Zašto je Rusija prodala Aljasku?

Prije 150 godina Rusija je Americi prodala Aljasku za simboličnih 7,2 milijuna dolara. Samo tijekom prvih 50 godina vladavine nad tom zemljom Amerikanci su od nje zaradili bar sto puta više. Mnogi u Rusiji ni danas se ne mogu s tim pomiriti, pa su stvoreni brojni mitovi u vezi s tom trgovinom

Govorilo se da je Aljaska data za dugove, poklonjena, ustupljena u najam. Pričalo se i da su je Amerikanci na prijevaru uzeli od Rusa. Govorilo se i da je Aljasku prodala Katarina Velika, a da je za dobiveni novac kupovala balske haljine.

Unatoč rasprostranjenim legendama, Aljaska je prodana 1867. godine za vrijeme cara Aleksandra Drugog, a pogodba je bila poštena i obje strane su imale dobre razloge da je sklope. Odluka o prodaji nije bila ishitrena, o tome se pregovaralo godinama.

Ruski car imao je tada razloga da odlikuje svoga predstavnika u Washingtonu vjerujući kako je Amerikancima “podvalio” ogromno divlje prostranstvo (veličine dva Teksasa) na kojem nema ničega osim snijega i leda. Osim toga, razlog za prodaju su bile i financijske teškoće u Rusiji i strah da bi druge svjetske sile mogle preuzeti kontrolu nad teritorijem.

Ruski car je po tom pitanju imao i svoje istomišljenike. Bilo je i onih koji su predvidjeli ekspanziju SAD i mislili su da će prodaja Aljaske doprinijeti jačanju partnerskih odnosa s Amerikom.

Osim toga, smatralo se i da bi Rusija trebala svoje napore fokusirati na jačanje pozicije u Aziji. Još jedan argument koji je išao u prilog prodaje Aljaske bio je taj da će Rusiji vremenom biti sve teže štititi svoje udaljene teritorije.

“Prodaja Aljaske bila je praktički neizbježna”, ističe povjesničar i vodeći znanstveni suradnik Instituta opće povijesti Ruske akademije nauka Aleksandar Petrov.

“Glavna ideja je pripadala velikom knezu Konstantinu Nikolajeviču, a suština se svodila na tri teze. Prvo, mi moramo posvetiti više pažnje razvoju Amura i Dalekog istoka.

Drugo, Ruska američka tvrtka je neprofitabilna i trebalo bi je eliminirati.

I na kraju, Aljasku ćemo ionako izgubiti, jer je pod jakim utjecajem SAD, koje su u razvoju, i prije ili kasnije će te teritorije osvojiti. To su te tri teze, a bilo je i drugih argumenata. U principu, ako se pažljivo analizira zaključuje se da je rusku Aljasku teoretski bilo moguće zadržati, ali za to je bila neophodna volja države”.

Međutim, u tom trenutku država je imala druge brige – Krimski rat samo što se završio, a novac je bio potreban za obnavljanje flote i vojske, ali i za brojne druge planirane reforme.

Postoji i mišljenje da je Aljaska data u bescjenje. Za 1,5 milijuna četvornih kilometara zemlje Amerikanci su platili samo 7,2 milijuna dolara, tj. manje od 5 centi po hektaru. Međutim, Amerika je nudila i znatno manji iznos od toga – samo 5 milijuna dolara, ali je ruska strana uspjela istrgovati i izvući još par milijuna.

Međutim, mnogi u Rusiji su smatrali, a i dalje smatraju, da je prodaja Aljaske ogromna pogreška i kratkovidna odluka. Moguće je da su tome doprinijele i priče o tome da nije prodana, već da je dana u najam, a da je Amerikanci jednostavno nisu vratili. Neki idu još dalje i vjeruju da je sovjetski lider Nikita Hruščov poklonio zemlju Americi.

Sve do 1959. godine Aljaska čak nije ni bila službeno američka država, navodno zbog “ekonomske zaostalosti”. Pravi razlog je, kako su neki vjerovali, u tome što su Amerikanci čekali da istekne razdoblje od 90 godina, za koji mnogi tvrde da je bio dio ugovora iz 1867. godine, prema kojem Aljaska nije prodana, već samo “iznajmljena”. Ipak, Hruščov je 1957. godine potvrdio pravo SAD na Aljasku.

Tek dvije godine kasnije Aljaska je postala 49. država SAD, pošto je predsjednik Dwight Eisenhower potpisao pravo na vlasništvo i izvršenje promjene broja zvjezdica na američkoj zastavi.

Oko te trgovine uvijek je bilo mnogo glasina, kaže Petrov.

“Taj sporazum o prodaji Aljaske može se tumačiti na više načina, a poznato je da je ugovor bio na engleskom i francuskom jeziku. Osim toga, postojali su tzv. tajni protokoli i transakcija se odvijala u tajnosti. Čak i sama Ruska američka tvrtka, koja je upravljala teritorijem, nije bila upoznata s tim. Sve je dovelo do mnogo glasina i nagađanja “, dodao je stručnjak.

Još jedno pitanje koje do danas izaziva polemike u ruskoj javnosti jeste na što je potrošen novac od prodaje Aljaske? Po povijesnim podacima, novac je otišao na izgradnju željezničkih pruga u Rusiji i kupnju parne lokomotive od Njemačke.

Međutim, kupovina Aljaske je izazvala i burna negodovanja u Americi. Zemlja se još nije bila oporavila od građanskog rata između Sjevera i Juga, a novac se “baca” na “zaleđenu zemlju”.

“Što će Americi ta ‘škrinja s ledom’ i 50.000 divljih Eskima koji za doručak piju riblje ulje?”, prosvjedovo je tisak u SAD, a protiv kupnje su bili i Senat i Kongres. Pa ipak, 30. ožujka 1867. godine u Washingtonu je potpisan sporazum o prodaji pola milijuna hektara ruske teritorije SAD, a sva negodovanja su utihnula kada su na toj zemlji Amerikanci pronašli zlato.

Novine su pisale o grumenima zlata veličine kokošijeg jajeta, kojih ima na cijeloj Aljasci. Za samo nekoliko dana Sjevernu Ameriku je zahvatila “zlatna groznica”. Rijeke ljudi su u nadi da će se obogatiti hrlili na najseverniju teritoriju SAD. Svijet tako nešto nije vidio.

Za nešto više od stoljeća od momenta pronalaska zlata, na Aljasci je iskopano skoro tisuću tona tog plemenitog metala. Njegova vrijednost je čak 90 puta veća od sume koju su Amerikanci platili Rusima za tu teritoriju, ne računajući druga nalazišta, prirodne resurse, šume i, naravno, naftu. Tada su Aljasku prozvali – “Sjeverni Eldorado”.

Prva naftna nalazišta pronađena su početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nalazište “Nort Soul” američki mediji nazvali su “najvećim otkrićem u povijesti Sjeverne Amerike”.

Danas četvrtinu ukupne nafte i plina, proizvedenih u SAD, daje Aljaska. Prirodne rezerve te zemlje i arktičkog epikontinentalnog pojasa procjenjuju se na najmanje pola trilijuna dolara.

“Radi se o tome da su Amerikanci u početku na to gledali kao na kupnju ‘ledene kutije’, ali već nakon 10-20 godina ispostavilo se da je ova zemlja bogata prirodnim resursima, primjerice ribom, a sada love i rakovi.

Ukratko, ispostavilo se da je ta zemlja pravi rudnik zlata, doslovno i figurativno. Sada se tamo nalaze dokazane rezerve nafte, što govori o tome da će se Aljaska i dalje dinamično razvijati. Problem ostaje u tome što je to ogromna teritorija, a ljudskih resursa je malo. Ali, generalno gledano, Amerikancima se ta kupovina posrećila”, zaključio je Petrov.
 
(sputniknews.com)