DAVID ICKE OTKRIVA SVE PRLJAVŠTINE o Velikoj Britaniji i tko vlada svijetom

Britanija je svjetski podlac i licemjer, a njen službeni jezik su ‘govnarije’. Po dugoj i grotesknoj povijesti upotrebe takvog jezika nadmašuje čak i Sjedinjene Države. Zapravo, Amerika je dijete, potomak, “Domovine”, u kojoj narodnu nošnju čini vuk u janjećoj koži

DRUGO LICE “CARSTVA”

Nikada nisam obraćao previše pažnje nacionalnoj pripadnosti, i tome što sam “Britanac”. Ne znam što sam mislio da jesam kad sam bio mali, ali zasigurno se nisam poistovjećivao s ovom ili onom ‘rasom’, ili s britanskim državljanstvom.

Morao sam se roditi negdje iznad vode jer bih se inače bio utopio, a slučajno sam, eto, svratio u komad zemlje pod nazivom Ujedinjeno Kraljevstvo, ranije zvane Albion i Britannia.

Samu tu zemlju uvijek sam volio, jer, valjda sam na nju navikao, ali većinu ostalog odbacio sam u ranoj mladosti.

Odrastao sam u obitelji koja nije puzala pred vlastima, i oduvijek sam smatrao čudnim i neshvatljivim da ljudi – mada njima vlada jedna obitelj koja se poziva isključivo na svoje prirodno pravo vlada – i nadalje tvrde da žive u zemlji slobode.

U tome naprosto nisam nalazio nikakav smisao, još tamo negdje od 1950-ih, kada mi je, kao petogodišnjaku, učiteljica dala u ruke nacionalnu zastavicu i rekla da njome mašemo dok kraljica prolazi mimo, u službenoj posjeti mom rodnom gradu Leicesteru.

Da mašem zastavicom samo zato što neka žena prolazi pokraj nas u dugačkom crnom automobilu? Nikada mi to nije bilo jasno, čak ni tada. Naprosto nije imalo smisla, ali taj dan nismo morali ići u školu, pa je sve to imalo i svoju dobru stranu.

Odrastajući i učeći o “veličanstvenom” Britanskom carstvu, moj prezir prema svemu što su predstavljali kraljevske ličnosti i establišment bivao je sve dublji, jer uvidio sam da je “Carstvo” ustvari drugi izraz za osvajačke pohode i izrabljivanje.

Naravno, to nije ono što sam trebao / smio misliti.

Prema nastavnom planu i programu, Britansko carstvo, kraljica i domovina bili su nešto od čega srce kuca puno ponosa i zahvalnosti, jer, eto, imadosmo tu sreću da budemo rođeni u Britaniji, Domovini, Majci svih parlamenata, koja je svijetu podarila slobodu i civilizaciju.

MAJKA SVIH PREVARA

Britanija je stoljećima stara svjetska tiranija, ali zagovornici njenog establišmenta i velik dio stanovništva odbijaju se suočiti s tom činjenicom – nacionali patos koji je usađen i u američki establišment i mnoge slojeve naroda SAD-a.

Domovina tj. matična zemlja Amerike je Majka svih prijevara, a njeno čedo je naslijedilo tu vještinu, iako možda nema njezinu suptilnost, koja se stječe nakon mnogih stoljeća iskustava u obmanjivanju svijeta.

Ukratko, Britanija laže i skriva svoju tiraniju bolje od Amerike, mada, ako govorimo o nacionalističkom samo-zavaravanju, obje te zemlje stoje vjerojatno rame uz rame.

Pod ovim izrazom “bolje”, mislio sam na to da je britanski establišment, ukalupljen te indoktrinisan u sastavu privatnih škola i elitnih fakulteta, savladao umijeće laganja i obmanjivanja u olimpijskim razmjerima.

Također se izvještio u busanju u visokomoralna prsa dok u isto vrijeme bljuje svoje ogavne laži i svoje projektile.

Što mislite odakle je američki establišment dobio ideju o bombardiranju civila kao načinu da ih se zaštiti od nasilja, i odakle mu ideja o nametanju diktatura kao načinu da se ovom ili onom narodu da sloboda?

Britanija se služila tim sranjima prije više stotina godina, a čini to još i danas.

Kao izgovor Britanskog carstva poslužila je “potreba da se civilizuju urođenici i divljaci”, a takvim se opravdanjem poslužila i američka vlada kada je genocidnim pohodom gotovo istrijebila američke domoroce.

Ali, “civiliziranje” zaostalih naroda u britanskom je slučaju bila metafora za huškanje jednih naroda protiv drugih, preuzimanje kontrole nad njihovim zemljama i resursima, a zatim pretvaranje istih u sluge i robove Carstva – isto ono što SAD radi danas.

CARSTVO I OPIJUM

Da, krasnog li civiliziovanog utjecaja Britanaca – pogotovo u Kini gdje su navukli narod na opijum i prisilili ljude na ovisnost preko opijumskih ratova između 1839. i 1860. kada je kineska vlada pokušala zabraniti uvoz opijuma, pa su protiv nje angažirali vojne i mornaričke snage.

Britansko carstvo bilo je golema operacija krijumčarenja droge i iznude, a uključivala je proizvodnju opijuma u britanskoj koloniji Indiji, i obračunavanje njegovih ogromnih prihoda preko paravana britanskih vlasti, tzv.

Hong Kong i Shanghai Banking Corporation, koja je utemeljena 1865. u britanskoj koloniji, Hong Kongu, a danas je znana pod kraticom HSBC.

Lijepo je znati da cijelo to iskustvo pranja novca od opijuma u korist Carstva nije bilo uzalud i da još uvijek služi interesima čovječanstva do dana današnjega – baš kao što se stoljećima stara umješnost britanskog establišmenta u manipuliranju svijetom još uvijek dobro iskorištava, dok se establišment skriva iza lažne superiornosti svojih potomaka.

ROTHSCHILDOVO CARSTVO

Britansko carstvo bilo je, na mnoge načine, Rothschildovo carstvo.

Rothschildi su upravljali Britanijom nakon što je Nathan Mayer Rothschild početkom 19. stoljeća uspostavio londonski ogranak te dinastije koja je držala pod kontrolom bankarski sastav Britanije i Europe. Njegova neto vrijednost bila je procijenjena na 450 milijardi funti.

Niall Ferguson, britanski povjesničar i profesor na Harvardskom sveučilištu, napisao je sljedeće: “Najvećim dijelom 19. stoljeća N.M. Rothschild je bio dio najveće banke na svijetu, koja je dominirala međunarodnim tržištem obveznica.

Današnji ekvivalent tome bio bi, recimo, spajanje Merrill Lyncha, Morgan Stanleya, JP Morgana, a vjerojatno i Goldman Sachsa – kao i, možda, Međunarodnog monetarnog fonda, imamo li u vidu Rothschildov ulogu, tijekom 19. stoljeća, u stabiliziranju financija brojnih država”.

Ne, prijatelju; ne radi se o stabiliziranju već o zaduživanju, a preko toga, i posjedovanju.

Iza scene, Merrill Lynch, Morgan Stanley, JP Morgan, Goldman Sachs i MMF uvijek su bili udruženi, u smislu da su to različita imena za istu rothscildsku globalnu kliku. Svoju moć nad ‘Britanskim’ carstvom Natan Mayer Rothschild opisao je ovako:

“Nije me briga koja je marioneta postavljena na englesko prijestolje da vlada Carstvom u kojem sunce nikada ne zalazi. Čovjek koji ima kontrolu nad britanskim novcem u opticaju ima kontrolu nad Britanskim carstvom, a kontrolu nad britanskim novcem u opticaju držim ja”.

Rothschildi su posjedovali britansku Istočnoindijske kompaniju (East India Company) koja je pljačkala zemlje poput Indije i stajala iza opijumskih ratova u Kini.

Modus operandi Britanskog carstva također je bila, i ostala, vizitka Rothschilda – huškanje segmenata ciljane populacije jedne protiv drugih i preuzimanje uzdi uz korištenje vojne moći za nametanje volje Rothschilda putem rata i invazije; i uvlačenje država (manipulacijom) u nenaplative dugove, što vodi ka financijskoj diktaturi.

To se događa i danas, kao što vidimo u slučaju jedne države za drugom na Srednjem istoku, te u plimnom valu dugovanja koji zapljuskuje jednu pa drugu državu, uz “pomoć” Rothschildove Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a).

Rothschildi su krenuli na Sjedinjene Države kroz kontrolu njenog bankarskog sastava preko dvije “središnje banke”: Prve banke Sjedinjenih Država (1791. -1811.) i, nakon 1913., Federalnih rezervi.

Sa sobom su bili ponijeli i svoje metode rada, i zbog toga američki establišment postupa na isti način kao i prethodno Britansko carstvo.

Ova tehnika se temelji na postupanju poput tirana, dok se, istodobno, javno prikazuju kao borci protiv tiranije.

“Rat protiv terorizma” klasični je izraz takve metode, u kojoj “protiv-teroristički” teroristi vode “rat” protiv svog vlastitog terorizma. Na takav je način orkestrirana obmana otkad su britanski i drugi rothschildski kolonijalizma namjestili svoj nišan na svijet.

PRIVIDNI GUBITAK CARSTVA

Moć i utjecaj Rothšilda od tada eksponencijalno je rasao, ali svoje nezamislivo bogatstvo i kontrolu skrili su iza paravanskih kompanija, organizacija i ljudi i, premda su u široj javnosti još uvijek sinonim za “bogataše” na površini se čini kao da njihova globalna moć opada.

Isto vrijedi i za Britaniju, uz prividan gubitak Carstva, no njezina skrivena moć ostala je neumanjenu – samo je zauzela drugačiju formu.

Ona više ne diktira događajima otvoreno, već se, poput Rothschilda, skriva iza organizacija, država i ljudi koji predstavljaju njene ciljeve i interese, poglavito iza Amerike.

Pod “Britanijom” ne mislim na vladu i institucije, već na svjetsku mrežu tajnih društava koja u golemoj mjeri operira izvan Britanije i upravlja vlastima i institucijama.

S obzirom da je takav slučaj i sa Amerikom, nije onda nimalo čudno što SAD i UK postupaju kao jedno, kada su u pitanju međunarodni poslovi i dešavanja.

Njih dvoje zajedno, barem na Zapadu i šire, pokretačka su sila u pozadini osvajanja svijeta.

U odnosu s Britanijom, Amerika je nesumnjivo “isturena ispostava”, te djeluje gotovo kao tajni ortak. Oružje se puni tajno u Britaniji i Europi, a metke ispaljuju javno, doslovno i metaforički, Sjedinjene Države.

Tako se pažnja javnosti usmjerava na Ameriku, a podalje od stvarnog centra moći unutar užeg kruga globalne mreže tajnih društva sa sjedištem u Europi – barem na operacijskom razini

Ljudi većinom govore, Amerika ovo, Amerika ono, premda, koliko god SAD bile moćne na površini, konce zapravo povlače vladari iz sjene u Britaniji i Europi.
 
(vestinet.rs,narodno.me)