Velika panika u američkom Senatu: Rusi preko Venezuele ulaze u Ameriku

Situacija u Venezueli postaje sve dramatičnija. Bankrot zemlje čini se neminovnim. U slučaju da se to dogodi, “Rosneft” će preuzeti kontrolni paket dionica “Citgo petroleuma”, venecuelanske naftne korporacije u SAD

Time bi Rusija na velika vrata ušla na naftno tržište SAD, koje je inače zatvoreno za inozemne tvrtke.

Skupina američkih senatora pripremila je zakon protiv “Rosnefta”, kojim se sprečava da ruska korporacija dobije kontrolu nad bilo kojom energetskom kompanijom u SAD, priopćio je Reuters, pozivajući se na dokument.

Senatori su zabrinuti zbog mogućnosti da ruski naftni gigant “Rosneft” preuzme američku kompaniju “Citgo petroleum”, koja ima tvornice za preradu nafte, 50 naftnih platformi, mrežu terminala i devet cjevovoda koji prolaze kroz 24 države.

Oni se plaše da bi to moglo predstavljati ozbiljnu prijetnju za američku energetsku sigurnost, utjecati na isporuke i cijene benzina za američke potrošače i učiniti ranjivom ključnu američku infrastrukturu. Američki kongresnici se brinu da “Rosneft” može postati druga po veličini inozemna tvrtka koja djeluje u SAD i da na neki način može nanijeti štetu SAD – preko Venezuele.

“Te tri tvornice koje ima tvrtka pod kontrolom Venecuele mogu osigurati najviše pet posto isporuka naftnih derivata na tržištu SAD. Druga stvar je što ta tvrtka posjeduje značajan broj naftovoda u SAD, tj. u njezinim rukama se nalaze elementi infrastrukture, neki lučki terminali.

Međutim, imajući u vidu situaciju na američkom tržištu, ne može biti govora o nekoj značajnoj kontroli važnih objekata. U cjelini, udio te venecuelanske kompanije na američkom tržištu procijenio bih se na tri-četiri posto”, prokomentirao je za Sputnjik Rustam Tankajev, ekspert Unije proizvođača nafte Rusije.

Ruska tvrtka još nije preuzela venecuelansku kompaniju, čije dionice su date u zalog za dug od 1,5 milijardi dolara, a s obzirom u kakvoj ekonomskoj krizi se nalazi država, malo je vjerojatno da će i vratiti dug. Ipak, stručnjak smatra da “američke federalne vlasti nikad neće odobriti prelazak te tvrtke pod kontrolu ruskog ‘Rosnefta’.

“Rusija se smatra neprijateljem SAD i nikakva infrastruktura se ne predaje u ruke neprijatelju.”

“Našim kompanijama je teško poslovati na teritoriju SAD. Primjer je ‘Lukoil’ koji je davno počeo širiti mrežu na teritoriju SAD i suočio se s velikim problemima. Dio mreže su prodali, ne znam da li su prodali i ostatak. ‘Rosneft’ apsolutno ne trebaju problemi sa SAD. On ima ogromne planove za širenje tržišta. Ti planovi se veoma uspješno realiziraju u Kini, Indiji, Indoneziji, Europi, gdje je primjerice u Njemačkoj ‘Rosneft’ na trećem mjestu među kompanijama isporučiteljima nafte na unutarnjem tržištu”, podsjeća Tankajev.

“Rosneft” je po proizvodnji nafte prva tvrtka u svijetu

“Amerikanci realno ocjenjuju položaj ‘Rosnefta’ kao tvrtke broj jedan na svjetskom naftnom tržištu zbog čega ga nikad neće pustiti kod sebe. Takvog slona u svoju malu prodavaonicu nitko ne bi želio pustiti”, smatra ruski ekspert.

Koliko je stvar ozbiljna pokazuje to što su kanadska tvrtka “Kristaleks” i američka “Konoko Phillips”, kojima je Venezuela davno nacionalizirala imovinu, tužile “PDVSA” zbog ugovora o kreditu s “Rosneft trading”. Po mišljenju tužitelja, “PDVSA” je namjeravala staviti u zalog imovinu svoje tvrtke-kćeri “Citgo holdings” i iznesti dobit u Venecuelu – izvan jurisdikcije američkog sudskog sustava i kreditora.

Venezueli nema pomoći

Što se tiče same situacije u Venezueli, ona je, blago rečeno, dramatična. Prošlogodišnja inflacija od 750 posto izgleda pristojno u odnosu na onu koja je čeka ove godina – 2.000 posto. Sukob Parlamenta, koji kontrolira oporba, i predsjednika doveo je do toga da se na ulice koje su svakodnevno pune nezadovoljnih ljudi izvodi i vojska. Međutim, u takvoj situaciji, koja god stranka ili pojedinac da dođe na vlast, ništa ne može promijeniti. Problem je u sustavu.

Sve je počelo daleke 1976. godine kada je država nacionalizirala čitav energetski sektor. U to vrijeme trećinu izvoza su činili poljoprivredni proizvodi, ljudi su bili poduzetnici. Naftni sektor je postao “zlatna koka” koja puni proračun. Čitava proizvodnja u zemlji je stala i država je počela živjeti samo od nafte. Čak ni u modernizaciju naftnih postrojenja nije ulagano. Sve što je prodavano trošeno je na socijalne potrebe, bez investicija u gospodarstvo.

Danas, 50 godina kasnije, izvoz nafte čini više od 90 posto, a izvoz poljoprivrednih proizvoda svega deseti dio izvoza zemlje. Takav sustav je mogao funkcionirati dok je nafta bila iznad sto dolara za barel, mada i tada s poteškoćama. Sada, kada se cijena crnog zlata koleba oko 50 dolara za barel, bez izgleda za veća poskupljenja, budućnost Venezuele je dosta mračna.

Naravno, sve to koriste SAD koje odavno žele eliminirati, može se reći, posljednju točku desetljetnog otpora u Latinskoj Americi. Dolazak na mjesto državnog tajnika SAD Rex Tillersona samo će pojačati pritisak. “Exxon mobile”, čiji je ranije bio predsjednik, jedna je od tvrtki kojoj je Venezuela nacionalizirala imovinu.

Ako se dogodi i da oporba koja kontrolira Parlament preuzme vlast u državi, malo je vjerojatno da će to pokolebati ruske interese u Venezueli.

“U Venezueli ima veoma mnogo različitih mišljenja i veoma je teško predvidjeti kada vidite kakve transparente nose. Ne može se reći da su na tim plakatima bili portreti američkih predsjednika. Bile su druge osobe”, kaže Rustam Tankajev.

Postoji vjerojatnost da bi vojska mogla preuzeti vlast u zemlji. Ne bi to bio prvi put da vojna hunta dođe na vlast u latinoameričkim državama.

Što se tiče sudbine ruskih investicija u Venezueli, ne treba sumnjati da će se vlasti voditi pragmatizmom.

“Koliko para, toliko i muzike”, smatra ruski ekspert. Nijedna vlast neće bježati od investicija, posebno ako se njena ekonomija nalazi u tako beznadežnom stanju.

Prošle godine ruski naftni gigant “Rosneft” i nacionalna naftna korporacija Venecuele “PDVSA” potpisali su četiri sporazuma o strateškom partnerstvu koji je donio Venecueli 20 milijardi dolara ruskih investicija. U ovom trenutku “Rosneft” sudjeluje u nekoliko zajedničkih poduzeća s “PDVSA” i eksploatira sedam naftnih polja, čije se ukupne zalihe nafte procjenjuju na više od 20,5 milijardu tona.

Političari Venecuele će sigurno biti pragmatičniji od njihovih američkih kolega koji i dalje žive u vremenu Hladnog rata.
 
(sputniknews.com)