Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » TEORIJE ZAVJERE » Da li je teorija zavjere tvrdnja da je Zemlja ravna, ili je teorija zavjere da je Zemlja kugla? (VIDEO)

Da li je teorija zavjere tvrdnja da je Zemlja ravna, ili je teorija zavjere da je Zemlja kugla? (VIDEO)

ravna-zemljaDokazi po kojima je Zemlja ravna! Možda bismo se svi zajedno ipak trebali zapitati da li je teorija zavjere tvrdnja da je Zemlja ravna, ili je teorija zavjere da je Zemlja kugla?

U današnje vrijeme jedna od najbizarnijih teorija zavjere jeste ona koja kaže da je Zemlja ravna ploča, a ne kugla blago spljoštena na polovima zbog planetarne rotacije. U srednjem vijeku svako je “znao” kako je Zemlja ravna ploča, i mnogi smatraju da je tek pojavom Kopernika, Galilea i Keplera došlo do novih otkrića koja su dokazivala kako Zemlja nije ravna ploča već kugla, i kako nije u središtu svemira, i kako se Sunce ne okreće oko Zemlje.

Ipak to nije sasvim točno; o tome se govorilo i pisalo stoljećima prije njih. Srednjovjekovno doba zovemo mračnim dobom, dobom u kojem su mnoga znanja zaboravljena i koja su tek renesansom ponovo “otkrivena”. Potvrdu tome ćemo naći još u vremenu Pitagore i Platona, koji su tvrdili da je Zemlja okrugla, a još i prije njih tvrdio je Anaksimandar: “Zemlja je okrugla i kruži oko Sunca.”

Prvi koji je izračunao opseg Zemlje bio je grčki mudrac Eratosten koji je radio u Egiptu, i temeljem poznatog eksperimenta sa štapovima zabijenim u zemlju na 800 km udaljenosti i njihovim sjenama izračunao opseg Zemlje koji je bio toliko precizan da i od ovih današnjih proračuna ne odstupa niti stotinu kilometara.

Temeljem svojih istraživanja zaključio je da opseg Zemlje iznosi 40 tisuća kilometara, i naravno, nitko mu punih 15 stoljeća nije vjerovao jer je takav raspon značio da je Zemlja daleko veća negoli je bio poznati svijet, i mnogo stoljeća vjerovalo se da je država, bila ona okrugla ili ravna, tri puta manja negoli je izračunao Erastoten.

U Indiji je također bilo onih koji su sferičnosti Zemlje uzimali kao činjenicu. Drevni astronomski tekst Surya Siddhanta iz bramanske Indije utvrđuje promjer Zemlje na 12617 km, promašivši broj za svega 60 km, a udaljenost Mjeseca od Zemlje na 407.198 km, što je također brojka vrlo blizu današnjim mjerenjima. Staroindijski kralj Marya još je 302. godine prije Krista rekao grčkom astronomu Megastenu da njegovi “bramani vjeruju da je Zemlja okrugla”.

U kineskoj knjizi Husi Nan Tzu u davnašnjem prvom stoljeću nakon Krista, navedeno kako je “država jaje vrhom okrenuto prema polarnoj zvijezdi”.

Katolička crkva stoljećima je takva učenja nazivala herezom i heretike proganjala, a nije bila rijetkost da su ih zbog njihovih, za tadašnja vremena revolucionarnih stavova stavljali na muke ne bi li ih natjerali da se odreknu svojih naprednih stavova, pa i spaljivali na lomačama čak i nakon što su se mnogi, ne izdržavši mučenja, odrekli svojih uvjerenja, vjerojatno “za svaki slučaj” kako ne bi herezu potajno širili dalje.

U današnje vrijeme opće prihvaćeno mišljenje je da država jeste gotovo savršena kugla, ali unatoč svemu to mišljenje prema nekim procjenama nikako ne može prihvatiti otprilike 3% stanovništva naše planete. Kako je moguće da toliki broj ljudi nikako ne može prihvatiti mišljenja i dokaze da država je takvog oblika?

Postoji čak i organizacija “The International Flat Earth Society” koja je službeno osnovana 1956. godine sa svrhom promicanja ideje ravne Zemlje i potiču svojim djelovanjem rasprave o tome je li Zemlja okrugla ili je pak ravna ploča.

Naravno da je tijekom svih tih godina to neobično udruženje bilo meta ismijavanja gotovo svih koji nisu u grupi od 3% ljudi koji još uvijek vjeruju da je Zemlja ravna ploča. Sreća je što današnja crkva više nema moć da te moderne heretike baci na muke, ali da jesu na mukama pobrinuli su se brojni znanstvenici i naravno mediji koji ih predstavljaju kao bezumnike, ekscentrike, ili kao najobičnije cirkusante i varalice, i naravno teoretičare zavjere, pa stoga danas na njih rijetko tko reagira bilo kako drugačije nego smiješkom i odmahivanjem ruke, i nakon 3 sekunde izbrišu bilo kakvu misao o uvjerenjima tih ljudi.

To je sasvim prirodna reakcija čovjeka, jer naravno – “svi znaju da je Zemlja okrugla” – osim tih rijetkih ljudi koji tvrde suprotno. Nitko se čak niti ne zapita na temelju čega oni tvrde da je Zemlja ravna ploča?

Vjerovali ili ne, svoje tvrdnje temelje na dokazima koji su čak i eksperimentalno potvrđeni, i sežu još u 19. stoljeće.

Postoje i dokazi iz modernog doba koji postavljaju ozbiljne izazove pred one koji ih pokušavaju osporiti a kojima ćemo se također pozabaviti. I zbog toga, najmanje što možemo učiniti je zauzeti poziciju neutralnog promatrača i proučiti koji su to dokazi i tvrdnje koje neki koriste u svojoj argumentaciji kako je Zemlja ravna ploča.

Možemo li ih potvrditi ponavljanjem njihovih eksperimenata ili ih možemo odbaciti bez trunke sumnje da nisu točni, kako bismo izvan svake sumnje potvrdili da NIJE teorija zavjere baš uobičajeno vjerovanje da je Zemlja okrugla? Idemo proučiti neke od tih prvih eksperimenata prije nego odbacimo mogućnost da bi država zaista mogla biti ravna ploča.

Najpoznatiji eksperimenti koji su za svrhu imali dokazati kako je Zemlja ravna ploča odvijali su se na kanalu Old Bedford tijekom krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Old Bedford kanal

Proteže se dužinom od 20 milja, od kojih je 6 u ravnoj liniji, i kao takav bio je idealan za eksperiment koji je uključivao veslača koji se udaljava prema krajnjoj točki točno 6 milja od početne točke promatranja. Prvi, jednostavan eksperiment proveo je engleski izumitelj Samuel Roubotam. Na čamac je pričvrstio zastavu, tako da je bila točno 5 stopa iznad razine vode. Samuel je ušao u vodu, i držeći teleskop 20 cm iznad površine vode promatrao čamac kako se udaljava.

Pod pretpostavkom da je Zemlja sferična, obujma 25 tisuća milja, izračunao je da bi teleskop postavljen na visini 20 cm od površine vode, već poslije jedne milje kao tangenta vidnog polja dotaknuo vršak sfere, te da bi nakon te točke zastavica trebala “tonuti” ispod vidnog polja. Ipak, mogao je vidjeti čamac i poslije čitavih 6 milja i na temelju toga je zaključio da zakrivljenje nema, te da država mora biti ravna ploča.

Nakon ovog eksperimenta proveo je još jedan sličan, postavivši u kanal 6 zastavica na štapove jednake visine koje je učvrstio na podlogu u razmacima od jedne milje. Zatim je teleskop postavio na istu visinu na koju su bile postavljene zastavice i kroz njega je gledao vrhove zastavica. Sve su bile poravnate u savršenoj liniji, nijedna nije “zaronila” dolje kako bi očekivali zagovornici sferične Zemlje, što bi se neizostavno moralo dogoditi kada bi površina Zemlje bila zakrivljena.

Na tragu istraživanja Samuela Roubotama, ledy Blount je 1904. godine provela još jedan eksperiment na Old Bedford kanalu. Unajmila je profesionalnog fotografa koji je u ondašnje vrijeme imao posljednju riječ tehnike, foto-teleskopsku kameru, kako bi na udaljenosti istih tih 6 milja fotografirao bijelu zastavu površine 15 četvornih stopa, s crnim rubovima od kojih je donji bio tik na razini vode.

Fotografija je pokazala zastavu u punoj veličini, potvrdivši tim eksperimentom zaključak Samuela Roubotama, da voda kanala čitavom tom dužinom nije zakrivljena već ravna, te stoga i država nije zakrivljena – već je ravna ploča.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Uzevši u obzir da ondašnja tehnologija nije uključivala fotoshop, ta fotografija uzrokovala je buru rasprava na temu ravne Zemlje! Ravnozemljaši tvrde da naša planeta zapravo izgleda kao tanjur, iznenađujuće slično logotipu UN-a. Je li vođa kreatorskog momčadi tog logotipa, američki arhitekt Donald McLaughlin, bio također zagovornik ideje kako je Zemlja ravna ploča?

Što kaže znanost u prilog teoriji da je Zemlja ravna ploča, a ne kugla?

Generalno, znanost je danas gotovo u potpunosti upravljana financijskim interesima onih koji istraživanja znanstvenika žele komercijalizirati, i brojni znanstvenici prisiljeni su raditi na zadanim projektima korporativnih ili državnih financijera, ili ne raditi uopće.

Čest je slučaj da oni koji odluče dići glas protiv neke “pa to svi znaju” teorije, poput primjerice one o globalnom zagrijavanju ili Darwinovoj teoriji evolucije, bivaju žestoko napadani i protivno načelima znanstvene metode diskreditirani, pa često ostaju bez svojih poslova u laboratorijima i sveučilištima koje financiraju korporacije ili vlade.

Na taj način brojni znanstvenici pa i čitava njihova zajednica učinkovito je ušutkani i stavljena pod kontrolu. Oni koji se kontrolirati ne daju, danas su u sličnoj poziciji u kojoj se i Tesla našao na kraju svog života – sam i siromašan, dok su vlasnici korporacija zgrtali bogatstva na njegovim otkrićima, posebno oni koju su stavili brojilo za električnu energiju u naše domove, prije mnogo godina učinkovito spriječivši Teslinu želju da svijetu da besplatnu energiju u neograničenim količinama.

Stoga treba biti svjestan da nije sve uvijek onako kako se čini, samo zato jer nam je netko u ulozi autoritativne figure rekao da je to tako, pa podsvjesno čovjek pomisli da taj zna više od njega, jer zaboga, pa on je ZNANSTVENIK! Mora da je u pravu!

Budući da su oni koji su uništili ili spriječili rad Nikole Tesle isti oni koji su osmislili obrazovni sustav u kojem se danas uči kako je Zemlja kugla, dopustimo makar zbog te činjenice crvu sumnje u to učenje pristup našem umu, i pogledajmo dokaze modernog doba, koji upućuju nepristranog promatrača da država jest ravna dokazima koje nije moguće opovrgnuti.

Kako nama običnim ljudima nisu dostupna čudesa tehnologije u modernim laboratorijima niti možemo nekim čudom postati astronauti pa da se svojim očima uvjerimo kakva je država zaista, morat ćemo se pouzdati u zdrav razum i matematiku osnovne škole kako bismo saznali kako stvari stoje po ovom pitanju zakrivljenosti – ili možda ravnine površine naše planete.

Uz pretpostavku da je Zemlja kugla polumjera 6.340 km, zakrivljenost površine lako se da izračunati matematičkim formulama. U praksi to znači da kada plivate u moru i gledate prema pučini, već nakon nakon kilometar ili dva, zbog zakrivljenosti površine završava vaš vidno polje i predmeti bi trebali “tonuti” ispod horizonta.

I u školi se uči da se to događa, govoreći da bismo prvo vidjeli vrh jarbola dok bi nam se brod postupno približavao, a tek kasnije čitav brod – samo se zaboravlja spomenuti da u tom slučaju nikako ne bismo mogli vidjeti plivajući u moru gotovo ništa što se nalazi naprimer 5 kilometara od nas a da nije višlje od metra ili dva, recimo gliser kojim netko s dubljim džepom juri na pučini.

A ipak ga vidimo, što svatko od nas može lako provjeriti ukoliko će ovo ljeto imati novca za odlazak na more. Provjerite na karti udaljenost do nekog otoka koje ćete uzeti kao orijentir, pa gledajte što se događa i na 10 kilometara od vas u ranim jutarnjim satima kada je more još uvijek mirno.

Svakako obratite pažnju i na liniju horizonta, jer bi nakon manje od dva kilometra, ako je Zemlja zakrivljena, predmeti morali “tonuti” ispod horizonta. To između ostalog znači da biste kada primijetite neki veliki brod lijevo od vas, a to su već desetke kilometara lijevo na liniji horizonta, on bi morao biti golim okom vidljivo nagnut prema lijevoj strani.

Eksperimentalni dokaz o savršeno ravnom horizontu možemo i sami dobiti ukoliko savršeno ravnu gredu od 5-6 metara postavimo u vagu na metar visine, udobno sjednemo na stolicu nekoliko metara od grede tako da okom poravnamo njenu gornji rub s linijom horizonta.

Nećemo vidjeti niti najmanje zakrivljenje na rubovima greda, iako bi se na toj udaljenosti zakrivljenost morala vidjeti pod pretpostavkom da je Zemlja kugla, jer linija horizonta obuhvaćena našim pogledom poravnatim s ravnom gredom bila bi u tom slučaju dugačka desetke kilometara, na kojima se mora vidjeti zakrivljenje ako ono postoji.

Sada će netko pomisliti – a što ako se popnem na brdo visoko sto metara? Sigurno ću vidjeti zakrivljenje. Ili bih se, za svaki slučaj, mogao popeti balonom na vrući zrak na visinu od 3 kilometra. Što se događa u tom slučaju? Baš ništa.

Samo smo proširili vidno polje i horizont vidimo dalje nego s površine mora – ali i dalje je ravan. Letači balonom su dobro opisali svoja iskustva, kazavši da kada gledaju Zemlju dolje iz košarice, ova izgleda konkavna, poput tanjura, i da je to vrlo zbunjujuće jer očekuju konveksnost, a kada pogledaju prema gore imaju dojam kako je horizont konveksan.

Međutim, bez iznimke, kada poravnaju pogled s horizontom, ovaj je savršeno ravan na kojoj god visini se nalazili. Netko će sada pomisliti – a što je sa svim onim filmovima i fotografijama iz svemira na kojima se vidi kako je Zemlje kugla? Ne biste bili prvi koji su to pomislili.

Neki od ljudi koji su prije vas pomislili da će s veće visine vidjeti zaobljenost Zemlje, poslali su balone s kamerama na velike visine, gotovo do one s koje je Felix Baumgartner, financiran od Red Bull-a, izveo onaj fantastični skok padobranom. Gomilu tih snimaka možete pronaći na youtube-u i na njima se jasno vidi da je na bilo kojoj visini – horizont potpuno ravan.

Kada smo već kod Felixa Baumgartnera, pogledajte još jednom snimak njegovog skoka:

Posebno obratite pažnju na početak videa kada se kroz otvorena vrata kapsule vidi dio horizonta, koji je, vidi vraga – potpuno ravan!

Međutim, kada Feliks izađe iz kapsule, vidimo zakrivljenu Zemlju. Ali ako pogledate kapsulu na tom snimku, primijetit ćete jasno vidljivu asimetričnost desne strane kapsule u odnosu na lijevu stranu kapsule, što je neosporan dokaz kako je kamera kojom je ta scena snimana imala zakrivljeno leća, koja je stvorila i iluziju zakrivljenog horizonta iza kapsule.
 

 
Nedavno je umjetnik Mat Pauerlend istupio kao zviždač, rekavši za što ga je NASA unajmila, i naravno – malo ljudi mu vjeruje jer je to što priča naprosto skandalozno!

Pa tko može povjerovati da umjetnici specijalizirani za slikanje na način da sa udaljenosti od 2 metra ne možete vidjeti je li njegova slika fotografija ili nije, čak i ako odmah pored nje stavite originalnu fotografiju, rade za NASA-u i za njih slikaju svemirske prizore i našu planetu?

Nekoliko videa s njegovim iskustvima možete pronaći na youtube-u u kojima govori o tome kako je od vrlo visoko rangiranih ljudi u američkoj vojsci i NASA-i, na jednoj zabavi gdje se našao sasvim neočekivano, dobio informaciju da je Zemlja ravna, s dodatnim znanstvenim pojašnjenjima kako svijet funkcionira, koja su mu zvučala savršeno logično iako su potpuno u suprotnosti s onime što govori konvencionalna znanost.

“Mislio sam ispočetka da me zafrkavaju. Ali što su duže o tome pričali imao sam dojam da se ustvari sprdaju sa mnom zato što mislim da je Zemlja okrugla, i tek sam nakon toga počeo razmišljati o tome i polako počeo kroz nekoliko mjeseci uočavati nelogičnosti na onome što sam mislio da su fotografije iz svemira, naprimjer boje koje su imale jasne granice … odakle zelena boja, jasna plava odmah uz smeđu? Kako to da na mnogim videozapisima orbitalnih letova ne vidim da se oblaci miču? Ne miču se zato što je to veliki posao za umjetnika da to napravi, pa ga nije napravio. Zemlja se vrti, a oblaci ne mrdaju. Naravno da su snimci lažni. Nije moguće da planeta rotira, a da su oblaci statični i ne mijenjaju se tisućama kilometara.”- Kaže Matt Pauerlend.

Uostalom – NASA je poprilično ozloglašena među ljudima koji sumnjaju u ama baš sve što oni kažu i pokažu, i pronađene su bezbrojni lažni TV snimci ljudi u bestežinskom stanju, koje su stručnjaci detaljno analizirali i ukazali na nemogućnost kretanja u uvjetima bestežinskog stanja načinom prikazanim na tim snimkama. Mnogi tvrde da se naprimer svemirske “šetnje” snimaju u velikim bazenima, u kojima je najlakše simulirati uvjete slične onima u bestežinskom stanju.

Procurili su snimci kineskih astronauta u svemirskoj “šetnji” pri kojoj se u vakuumu svemira, iznenada pojavio mjehurić zrak iz odijela jednog od astronauta, koji je zapravo u tom trenutku bio ronilac.

Također je NASA od nedavno opet predmet ismijavanja nakon što je objavila kako je uspješno riješen problem zbog kojeg se astronaut (ronilac?) Tijekom jedne svemirske “šetnje” – gotovo utopio jer mu je u kacigu prodrlo gotovo 5 litara – vode ??? Vratimo se na fizikalne karakteristike vode.

Definitivno je dokazano fizikom fluida da tekućine uvijek leže u savršenoj ravnini. Ukoliko su uznemirene na bilo koji način, pomicat će se sve dok ponovno ne dođu u stabilno stanje savršene ravnine. Kako je to znanstveno objašnjeno?

“Gornja površina tekućine je horizontalna ravnina. Kada bi dio površine bio povišen u odnosu na ostalu okolnu tekućinu, dijelovi tekućine koji se nalaze ispod povišenja vršili bi veći pritisak na okolne čestice tekućine nego što ga od njih primaju i stoga bi došlo do gibanja među česticama sve do trenutka u kojem niti jedna čestica nije povišena u odnosu na ostale, to jest dok sva tekućina ponovno ne postane savršena horizontalna ravnina.”

Ova fundamentalna fizikalna karakteristika vode koja je dokazana, na velike muke stavlja one koji pokušavaju argumentirati da je Zemlja kugla. Jer ako je tako, MORA postojati određena Konveksnost tekućine posvuda na planeti, što nije slučaj zbog samih fizikalnih karakteristika koje tekućine imaju. To je posebno lako dokazati na moru, s primjerima iz stvarnog života mornara.

Mornari izuzetno cijene svjetionike, jer za vrijeme lošeg vremena ili zbog kvarova navigacijskih uređaja uvijek postoji to svjetlo koje će im reći gdje se nalaze. Međutim, ako je Zemlja kugla, kako je moguće da točno na sredini puta od stotinu kilometara, na primjer na kanalu Sv. Georgea blizu Dublina, moreplovac na palubi broda 7 metara od površine mora, vidi svjetlo svjetionika u Holihedu udaljenog 50 km, koje svijetli s visine od 13 metara, a okrenuvši se na drugu stranu prema suprotnom svjetioniku na Pulbergu udaljenom također 50 km, vidi i njegovo svjetlo koje dolazi s visine od 20 metara?

Kada bi Zemlja bila kugla to ne bi bilo moguće, jer matematika osnovne škole kaže da je na toj udaljenosti, visinska razlika između pozicije broda i pozicije oba svjetionika veća od 100 metara, što čini nemogućim da njihovo svjetlo bude vidljivo mornaru – ali ipak jest – što mora značiti da je Zemlja ravna, a također jer je to u skladu i s fizikalnim karakteristikama vode.

Voda nam govori istinu o tome kako izgleda naša planeta. Istina je duboka voda, kako se u pjesmi kaže. I da se vratimo na Eratosten koji je prvi izračunao koliko je Zemlja kao kugla velika svojim eksperimentom u Egiptu. Sjetite se da je eksperiment proveo uz PRETPOSTAVKE.

Prva pretpostavka je da je Sunce jako daleko i da se stoga može uzeti u obzir kako svi zrake padaju na Zemlju pod istim kutom. Druga pretpostavka bila je da je Zemlja kugla, i uz te dvije pretpostavke jednostavnim matematičkim operacijama temeljem sjene koju je bacao štap zabijen u Zemlju i udaljenosti do mjesta na kojem je bio zabijen štap koji nije bacao sjenu, gotovo savršeno točno izračunao je koliki je opseg Zemlje. Pod pretpostavkom da su Eratosten dvije početne pretpostavke točne, njegov izračun savršeno je točan za planet oblika kugle. Međutim – što ako njegove početne pretpostavke nisu točne?

Kakve bi rezultate dobio Eratosten da je pretpostavio kako je Sunce vrlo blizu i da je površina Zemlje ravna? Rezultati bi bili zapanjujući. Sunce bi bilo svega oko 4.800 km udaljeno od Zemlje, i promjera svega 50 km.

Bilo bi slično kao baterija, što su amaterski snimci kamerama iz niske orbite i pokazali, budući da je Sunce ostavilo svjetlu mrlju na samo jednom dijelu oblačnog prekrivača – isto kao kada bateriju postavite nekoliko centimetara od zida. Naravno – i to je pretpostavka kako ti snimci nisu lažirani. Ako NASA koja tvrdi da je Zemlja kugla već stotinama puta uhvaćena u lažima velikim poput Jupitera, sasvim je moguće da lažu i oni koji tvrde kako NASA laže čim zine.

Kako možemo znati tko od njih laže ako ne radimo povjerljive poslove za NASA-u ili smo mi sami lansirali balon s kamerom na 20 km visine? Ne možemo nikako, ali ipak možemo koristiti zdrav razum kod naših zaključaka. Kada bi Sunce bilo 149 milijuna km daleko, kako bi svoju svjetlost koncentriralo na jedan mali krug velikog oblačnog sustava? Nikako.

Ovakva pretpostavka malenog Sunca udaljenog 4.800 km od Zemlje pojašnjava i godišnja doba, dan i noć, moguće je opisati kretanje Sunca i Mjeseca u odnosu na ravnu Zemlju, možemo odgovoriti na pitanje kako je moguće vidjeti pun Mjesec tijekom dana … I zato, sljedeći put kada vidimo zrake sunca kako se probijaju kroz oblake pod različitim kutovima, sjetimo se geometrije iz osnovne škole i sami ćemo doći do zaključka kako Sunce ne može biti udaljena 149 milijuna km od Zemlje i bacati zrake pod takvim kutevima.

Ako se nakon svega zapitamo koji dokaz možemo ponuditi da je Zemlja kugla – vjerojatno ćemo pomisliti da je dokaz nečija fotografija iz svemira (možda nekog umjetnika kojeg je NASA platila da slika lijepe slike?)

Ili da je dokaz to što nam je netko rekao da je Zemlja kugla, ili je dokaz da je kugla to što “svi znaju da je kugla”? Možda bismo se svi zajedno ipak trebali zapitati je li teorija zavjere tvrdnja da je Zemlja ravna, ili je teorija zavjere da je Zemlja kugla? Tko od nas sa sigurnošću može reći kako je Zemlja kugla, ili da je ravna poput palačinke?

Ja sasvim sigurno ne mogu, bar dok svemirski letovi nisu dostupni za nas obične smrtnike po razumnoj cijeni koju sebi čak i novinar može priuštiti.
 

 
(dnevno.rs)

POČELO JE! SLAVONIJA U STRAHU, POLICIJA ŠUTI: 'Migranti hodaju po slavonskim selima, upadaju ljudima u kuće, maltretiraju….'
KONAČNO: NJEMAČKA RAZMATRA SLANJE MIGRANATA NATRAG

Filed under: TEORIJE ZAVJERE · Tags: , , , , , ,

 
reklama