BALKAN POD NAJEZDOM TUMORA: U Srbiji 3 puta više oboljelih od prosjeka, a liječnicima zabranjuju govoriti ISTINU!

Maligne bolesti su u Srbiji gotovo tri puta učestalije nego u svijetu: u susjednoj Srbiji na 100.000 stanovnika se registrira 5.500 oboljelih od različitih vrsta karcinoma, a u svijetu 2.000!

Samo od leukemije smrtnost je od 2002. godine povećana za čak 139 posto.

Broj oboljelih od karcinoma u Srbiji svake godine raste za dva posto, a u svijetu za 0,6 posto. To je posljedica bombardiranja!

Mladima kojima smo ostavili ovakvu zemlju i sve probleme s kojim se susreću, ostavili smo i probleme o kojima ne smijemo pričati, i za koje ne smijemo tužiti zlikovce koji su ih stvorili. Sramota!

Ovako za “Novosti” govori profesorica dr Danica Grujičić, jedan od najboljih neurokirurga, načelnica Odjela neurokirurgije u Kliničkom centru Srbije.

Na posljedice bombardiranja SRJ, 17 godina kasnije, dok stručna javnost, s izuzetkom prof. dr Slobodana Čikarića, predsjednika Društva Srbije za borbu protiv raka, uglavnom, “zaobilazi” ovu temu, prof. Grujičić upozorava na društvenim mrežama, u video-prilozima, na javnim tribinama …

* Mnoge vaše kolege tvrde da šute zato što se porast obolijevanja od raka u Srbiji ne može izravno dovesti u vezu za bombardiranjem?

Činjenice su tu. Svjedoci smo svakodnevno pojave sve većeg broja solidnih tumora koji se javljaju 15 do 20 godina nakon bombardiranja.

Pored toga što se javljaju u većem broju, tumori su i agresivniji i to je razlog što se po smrtnosti od malignih bolesti nalazimo u samom vrhu Europe.

Samo starošću stanovništva i pušenjem se to ne može objasniti.

* Što vas potiče da sada ukazujete na posljedice NATO bombardiranja 1999. godine?

Načinjena je ogromna šteta okolišu.

U Srbiji je 1999. godine počinjen ekocid, štetne tvari, ne samo osiromašeni uran nego i brojni produkti postrojenja kemijske industrije koja su bombardirana otišli su u velikim koncentracijama u zrak, vodu, zemljište i ušli u lanac prehrane.

Građani Srbije o tome ne znaju ništa, prije svega zato što vlast do sada nikada nije o tome govorila. Podaci postoje i neophodno je da građani Srbije znaju kolika i kakva šteta im je nanijeta.

* Zašto?

Ako ni zbog čega drugog, onda bar zbog preventive. Sve vlasti Srbije od 2000. su se ogriješili o stanovnike ovih krajeva jer nisu nikada formirale nikakvu komisiju od neovisnih stručnjaka, opremile ih odgovarajućim laboratorijima i omogućile da nam točno kažu što je zagađeno, a što ne.

Ponašanje NATO-a je bilo nedopustivo, prije svega zato što su bombardirali sva kemijska postrojenja koja su se nalazila na mapama štetnih utjecaja na okoliš, što znači da su bila uredno obilježena.

Namjerno su ih gađali, što je samo dokaz da je njihova namjera bila genocidna – zagaditi okoliš građana Srbije.

* Da li zbog toga što govorite trpite neku vrstu pritisaka?

Ne. Nisam nikada trpjela, a ni sada ne trpim nikakve pritiske zato što pričam ono što mislim.

* Neki vaši kolege, međutim, tvrde da se čitava priča o posljedicama NATO bombardiranja preuveličava, i da se osiromašenog urana koji je tada bačen u Srbiji treba plašiti “taman koliko kobri i krokodila”.

To su ljudi koji ne znaju što je kancerogeneza i kako rak nastaje, pa o tome ne treba ni pričati. Šteta je nanijeta u trenutku kada je bilo bombardovanje, to je ono što tvrdimo mi koji se zalažemo za istinu.

Alfa čestice su ušle u naše organizme i šteta je napravljena.

Nju je teško, ali nije nemoguće dokazati. Umjesto da se svi zalažemo da se to ispita, postoje kolege koje pokušavaju na sve načine dokazati suprotno. Koji su njihovi motivi ne znam. Da je u pitanju izbor za istinom, sumnjam.

* Da li vas kao liječnika koji se svakodnevno suočava s oboljelima od najtžih tumora, i osobno, takvi stavovi vrijeđaju?

Svatko ima pravo na svoje mišljenje kao i pravo da dokazuje ono što govori. Ne vrijeđaju me ljudi koji ne znaju što je kancerogeneza.

* Čini se da smo 17 godina kasnije nekako, bar u većini, postali pomirljivi, kao da su nas bombardirali “šarenim bombonima”.

“Problem” sa građanima Srbije je što i pored najgore moguće propagande, većina, ipak, misli svojom glavom i ima odličan osjećaj za pravednost.

Smatram da većina građana Srbije sluti što je ovdje napravljeno i zato se i ne vjeruje “dužnosnicima”.

Pored toga, postoji nešto što se zove i osobno iskustvo – ne samo maligne bolesti, u porastu su i autoimune bolesti o kojima nitko ne govori, pa onda i sve veći broj parova koji se liječe zbog steriliteta …

* Da li, onda, posljedice te ekološke katastrofe izlaze i izvan granica Srbije?

Pošto iz Dunava dobivaju vodu i pojedine članice NATO, kao što su Bugarska i Rumunjska, očito da i unutar NATO postoje značajnije i manje značajne zemlje i nacije.

Šutnja o svemu ovome odgovara samo NATO plaćenicima, onim nesretnicima kojima je vlastiti džep važniji i države, i od nacije, i od susjeda, kao i samom NATO-u, jer ako se o tome ne govori nema ni odštete koju bi ti zlikovci morali platiti i ne samo nama, već i Iraku, Siriji, Libiji … ..

* Vi se zalažete za formiranje neutralne komisije koja bi ispitala posljedica bombardiranja?

Samo neutralna komisija sastavljena od domaćih i stranih stručnjaka bi mogla pružiti sve informacije. Ljudi od struke se nigdje u svijetu ne plaše da kažu svoje mišljenje.

Najbolji primjer za to vam je Senegalac Bakari Kante koji je u travnju 1999. bio u Srbiji i napisao izvješće za UN koji je kasnije naknut sa svoje funkcije, gdje je jasno rekao da je napravljena ekološka katastrofa.

Do tih podataka je naknadno došao američki novinar Robert Parson, kojem možemo zahvaliti što uopće bilo što znamo iz tog izvještaja.

* Što takva komisija može učiniti?

Nije dovoljno samo formirati povjerenstvo, uz komisiju mora ići odgovarajuća laboratorija koja će biti u stanju analizirati sve što je potrebno.

Povjerenstvo mora imati odgovarajući proračun, jer analize određenih kemijskih tvari nisu uvijek jeftine.

Prema tome, Srbija mora imati laboratorij koji je u stanju identificirati svaku tvar, da se ne bi ponavljala situacija kao s aflatoksinom prije nekoliko godina. Samo tako će formiranje komisije imati smisla. Baz toga, povjerenstvo ne može mnogo učiniti.

Nesigurna mjesta za život

* Posljedice bombardiranja po okoliš i stanovništvo ne mogu se, ipak, tumačiti samo kroz utjecaj osiromašenog urana?

Uništavanje naftnih skladišta je dovelo do oslobađanja ogromnih količina ugljičnog dioksida, ali i posebne skupine visoko kancerogenih spojeva koja predstavljaju policiklične aromatične uglju-vodike.

Povišene količine dioksina i furana su registrirane čak u Trakiji u Grčkoj u travnju 1999.

U Bariču je u Savu ispušteno 165 tona fluorovodične kiselina. U Pančevu i Novom Sadu u Dunav je otišlo tri tone žive.

Srbija i Crna Gora su predstavljale jedan od šest europskih centara raznolikosti, a mnoge životinje i biljke koje nisu bile ugrožene prije bombardiranja, to su postale. Novi Sad, Bor, Kragujevac i Pančevo su proglašeni nesigurnim mjestima za život.
 
(Večernje novosti)