November 19th, 2016 | Comments Off

Vijest je službena, i objavljena na stranicama američke vlade. ‘To je najveći naftni bazen koje je USGS ikad pronašao u Sjedinjenim državama’. Po sadašnjim, niskim cijenama nafte, tamo se nalazi 900 milijardi dolara. A tu su i nova nedavna otkrića na Aljasci…

To nije samo najveći pojedinačni do sad pronađeni naftni bazen u SAD, nego drugi najveći na planeti, iza polja Ghawar u Saudijskoj Arabiji, koje sadrži nevjerojatnih 71 milijadi barela.

Time su i svjetske procjene rezervi nafte povećane: uz sadašnju potrošnju, koja je zbog naglog razvoja i motorizacije Kine vrlo visoka, nafte imamo za idućih sedamdesetak godina. Samo iz do sad potvrđenih i pronađenih naftnih rezervi. Praktički, do kraja stoljeća.

A nje je prema procjenama znanstvenika iz “Rimskog kluba”, objavljim 1970., trebalo nestati najkasnije početkom ovog stoljeća! I ta “otkrića znanstvenika” – da je nafte još malo pa nestalo – su dovela do naftnih kriza sedamdesetih, poskupljenja nafte za nekoliko desetaka puta, ratova.

Je li “znanost” negdje pogriješila? Ili su nas veliki igrači “povukli za nos” s pričom o nestanku nafte? Od onda, potrošnja nafte raste, populacija planete se povećava, a rezervi nafte svake godine ima – sve više.

Zadnjih godina su goleme rezerve nafte pronađene u Venezueli, u meksičkom zaljevu, i drugim krajevima svijeta. A sama Saudijska Arabija ima naftnih rezervi od oko 270 milijardi barela. Venezuela oko 300 milijardi, Kanada 175 milijardi barela. SAD, koje su trenutno najveći proizvođač nafte na svijetu, ispred Saudijske Arabije, su ovim svoje rezerve otprilike udvostručile.

Do sad se procjenjivalo da je u SAD preostalo svega 25 milijardi barela. S novim otkrićima u Teksasu i na Aljasci, to je sad preko 50 milijardi barela. Uz cijenu od 45 dolara po barelu – a to je trenutna cijena barela u zapadnom Teksasu – ta nafta vrijedi 900 milijardi dolara.

Skoči li cijena nafte ponovo na sto dolara za barel, vrijedit će nevjerojatnih dvije tisuće milijardi dolara. Doduše, to je bruto vrijednost, od koje treba odbiti troškove vađenja te nafte, ali i dalje se radi o lijepom novcu.

Što se samih SAD tiče, ta nafta, zajedno s onom nedavno pronađenom na Aljasci (novih 6 milijardi barela) je dovoljna da pogoni Ameriku dobre 4 godine: SAD godišnje troše oko 7 milijardi barela.

Bez da pritom SAD uvezu išta. Priopćenje agencije SAD za geološka istraživanja, USGS, o tom otkriću objavljeno je svega tjedan dana nakon izbora novog predsjednika koji se protivi OPEC-u, i koji kaže kako biste za takvo monopolističko udruživanje završili u zatvoru, da se radi o regularnom poslu.

Jer to omogućuje monopolistu – OPEC-u, kojem pripadaju sve zemlje koje izvoze naftu – da diže cijenu daleko iznad realne tržišne, a ekofilozofi i prognostičari nestanka onda na to još dodaju 50-60% poreza jer nafta zagađuje, “nije obnovljiva”, i tako dalje.

Otkriće Trumpu dolazi kao naručeno, jer je on veliki protivnik ograničavanja proizvodnje nafte u SAD. On, naime, smatra da nafte ima – sasvim dovoljno za ovo stoljeće, a vjerojatno i iduće, i da je nema potrebe štedjeti. Odnosno, smatra da je priča o skorom nestanku nafte zapravo velika prevara.

“Wolfcamp shale” u Midlandu u Teksasu, u provinciji Basin, prema procjeni američkih geologa sadrži 20 milijardi barela nafte, 16 trilijuna kubnih metara prirodnog plina, i 1,6 milijardi barela tekućeg plina, kaže U.S. Geological Survey.

Ta procjena se odnosi na tehnički iskoristive zalihe – dakle, one koje je današnjom tehnologijom moguće eksploatirati. Oni procjenjuju da je tamo tri puta više nafte nego što je pokazalo prethodno istraživanje iz 2013, i to samo u jednom kontinuiranom bazenu. To je, kažu, najveće pojedinačno polje nafte koje je USGS ikad otkrio na američkom tlu.

“To pokazuje da, čak i u područjima u kojima su do sad proizvedene milijade barela nafte, postoji potencijal da se pronađu dodatne milijarde”, kaže Walter Guidroz, programski koordinator USGS Energy Resources Programa.

“Promjene u tehnologiji i industrijskoj praksi mogu imati značajan učinak na to koji su resurski tehnološki dostupni, odnosno odakle možemo crpiti naftu, i zato nastavljamo s istraživanjima diljem SAD i svijeta”.

Prije, kaže on, nafta se bušila tradicionalnom, vertikalnom tehnikom bušenja, no danas naftne kompanije koriste horizontalno bušenje i hidrauličnu fraktaciju, i preko 3.000 horizontalnih bušotina je napravljeno u Midland Basin Wolfcampu, gdje je nafta pronađena.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

(dnevno.hr)