Švedski pedijatar govori o velikoj prijevari: ‘Djeci-migrantima je i do 40 godina, i svi su rođeni 1. siječnja 2000.’

Josef Milerad, šveski pedijatar, pregledao je velik broj migranata koji za sebe tvrde da su djeca koja su bez pratnje došla u Švedsku

“Nekima od njih je definitivno između 30 i 40 godina”, kaže on, a čak 40% njih je između 20 i 25 godina. No, “djecu” ne možete protjerati niti im odbiti azil, a oni dokumenata nemaju…

Oko 31.000 tražitelja azila u Švedskoj su trenutno registrirani od strane tamošnje Agencije za migracije kao “nepraćeni maloljetnici”, dakle djeca koja su došla u Švedsku bježeći od rata bez pratnje roditelja.

Ali prema Mileradu, koji je dao izjavu za švedski Expressen, ta brojka je osjetno preuvećana: on tvrdi da su neki od njih puno, puno stariji od 18 godina, pa i dvostruko, ali tvrde da su maloljetni kako bi lakše dobili azil.

Milerad kaže da je kao liječnik, pedijatar, stručno pregledao veći broj djece koju su vlasti svrstale pod maloljetnike, i proveo testove. Po njegovom profesionalnom sudu, gotovo 40% njih ima između 20 i 25 godina, a neki su i blizu – četrdesete!

On je naime radio kao liječnik u nekim od prihvatnih centara za migrante, surađujući s vlastima. Njegove tvrdnje potvrđuju ono što je nedavno rekao jedan drugi švedski državni službenik koji radi s migrantima, a koji zbog straha da će biti proglašen rasistom nije htio da mu novine objave ime – a to je da su švedske vlasti i neke koji imaju sijedu kosu svrstale u maloljetnike, jer su oni tvrdili da su maloljetni, a nisu imali nikakve dokumente!

“Smatram da će se moje profesionalno mišljenje, čak ako i ne mogu to potkrijepiti dokazima, pokazati točnim – postoji jasna razlika između 16-godišnjaka i 20-godišnjaka”, kaže on.

A tu razliku pedijatar može lako uočiti. Problem nije samo u tome što odrasli koriste resurse namijenjene djeci, već što se 30 i 40-godišnjaci smještaju u iste sobe s djecom, a politička korektnost omogućava kriminalcima, isilovcima, pedofilima, i brojnim drugima da se uvuku među djecu i tako ne samo iskoriste njihove beneficije i privilegije, već i ugroze one koji su u toj priči stvarno i ugroženi – prave maloljetnika iz Sirije.

Na naslovnoj fotografiji su neki od migranata koji su počinili teške zločine silovanja i ubojstava, a tvrdili su da su – maloljetni. O dvojici od njih s manjih fotografija sam i pisao, a svi su, što je razvidno iz samih fotografija, osjetno stariji od onog koliko tvrde da su stari.

Uostalom, sjetite se migranata koji su prolazili kroz Hrvatsku: gotovo svi su bili rođeni 1. siječnja. Čak 70 posto migranata koji su stizali u Tovarnik nisu imali niti jedan dokument sa sobom. Kad su ih djelatnici hrvatske policije tražili osobne podatke, svi su davali kratke i potpuno identične odgovore: dokumente smo izgubili, a rođeni smo 1.1., uglavnom 2000. ili 1999.

Samo su oni očito puno stariji davali neku drugu godinu, ali nikad manju od 1990, iz nekog razloga. Dakle, oni lažu o godinama, većinom i o državi iz koje dolaze, a dokumente su izgubili, ali ne i mobitele i bankovne kartice kojima su dizali novac koji ih je u određenim državama čekao (ako ste se kad pitali zašto su svi oni unaprijed znali ne samo svoju odredišnu zemlju, nego i put kojim trebaju do nje doći, odgovor je: novac na bankomatima, u određenoj državi). Je li onda teško pretpostaviti da masovno lažu o godinama i kad dođu na odredište?

Milerad potvrđuje ono o čemo se dugo već govori. Testovi starosti koje su provele švedske vlasti kako bi provjerili starost imigranata pokazali su se naivnim i nedovoljnim, naime, pa on inzistira da se imigranti podvrgnu medicinskim testovima, uključujući rengen, kako bi se znanstveno i nedvojbeno dokazala njihova stvarna starost.

“Djeca imigranti koji su stvarno mlađi ili srednji tinejdžeri su oni koji plaćaju najveću cijenu tih laži. Na taj način resursi koje je Švedska odvojila za djecu odlaze njima”, kaže on.

Paradoks je da je zapad solidaran s djecom imigrantima, ali njihovi stariji sunarodnjaci, očito, s vlastitom djecom baš i nisu solidarni – naime, kradu im iz usta, doslovce.

No zašto švedske vlasti i pedijatri o tome ne govore? Jer se boje da će biti optuženi za rasizam. Razumljivo, on je također u intervjuu rekao da se boji da će biti proglašen “ksenofobom”, što je u današnjoj Švedskoj optužba ravna onoj za vještičarenje u srednjem vijeku, i vodi ravno u ekskomunikaciju iz društva i gubitak posla.

Po njemu, razlog zašto njegovi kolege ne govore o tome, a on je uvjeren da bi njihovi rezultati testova bili isti, je upravo strah od osude društva, usude li se reći istinu očitu svima. Zatvoriti oči i biti kukavica je uvijek lakše nego se suprotstaviti ideologiziranoj i radikaliziranoj bijesnoj rulji.

“To je nevjerojatno emocionalno nabijena stvar”, kaže zato Milerad pomirljivo, dodajući kako se racionalni argumenti i činjenice jednostavno ignoriraju.

“Mnogi su tako kategorički odani današnjim uvjerenjima kako je to neetički stavljati pod pitanje, ali nadam se da ćemo negdje u budućnosti moći voditi bolje činjenično potkrijepljenu i informiranu raspravu o drugim aspektima tog pitanja (izbjeglica)”, kaže on.

A zbog svojih neopreznih riječi, već se našao na udaru čuvara liberalne vjere u Švedskoj kao heretik.
 
(dnevno.hr)