsku aktivnost za propast planeta.

Veći dio Zemljine klima je izvan čovjekove kontrole.
 
NoviSvjetskiPoredak.com