Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » MEDIJI » Angela Merkel ostvaruje Hitlerov san o muslimanskoj Njemačkoj

Angela Merkel ostvaruje Hitlerov san o muslimanskoj Njemačkoj

hitler-musliWULFF JE BIO PRVI ŠEF DRŽAVE U POVIJESTI KOJI JE REKAO: “ISLAM PRIPADA NJEMAČKOJ”

Da je islam dio Njemačke, još 2010. godine službeno je izjavio Christian Wulff koji je u to vrijeme bio predsjednik njemačke federacije (kojeg je nasljedio Joachim Gauck).

Političaru koji se nalazio na toj (u Njemačkoj) simboličnoj funkciji – bilo je povjereno da izgovori ovu sakramentalnu frazu: “Islam pripada Njemačkoj”.

Od tada federalni kancelar Angela Merkel, kojoj i pripada realna vlast u zemlji, nekoliko puta je produbila tu misao, rekavši i ovo: “Islam je nesumnjivo dio Njemačke”.

Ništa nije vrijedilo što je Stanislaw Tillich, premijer države Saska, koji je pripadao partiji Merkelove – Kršćansko-demokratskoj uniji – izrazio neslaganje s partijskim čelnikom:

“Ne dijelim takvo mišljenje. Muslimani su dobrodošli u Njemačku i mogu ispovijedati svoju religiju, ali to ne znači da je islam dio Saksonije “.

Može se diskutirati o formulacijama i o tome da li svi Nijemci “pozdravljaju” islam u Njemačkoj, ali činjenica je činjenica: prisustvo islama možda prvo pada u oči onima koji prvi put ulaze u tu zemlju jer ne očekuju ništa slično.

Da, drugo je vrijeme u Njemačkoj: muslimani će uskoro činiti 10% njenog stanovništva.

Muslimani se često razlikuju od drugih građana po odjeći (za razliku od Francuske, u Njemačkoj nije zabranjeno nošenje hidžaba). Oni upadaju u oči na ulicama velikih i malih gradova, često u pratnji brojne familije, i sve je to praćeno otvaranjem izbjegličkih kampova diljem zemlje – sada već iu ruralnim sredinama.

Muškarci se obično kreću u skupinama, često s noževima, žene – u pratnji muškaraca. I s mnogo djece: na igralištima, ili kako idu sa rančevima u školu i natrag. Ponekad se čini da drugih učenika jednostavno nema.

U nekim mjestima se stječe dojam da muslimani čine većinu i da se ne prilagođavaju oni tradicijama i normama lokalnog stanovništva, već – obrnuto. To se tiče i čistoće na ulicama, i izloga radnji s natpisima arapskim slovima ili na turskom, a često nisu praćeni natpisom na njemačkom jeziku. Isto vrijedi i za robu u izlozima i trgovinama i mnogo što drugo.

Muslimani više nisu samo migranti ili dojučerašnji migranti, već i Nijemci-starosjedioci koji su prešli na islam. Još se ne broje milijunima, već desetinama tisuća.

To su uglavnom Njemice koje su se udale za muslimane i sve češće oblače hidžabe. Među njima ima i Nijemaca-muškaraca, koji hoće da dožive nešto novo i raskidaju sa svojim prošlim svijetom, koji je postao besmislen.

Ima i onih koji prelaze u islam ne zbog privlačnosti ratobornog fundamentalizma već da bi se oženili djevojkama iz muslimanskih obitelji.

One govore svom dragom: “kakve ima veze da li si kršćanin ili nisi, ako me voliš – prihvati islam, inače mi neće dozvoliti da se udam za tebe”. U prošlosti su to bili izuzeci: žena je praktički uvijek prihvaćala religiju muža. Sada se smatra skandalom ako muslimanka prilikom udaje promjeni vjeru.

Za njenu obitelj to je “beščašće”, takvo da ni njene sestre neće moći se udati za muslimane. I to je realna prijetnja za mladu: ona obično ima braću koji mogu nastupiti u ulozi “osvetnika”, ili će je ubiti sam otac, jer će i on biti “osramoćen”. Takve zločine nazivaju “ubojstvima iz časti”.

Njemački sudovi se odnedavno prema njima ponašaju vrlo blago. Možda će ubojicu poslati nakratko u zatvor koji više liči na sanatorij, odakle može na riječ izaći kako bi se posjetila rodbina. “Ubojica iz časti” će se tamo odmoriti, nabildati i uskoro biti za dobro vladanje pušten na slobodu kao “heroj”.

Štetne pojave političke korektnosti, potvrda prava na vjerske slobode u liberalnom njemačkom društvu?

Trijumf ili neuspjeh multikulturalizma?

Možemo na sve gledati i ovako i onako. A možda je to stvarno ostvarenje ljudske mašte ili nečega što izvana podsjeća na to, želje da se popravi nešto što smeta Nijemcu?

A što to zapravo smeta?

To što su oni u svoje vrijeme odabrali pogrešnu religiju – kršćanstvo, a pravilan izbor bi bio islam. Samo, ovdje nije riječ o kancelarki Merkel i njezinim liberalnim kolegama, već o drugom kancelaru – Adolf Hitleru. Različitosti se, kao što je poznato, spajaju.

Ovaj Austrijanac, koji je Njemačkoj i svijetu donio toliko nesreće, između ostalog i kompromitirajući mnoge zdrave vrijednosti te zemlje, gurnuo je Europljane, a prije svega Nijemce, u užasnu geopolitičku katastrofu. A bio je veliki poklonik islama.


Njemu bi bilo veoma drago kada bi vidio kako se polako u Njemačkoj Merkelove ostvaruje njegov san.

Sačuvano je dosta svjedočanstava i preciznih citata koje su zabilježili bliski suradnici Führera, koji ukazuju da je on obožavao islam i u zgodnoj prilici bio je spreman postati musliman.

“Naša je nesreća u tome što smo izabrali nepravilnu religiju. Muslimanska religija … odgovarala bi nam mnogo više nego kršćanstvo. Zašto kod nas mora biti kršćanstvo s njegovom pokornošću i tromošću?” – požalio se jednom prilikom Führer svom osobnom arhitekti, ministru za naoružanje i proizvodnju streljiva Albert Speeru.

Prema mišljenju Führera, upravo islam je religija pravih muškaraca i više paše njemačkom temperamentu od “židovske podlosti i brbljanja kršćanskih popova”.

Hitler je žalio zbog pobjede Franaka nad Arapima u bici kod Tura, pošto su “islamizirani Nijemci” imali šansu da se nađu na čelu muslimanske imperije stvorene Arapima.

Sestra dugogodišnje Hitlerove suputnice Eve Braun – Ilze – sjećala se da je Führer često diskutirao na temu islama za vrijeme ručka sa svojim suradnicima, da je “više puta je uspoređivao islam sa kršćanstvom na štetu kršćanstva”.

Prema njenim riječima, Führer je smatrao islam “jakom i praktičnom religijom, a kršćanstvo je po njemu bilo meka, izvještačena, slaba religija stradanja”.

Pričajući pred svojim sljedbenicima, Hitler je nazivao kršćanstvo “organiziranom laži” koja je bila “nametnuta” Nijemcima u razdoblju od 7. do 9. stoljeća. Čak je naglašavao da njega bi samo “islam mogao potaknuti da okrene ushićeni pogled prema nebu”.

Nevjerojatno je koliko se metode zaljubljenog u islam Hitlera u borbi protiv kršćanstva poklapaju s onima koji koriste liberali iako tvrde da nemaju nikakve veze sa Führerom.

Jer, ne kriju: “Treba pričekati dok crkva ne istrune do kraja kao zahvaćeni organ gangrenom. Treba dovesti do toga da sa govornice pričaju samo budale, a da ih slušaju samo babe “.

Ako danas svratite u njemačku crkvu, zateći ćete upravo takvu sliku. No, požurite. Sve više crkava se pretvara u džamije, i sve više Nijemaca prihvaća islam i postaju islamisti.

Bez obzira što su “Rusi doveli Hitlera do samoubojstva” – njegov san o islamu kod Nijemaca se, nažalost, ostvaruje.

Zamislite što bi bilo da su Nijemci-SS-ovci bili još i muslimani? Istina, bilo je i takvih, ali to nisu bili Nijemci i samo su formalno pripadali SS, a sudjelovali su uglavnom u kaznenim operacijama.

Usput, zbog toga je žalio i šef tog zloglasnog “crnog ordena” Heinrich Himmler: “Muhamed je znao da su ljudi u većini nevjerojatne kukavice i da su glupi. Zato je svakom ratniku koji se bude hrabro borio i poginuo u bici obećavao po dvije (!) lijepe žene … To se temelji na dubokoj mudrosti. Religija treba pričati jezikom čovjeka”.

Tema islama i Njemačke pretrpjela je nevjerojatnu transformaciju u posljednjih nekoliko desetljeća.

Na kraju, evo anegdote koju sam čuo od mog starog prijatelja koji je to doživio u Kabulu, kada je SSSR ispunjavao u Afganistanu svoj “internacionalni dug”.

Dok je bio na pijaci, gdje kategorički nije bilo preporučljivo zalaziti, taj visoki, plavi čovjek, koji je dobro govorio na lokalnom jeziku, bio je okružen agresivnom gomilicom ljudi koji su krvoločno inzistirali da im otkrije koje je nacionalnosti.

“Nijemac” je odgovorio da je ruski prevoditelj. “A iz koje Njemačke?” – Pitao je jedan od dušmana, načitani čovjek koji je znao da su u to vrijeme postojale dvije Njemačke, jedna od kojih je Istočna Njemačka – najvjernija saveznica SSSR.

Od odgovora na ovo podmuklo pitanje praktično je ovisilo – život ili smrt.

U takvim trenucima ljudi razmišljaju brzo i jasno i sposobni su i za nesvakidašnje.

“Iz muslimanske” – odgovorio je moj drug, računajući na neobavještenost Afganistanaca koji su ga okružili.

Kada segomila počela bučno raspravljati da li postoji takva Njemačka, a ruke koje su ga držale malo popustile, snalažljivi student moskovskog Instituta za zemlje Azije i Afrike otrgao se i maksimalnom brzinom se, trčeći u cik-cak, stopio s masom koja se stvorila u očekivanju linča.

U ovoj poučnoj priči slušatelji se nisu mogli suuzdržati i smijali su se od srca zbog pasaža o “muslimanskoj Njemačkoj”.

Tada je to bio apsolutni nonsens, a danas?
 
(fakti.org)

Filed under: MEDIJI · Tags: , , , , ,