Nobelova nagrada za mir ne može se nikome oduzeti, a jesu li je krvavi nobelovci Obama i Suu Kyi zaista zaslužili?

Počevši od najnovijeg primjera mjanmarske čelnice Aung San Suu Kyi, više političkih zvijezda okićenih Nobelovom nagradom za mir iznevjerilo je i one koji su ih izabrali i međunarodnu javnost

Velika očekivanja od mnogih laureata završila su razočaranjima, a dodjela Nobelove nagrade za mir koja ima povijest dulju od sto godina često je bila predmetom prosvjeda i kritika.

Rijetki su oni koji su Nobelovu nagradu za mir, koja se objavljuje svake godine u listopadu. zaslužili jednoglasno.

Aung San Suu Kyi

Aung San Suu Kyi bila je jedna od njih.

“Dama iz Ranguna” okrunjena je 1991. Nobelom za mir za demokratski otpor burmanskoj vojnoj hunti i dugo su je vremena smatrali sveticom.

Percepcija se okrenula otkako je postala mjanmarska čelnica i sada je zasuta valom kritika zbog pasivnosti u etničkom čišćenju Rohindža, muslimanske manjine koja je u Mjanmaru žrtva progona.

“Razočaran sam”, rekao je agenciji France presse Geir Lundestad, tajnik odbora za dodjelu nagrade između 1990. i 2014.

“Aung San Suu Kyi bila je iznimno popularna dobitnica, junakinja onog doba koja je u potpunosti zaslužila nagradu, ali nikako ne mogu poduprijeti njezino ponašanje prema Rohindžama”, kazao je Lundestad.

Gotovo 430.000 osoba potpisalo je internetsku peticiju kojom traže da joj se oduzme nagrada, a među njima i nekoliko ranijih dobitnika – Desmond Tutu, Malala Jusufzai i Dalaj-lama.

“To je drama”, kazao je povjesničar Nobelove nagrade Asle Sveen. “Da se jedna osoba koja se toliko borila za demokraciju i toliko dugo bila popularna nađe u takvoj situaciji, to je zaista nesvakidašnje”.

Nesvakidašnje, ali nije prvi put. Iako je Suu Kyi najnoviji primjer i trenutno u žiži interesa, i neke druge dodjele s vremenom su se pokazale dvojbenima.

Nobelovac Obama više ratovao od bilo kojeg drugog predsjednika u povijesti SAD

Počevši s bivšim američkim predsjednikom Barackom Obamom, “vrlo sličnim primjerom”, kako kaže Sveen.

Obama je dobio Nobelovu nagradu za mir 2009., samo devet mjeseci nakon što je preuzeo dužnost. Iako je nagrada kod nekih dočekana s nevjericom, drugima nije bila upitna jer je prvi afroamerički predsjednik još letio na krilima iznimne popularnosti.

Osam godina poslije, brojni glasovi traže da mu se nagrada oduzme jer Obama nije ispunio očekivanja.

“Nitko ne može biti na razini nerealnih očekivanja”, kaže danas Lundestad. “Ne vjerujem da je odbor za dodjelu Nobela za mir stvarno očekivao da će Obama potpuno okrenuti međunarodnu politiku… Ne radi se o tome da je sve potrebno transformirati, već učiniti korake u pravom smjeru”.

Ali u nekim slučajevima bilo je i previše pogrešnih koraka.

Većina Amerikanaca vjerojatno će biti iznenađena kad sazna da je njihov predsjednik Barack Obama – za kojeg se vjerovalo da nerado poseže za vojnom silom – zapravo bio “jastreb”.

Ovo je objavio utjecajni britanski dnevni list The Guardian. Odnosno, na njegovim stranicama Medea Benjamin, autorica knjige “Rat dronovima: ubojstvo pomoću punkta za distancirano upravljanje”.

Ona je prvo ukazala da su sporazum o iranskom atomskom programu i uspostavljanje diplomatskih odnosa s Kubom – zapravo jedini Obamini uspjesi koji nisu ostvareni pomoću vojne sile.

Odmah potom je podsjetila da je prvi crni predsjednik SAD kao kandidat za šefa države obećavao da će staviti točku na ratove koje je započeo George Bush – mlađi. Pa upozorila:

“Barack Obama napušta Bijelu kuću kao šef države koji je ratovao duže od bilo kojeg drugog predsjednika Sjedinjenih Država. Osim toga, Obama je jedini američki lider u čija oba mandata se zemlja nalazila u ratnom stanju”.

Benjamin ukazuje da je Obama smanjio broj američkih vojnika u Afganistanu i Iraku, ali je u isto vrijeme naglo povećao broj “zračnih ratova” i primjenu sile u vidu specijalnih operacija po cijelom svijetu.

Po njezinim podacima, tijekom 2016. su se američke komandoski jedinice nalazile u 138 zemalja (70 posto zemalja svijeta). A to je – 130 posto više nego u vrijeme Bushove administracije.

Pozvavši se na podatke američkog stručnjaka za vanjsku politiku i nacionalnu sigurnost Mickey Zenka i na Pentagon, Benjamin navodi da su SAD tijekom prošle godine na druge zemlje bacile 26.171 bombu. Odnosno: svaki dan, u prosjeku, po 72 bombe, što je – tri bombe na sat.

Benjamin tvrdi da su Amerikanci 2016. ubili “ogroman broj stranaca” i dodaje:

“Mi nemamo nikakvu predodžbu koliko smo civila iz zraka pobili u Iraku i Siriji. Tek ponekad nešto čujemo o civilima koje su snage SAD ubile u Afganistanu”.

Benjamin navodi da su SAD nedavno priznale da su krive za smrt 116 civila u Pakistanu, Jemenu, Somaliji i Libiji. U razdoblju od 2009. do 2015. godine. I upozorava da je taj broj vjerojatno šest puta veći.
 
(index.hr)