Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » Amerikanci prestaju vjerovati u ‘ameriÄki san’, već i u knjigama piÅ¡u da je – mrtav!

Amerikanci prestaju vjerovati u ‘ameriÄki san’, već i u knjigama piÅ¡u da je – mrtav!

americki-san“AmeriÄka izuzetnost” i mesijanizam su postali opravdanje za ekspanzionizam

“Dobri su ameriÄki putevi, ali kuda vode?”
V. Zorin

Dvadeseto stoljeće, kako se danas mnogim Äini, proteklo je u znaku dominacije Sjedinjenih AmeriÄkih Država.

Vodeća uloga SAD u svjetskoj ekonomiji, u meÄ‘unarodnim odnosima, u vojno-tehniÄkoj i vojno-strateÅ¡koj sferi priliÄno je oÄigledna. Mnogo je teže odrediti se kakve su pozicije na svjetskoj sceni i postignuća ameriÄkog druÅ¡tva u duhovnoj sferi, koliko je znaÄajna dubinska, ontoloÅ¡ka metafizika tog druÅ¡tva koja se odražava u globalnom povijesno-druÅ¡tvenom napretku, ukratko – u kome pravcu se zaista pomaknulo ÄovjeÄanstvo uslijed ameriÄkih humanitarnih, i, u užem smislu, ideoloÅ¡kih napora.

“Ako je Rim dao svijetu pravo, Engleska – parlament, a Francuska – kulturu i nacionalnu republiku, moderne Sjedinjene Države dale su svijetu znanstveno-tehniÄki napredak i masovnu kulturu” – pisao je ameriÄki politikolog Zbigniew Brzezinski.

Naravno, Brzezinski je kao socijalni filozof isuviÅ¡e odiozna figura, a njegova intelektualna dostinguća na tom podruÄju su priliÄno upitna, ali nama je interesantan njegov izbor “suhog ostatka” “ameriÄkog stoljeća” koji se može svrstati u neprolazne vrijednosti.

Reći ćemo odmah Brzezinski otvoreno vara, dajući Americi povijesni primat u pokretanju znanstveno-tehniÄkog napretka. Taj proces ima svoje univerzalne zakone, a toÄka njegove bifurkacije je, razumije se, vezana za realizaciju projekta “moderna”.

TeÅ¡ko da Brzezinski to ne zna. OÄito, iskusni politikolog zna da je u SAD, kao ni u jednoj drugoj zemlji, znanstveno-tehniÄki napredak bio komercijaliziran, da nije stavljen u službu “postizanja sreće cijelog ÄovjeÄanstva (pobjeda nad bolestima, glaÄ‘u, povećanja ukupnih resursa zahvaljujući istraživanju i Äak promjeni prirode , itd.), već je iskoriÅ¡ten za “postizanje sreće pojedinca”.

Iz SAD je doÅ¡lo previÅ¡e (rijeÄ “suviÅ¡e” je ovdje na mjestu) tehniÄki i tehnoloÅ¡ki naprednih proizvoda za masovnu upotrebu – od sigurnog brijaÄa, do pristupaÄnog automobila, a zatim i osobnog raÄunala.

Dok je masovna kultura, koju je spomenuo Brzezinski, po našem mišljenju, sasvim na mjestu. Upravo je u SAD pokrenuta masovna proizvodnja ideoloških proizvoda s dobrom potražnjom (glazbe, filmova, brendova, moderne odjeće i još mnogo toga) i uspješno je organiziran njihov izvoz u druge zemlje.

Upravo tu se krije važan razlog potpunog zamagljivanja uzroka uspjeha. ZaÅ¡to se to zamagljivanje dogodilo – ta tema može biti predmet posebnog istraživanja, ali je njegova suÅ¡tina u sljedećem: koriÅ¡tenje uÄinkovitih marketinÅ¡kih tehnologija (u Å¡irem smislu te rijeÄi) bilo je prikriveno ideoloÅ¡kim faktorima.

Aktivno se eksploatirala teza da su sva postignuća i “duhovno vodstvo” SAD rezultat iskljuÄivo postojanja univerzalne i Ävrste nacionalne ideje. Upravo je ona pomogla da se ujedini narod, Å¡toviÅ¡e, ona je pomogla da se umjetno stvori nova nacija i, kao posljedica toga, da se postigne povijesni uspjeh. I da se tvrdi da je mogući sumrak SAD daleko iza vidljivog horizonta.

Danas je uobiÄajeno da se na nacionalnu ideju SAD gleda kroz prizmu jaÄanja modela sekularnog druÅ¡tva i kroz kult potroÅ¡nje. MeÄ‘utim, fenomen ameriÄke nacionalne ideje imao je eshatoloÅ¡ke korijene.

Prvi doseljenici, konkretno – engleski protestanti, koji su stigli u Novi svijet 1620. godine, nisu maÅ¡tali o bogatstvu, oni su maÅ¡tali o izgradnji Kraljevstva Božjega na zemlji. Oni su htjeli da žive i rade u ime Gospodina. A rad su shvaćali kao služenje Bogu, bogatstvo i uspjeh – kao znak Božje ljubavi, ali sva bogatstva, smatrali su oni, treba da pripadaju samo Gospodinu.

Stvaranje bogatstva samo za sebe smatralo se grijehom. “Mi moramo pamtiti da ćemo biti kao grad na vrhu brda, i pogledi svih ljudi biće upereni u nas – zato, ako u poslu kojeg smo se prihvatili ne budemo postupali po pravdi Božjoj, i On nas zbog toga liÅ¡i svoje pomoći, koju nam sada pruža, svi ljudi u cijelom svijetu o tome će znati i priÄati “- pisao je John Vintrop, prvi guverner kolonije Massacusetskog zaljeva, na brodu “Arabella”, ploveći ka obalama Amerike.

Upravo u toj propovijedi “Obrazac kršćanskog milosrÄ‘a” sadržane su osnovne dogme i obrazloženje izuzetnosti prvih kolonista, a zatim i novoformirane ameriÄke nacije. “Takva je bila svijeta i premudra Promisao Gospodina Svemogućeg u opredeljivanju ljudskog života, da u svim vremenima jedni budu bogati, drugi siromaÅ¡ni, jedni da vladaju i uzdižu se, drugi da budu u niÅ¡tavilu i podÄinjavaju se”.

Te rijeÄi nas upućuju na same korijene ameriÄkog mesijanizma, o kojem su kasnije govorili svi istaknuti politiÄari SAD.

Kako je pisao Friedrich Engels – “Amerika je stvarala svoju tradiciju sama, polazeći od konkretnih okolnosti, a te okolnosti su formirale potrebne nove oblike odnosa …”. I zaista, ispostavilo se da je ameriÄka ideologija nevjerojatno vitalna, zahvaljujući svojoj univerzalnosti. Demokracija, sloboda, jednakost, napredak, mogućnost da se radi i razvija, da se stekne ostvari uspjeh i stekne bogatstvo. To je ono Äemu teži cijeli svijet.

MeÄ‘utim, danas “ameriÄki san” gubi svoju popularnost. Tvrtka 24/7 Wall St. analizirala je rezultate anketa i sastavila listu od deset zemalja s najnegativnijim stavom prema SAD i meÄ‘unarodnoj politici koju provode. Na 10. mjestu nalazi se Slovenija, gdje je postotak graÄ‘ana koji ne odobravaju djelovanje SAD – neÅ¡to ispod 54 posto. Na 9. mjestu je Tadžikistan, 54 posto. 8. Austrija – 55 posto. 7. Egipat- 58 posto. 6. Iran – 61 posto. 5. Pakistan – 65 posto. 4. Libanon – 66 posto. 3. Bjelorusija – 69 posto. 2. Palestina – 72 posto. 1. Rusija – 82 posto.

Da bi se otkrili uzroci krize “ameriÄkog sna”, potrebno je upoznati se s transformacijom nacionalne ideje SAD i dinamikom njenog razvoja.

Ideje ujedinjenja i prosperiteta ameriÄkog druÅ¡tva, jamÄenje slobode govora, vjeroispovijesti, tiska i mitinga, ideje o zemlji koja će predstavljati primjer cijelom svijetu, danas se transformiraju i umnogome su se pretvorile u ideju o “ameriÄkoj izuzetnosti”.

Postoje razliÄiti argumenti koji idu u korist ovakvog zakljuÄka. PoÄetkom XX stoljeća pojam “ameriÄka izuzetnost” poÄeli su naÅ¡iroko koristiti sociolozi u pokuÅ¡aju da objasne uzroke slabe zastupljenosti radikalnih ideja meÄ‘u pripadnicima ameriÄke radniÄke klase.

Znanstvena zajednica aktivno je tražila odgovor na pitanje: zaÅ¡to su Sjedinjene Države jedina industrijski razvijena zemlja u kojoj nije bilo znaÄajnijeg socijalistiÄkog pokreta? Taj problem je zanimao mnoge, poÅ¡to po Marksu “razvijenija zemlja pokazuje manje razvijenim sliku njihove budućnosti”. Polazeći od te logike, SAD je trebalo da bude prva socijalistiÄka zemlja.

Na samom poÄetku proÅ¡log stoljeća njemaÄki socijalista, sociolog Werner Zombart, izdao je knjigu pod nazivom “ZaÅ¡to nema socijalizma u Sjedinjenim Državama?” Godine 1927. Jay Lavston, generalni sekretar KomunistiÄke partije SAD (a kasnije – ljuti antikomunista i agent CIA ), definirao je “ameriÄku izuzetnost” kao samo njegovoj zemlji svojstven postepeni rast Ävrstoće i stabilnosti ameriÄkog kapitalizma, koji je, kako je rekao, sprijeÄio socijalistiÄku revoluciju u Americi.

Josif Staljin je 1929. godine, negirajući tvrdnju da je Amerika otporna na druÅ¡tvene revolucije, okarakterizirao Lavstonove ideje kao “herezu ameriÄke izuzetnosti”

PristaÅ¡e ameriÄke izuzetnosti tvrde da su Sjedinjene Države “poseban sluÄaj”, jer su one jedine u svom državnom ureÄ‘enju bile zasnovane na republikanskim idealima, a ne na zajedniÄkom povijesno-kulturnom nasljeÄ‘u, etniÄkoj homogenosti ili konsolidiranoj vladajućoj eliti.

Politiku SAD od momenta njihovog formiranja karakterizira sustav koÄnica i ravnoteža, koji je zamiÅ¡ljen tako da sprijeÄi prekomjerno jaÄanje pojedinih osoba ili politiÄkih partija.

Uslijed toga, u SAD je saÄuvana slobodna republikanska demokracija, i graÄ‘ani žive na teritoriju Äiji zakoni odražavaju graÄ‘anske vrijednosti. JoÅ¡ jedan argument u korist “AmeriÄke izuzetnosti” je druÅ¡tvena mobilnost. Sjedinjene Države su poznate kao “zemlja mogućnosti”, i time se ponose, a vlada zemlje navodno uvijek pomaže da se stvori “poÄetna platforma” da bi svaka liÄnost uvijek mogla popeti na druÅ¡tvenoj ljestvici.

Treba istaknuti da se tijekom dva mandata Georgea Busha mlaÄ‘eg u znanstvenoj praksi i politiÄkoj publicistici termin malo udaljio od svog povijesnog konteksta.

PristaÅ¡e i protivnici “ameriÄke izuzetnosti” poÄeli su koristiti taj pojam u kontekstu diskusije o tome mogu li SAD da budu “iznad zakona” ili “izuzete iz zakona” kada je u pitanju bilo koje meÄ‘unarodno pravo. To je dovelo do terminoloÅ¡kih zabuna, poÅ¡to je prilikom koriÅ¡tenja termina dolazilo do pomicanja smisaonog akcenta i udaljavanja od povijesnog konteksta.

Mnogi pobornici ideje “tradicionalne ameriÄke izuzetnosti”, koja kaže da je Amerika izuzetna nacija u usporedbi s drugima, jer je kvalitativno razliÄita od ostatka svijeta, slažu se s tim da Sjedinjene Države moraju u potpunosti da se podÄinjavaju meÄ‘unarodnom javnom pravu i da djeluju samo u njegovim okvirima. MeÄ‘utim, zbog navedenih razloga, danas se “ameriÄka izuzetnost” i mesijanska uloga SAD smatraju opravdanjem za ameriÄki ekspanzionizam.

Za danaÅ¡nje kritiÄare SAD upravo su ameriÄka “svjetska” ekspanzija i agresivna vanjska politika glavni kontraargument u diskursu o jedinstvenosti ameriÄke ideje. Primjerice, poznati ameriÄki intelektualac Hauard Zin u knjizi “Narodna povijest Sjedinjenih Država” tvrdio je da u ameriÄkoj povijesti postoje takvi užasavajući primjeri “nemorala”, da on ni na koji naÄin ne može biti primjer vrline.

AmeriÄki teolog Reynhold Niburu tvrdi da će vjera Amerikanaca u to da su nositelji samo dobra na kraju dovesti do moralnog raspada druÅ¡tva.

S tim je nemoguće ne složiti se. Sa povijesnog aspekta, SAD su jedna od najekspanzionistiÄkih država danaÅ¡njice.

“Ekspanzija” je poÄela odmah po ujedinjenju 13 kolonijica na istoÄnoj obali Sjeverne Amerike. Osvojeni su Teksas, Arizona, Novi Meksiko i Kalifornija od Meksika 1846. godine. Do sredine 19. stoljeća Washington je istisnuo Veliku Britaniju s niza teritorija u sjeverozapadnom dijelu Pacific priobalja i uspostavio hegemoniju u zapadnoj hemisferi.

Podsjetimo da je 1823. godine, u pismu kongresu, James Monroe, peti predsjednik SAD, proglasio takozvanu Monroovu doktrinu. U njoj se govorilo da su zemlje na ameriÄkom kontinentu zona iskljuÄivog utjecaja SAD i da će se svaki pokuÅ¡aj mijeÅ¡anja europskih država u poslove zemalja tog kontinenta smatrati agresijom prema SAD. Å toviÅ¡e, SAD su davale sebi za pravo da izvedu preventivni napad na svaku državu koja ugrožava njihove nacionalne interese.

Noam Chomsky, ameriÄki politiÄki aktivist i profesor na Harvardskom sveuÄiliÅ¡tu, izložio je suÅ¡tinu Monroe doktrine na sljedeći naÄin: “sloboda da se pljaÄkaju i eksploatiraju zemlje u zapadnoj hemisferi”.

AmeriÄki politolog Kenneth Kolman povezuje Monroovu doktrinu politiÄkom mitologijom i ideologijom imperijalizma: “PolitiÄki mit Monroe doktrine nastajao je paralelno s nastankom ameriÄke imperije … Hegemonija, kao i imperija, zahtijeva stvaranje legitimizujuće mitologije … U procesu osvajanja novih prostranstava, imperijalna mitologija tvrdi: “mi vladamo tobom, poÅ¡to je naÅ¡a vladavina u tvom interesu”.

Nakon zavrÅ¡etka Drugog svjetskog rata dogodilo se zemljopisno proÅ¡irenje primjene Monroe doktrine. Prema geopolitiÄkoj koncepciji Makindera, unutarnji prostor Euroazije, koji je on u poÄetku nazivao osovinskim regijom svjetske politike i povijesti, a kasnije Hartlendom, i koji se uglavnom poklapao s teritorijem Sovjetskog Saveza, ima kljuÄnu ulogu za vladavinu svijetom.

NaÅ¡iroko su poznate geopolitiÄke maksime Makindera: “Tko upravlja IstoÄnom Europom, taj vlada Hartlendom; Tko upravlja Hartlendom, taj vlada Svjetskim otokom, tko upravlja Svjetskim otokom, vlada svijetom”.

Već pominjani Zbigniew Brzezinski najbolje je izrazio i obrazložio politiku novog ameriÄkog ekspanzionizma.

Koncepcija Brzezinskog o povećanju granica ameriÄke hegemonije sastoji se u stalnom proÅ¡irenju obima Monroe doktrine.

Danas SAD djeluju djeluju u potpunosti u skladu s tim doktrinama: uspostavu kontrole nad IstoÄnom Europom putem gutanja Poljske, ÄŒeÅ¡ke i MaÄ‘arske u obliku njihovog Älanstva u NATO, komadanje, uniÅ¡tavanje i okupiranje Jugoslavije i uspostavu ameriÄke hegemonije na Balkanskom poluotoku, a sada i uspostavu kontrole nad Ukrajinom.

Lako je dokazati da se upravo na ideji “ameriÄke izuzetnosti” zasniva kako Monroe doktrina, tako i sva danaÅ¡nja vanjska politika SAD i da upravo ta ideja opravdava sve Å¡to radi ameriÄko rukovodstvo. To dokazuje i Äinjenica da su tijekom cijele ameriÄke povijesti istaknuti državnici u svojim javnom nastupima govorili o “ameriÄkoj izuzetnosti”.

Ronald Reagan je 1982. godine govorio: “Uvijek sam smatrao da je ova blagoslovljena zemlja na neobiÄan naÄin bila odvojena od drugih, da je Božja promisao stavila ovaj kontinent izmeÄ‘u oceana kako bi ga otkrili ljudi sa svih krajeva Zemlje s posebnom ljubavlju prema vjeri i slobodi”.

U naÅ¡e vrijeme odreÄ‘eni krugovi ameriÄkih konzervativaca smatraju smatraju da će ideja izuzetnosti raditi upravo u njihovom interesu. Prema rezultatima istraživanja Gallupa (2010.), to je zaista tako.

Većina Amerikanaca (80 posto) slaže se s tvrdnjom da su SAD jedinstvena država zahvaljujući svojoj povijesti i Ustavu, koji je razlikuju od drugih naroda, kao najveću naciju na svijetu.

Zvezda u usponu Republikanske stranke senator Marko Rubio, jedan od kandidata na predsjedniÄkim izborima, uÄinio je “ameriÄku izuzetnost” srediÅ¡njem temom svoje kampanje za izbore za senat 2012. godine u državi Florida. U svom govoru nakon pobjede on je opisivao Ameriku kao “mjesto kojem nema ravnih u povijesti cijelog ÄovjeÄanstva”.

Ta tema je bila glavna i u vanjskopolitiÄkim parolama Mitt Romneya (kandidat Republikanske stranke na izborima za predsjednika SAD 2012. godine): “Amerika treba biti svjetski lider. Smatram da smo izuzetna zemlja s jedinstvenom sudbinom i jedinstvenom ulogom u svijetu. Ovaj momenat pripada Americi. Nikada se neću ispriÄavati zbog Amerike”.

Polazeći od svega navedenog, može se zakljuÄiti da ameriÄka ideja prije osigurava rad gigantskog imperijalnog stroja nego Å¡to predstavlja ideal svakog Äovjeka na naÅ¡oj planeti. NaroÄito treba naglasiti da ta ideja nije toliko univerzalna.

Ovdje treba primijetiti da se sami Amerikanci suzdržavaju od koriÅ¡tenja pojma “nacionalna ideja”. Ekvivalent ideologije u SAD je viÅ¡e takva smisaona konstrukcija kao Å¡to je “ameriÄki san”, koju je uveo poznati ameriÄki povjesniÄar James Adams u njegovom povijesnom traktatu “Epos Amerike” (1931).

Sam po sebi traktat je imao priliÄno prozirnu ideoloÅ¡ku funkciju, poÅ¡to je trebalo podići optimizam i vjeru u budućnost graÄ‘ana zemlje tijekom “velike depresije”. To je takoÄ‘er u odreÄ‘enoj mjeri pokazatelji amerikocentriÄnosti ideologije vladajuće klase SAD.

MeÄ‘utim, iako Amerikanci tvrde da svatko može ostvariti ameriÄki san, u stvarnosti to nije tako.

U SAD je razvijen kult sile zato što u toj zemlju vodeću ulogu imaju postavke socijalnog darvinizma.

Socijal-darvinistiÄki “borba za život” izmeÄ‘u rasa je, primjerice, po miÅ¡ljenju ameriÄkih politiÄara, nepromjenjivi bioloÅ¡ki temelj meÄ‘unarodnih odnosa. Ideolozi, geopolitiÄara i politiÄki lideri Sjedinjenih Država odliÄno razumiju da osobna potroÅ¡nja, koja faktiÄki i odreÄ‘uje okvire nacionalnog ideala, ima Ävrste “granice rasta”: na Zemlji nema dovoljno resursa da svatko ostvari “ameriÄki san”.

Zato je za ameriÄke ideologe najvažnije da se u druÅ¡tvenoj svijesti stvori model države u kojem graÄ‘ani sve Å¡to uÄine Kongres i predsjednik (Äak i ako je to praćeno ubijanjem i nasiljem) doživljavaju kao jedino ispravno rjeÅ¡enje u konkretnoj situaciji – da narod podržava Äak i najokrutnije odluke vezane za bilo koju drugu naciju. Tako da je sve oproÅ¡teno i opravdano, poÅ¡to se u tom sluÄaju (i samo u tom) osigurava sretan život Amerikanaca, kako u svojoj zemlji, tako i u inozemstvu.

To se može potkrijepiti citatom jednog od rodonaÄelnika geopolitike Mehena: “JoÅ¡ uvijek veći dio svijeta regiji divljacima ili državama koje su nerazvijene u ekonomskom ili politiÄkom smislu, i zbog toga nisu u stanju da u potpunosti koriste potencijal teritorija kojima upravljaju. S druge strane, u visoko civiliziranim državama gomilaju se viÅ¡kovi energije. Ta energije u vrlo bliskoj budućnosti treba biti usmjerene na osvajanje novih prostora”.

Narodi koji nisu dovoljno kvalitetni u rasnom smislu, koji nemaju politiÄku i ekonomsku tradiciju, nemaju pravo upravljati prostorima. A Anglosaksonci su politiÄki i ekonomski najrazvijenija rasa. Zbog toga Anglosaksonci imaju pravo na svaki prostor.

Tako je ameriÄka ideologija – ideologija izabranih.

Većina drugih zemalja odbacuje zapadni kulturni kod. Ali, s tim u vezi, ne može se pravilno shvatiti budućnost ameriÄkih ideologema bez prizivanja faktora povijesne dinamike.

Filozofija Moderne, kao Å¡to je poznato, glavnu pozornost posvećuje napretku, a napredak se u toj paradigmi predstavlja kao jedno linijsko “uzlazno stubiÅ¡te vremena”.

Prostorne, civilizacijske, državne, kontinentalne razlike nemaju nikakvog znaÄaja. MeÄ‘utim, u XXI stoljeću, u eri globalizacije, svijet postaje sve zatvoreniji i uzajamno povezaniji.

Prostor se smanjuje, neki narodi, koji su ranije bili u kulturnoj, politiÄkoj i ideoloÅ¡koj izolaciji, prikljuÄuju se zajedniÄkom informativnom prostoru i to se ne može ignorirati. Zato se danas pojavljuju takve geopolitiÄke koncepcije (koje su već postale banalne) kao “sukobi civilizacija”, etnokulturna barijera, sukob Sjever – Jug, konflikt Istoka i Zapada i dr.

U takvim danaÅ¡njim uvjetima važno je shvatiti da Amerikanci u principu ne mogu uspostaviti “novi svjetski poredak” – Pax Americana. Ljudi će uvijek težiti univerzalnijim i fundamentalnije koncepcijama, primjerice, kao Å¡to je religija.

Iako su i budizam, i kršćanstvo, i islam razliÄiti, raznoliki i imaju mnogo tokova i sekti koje se razlikuju po mnogim osnovnim odredbama, svim tim religijama je svojstven fundamentalizam. Danas većina struÄnjaka smatra da je religija univerzalnija ideologija za sve slojeve stanovniÅ¡tva, za sve nacije i narode. Dok je kult sile – ideologija uskog, elitnog sloja stanovniÅ¡tva, koji ima mogućnost da bude na vrhu druÅ¡tvene piramide.

Å toviÅ¡e, sami Amerikanci prestaju vjerovati u “ameriÄki san”.

Richard Esko, stariji znanstveni suradnik “Kampanje za budućnost Amerike”, u svom Älanku “Sedam Äinjenica koje pokazuju da je ameriÄki san mrtav” piÅ¡e o tome da je daleko od toga da danas svaki Amerikanac može ostvariti “ameriÄki san”.

Robert Putnam, politolog i profesor ekonomije i državne politike na Harvardskom sveuÄiliÅ¡tu, u svojoj knjizi “NaÅ¡a djeca” piÅ¡e: “Mi vjerujemo da je Amerika zemlja mogućnosti, gdje sve ovisi od vaÅ¡ih sposobnosti i napora. MeÄ‘utim, u posljednjih 25 godina svjedoci smo velikog jaza izmeÄ‘u mogućnosti ljudi iz razliÄitih klasa.

Amerikanci su uvijek vjerovali u jednakost mogućnosti, ideja, da sva djeca, bez obzira na status obitelji, trebaju imati mogućnost da poboljÅ¡aju svoj ​​život. Danas taj SrediÅ¡nji princip ameriÄkog sna viÅ¡e nije toliko ostvariv, u svakom sluÄaju je mnogo manje ostvariv nego ranije”.

Može se zakljuÄiti da je ameriÄki kult potroÅ¡nje, zbog ograniÄenosti resursnog potencijala Zemlje, slabost ameriÄke ideologije. “AmeriÄki san” bi trebalo sadržavati univerzalnije dogme, da bi ostao aktualan i primjenjiv. Možda je “ameriÄki san” koji se temelji samo na materijalnog bogatstvu neodrživ.

Da li je smanjenje kvalitete života zaista toliko loÅ¡e? Nezaposlenost je oslobodila mnoge od posla koji su mrzili. Manje kredita znaÄi da ćemo se manje oslanjati na banke, a viÅ¡e jedni na druge”- navodi su Älanku ameriÄkog ekonomskog struÄnjaka Kimberly Amadeo.

AmeriÄki struÄnjaci zvone na uzbunu: potrebno je pronaći nove ideologeme na kojima će se zasnivati ​​”ameriÄki san”, inaÄe će izvoz ameriÄke ideologije doživjeti neuspjeh. Danas postoji mnogo ideja koje mogu je zamjene, bilo to rusko pravoslavlje, kineski komunizam, uÄenja i dogme islama.

Štoviše, treba primijetiti da će se uvijek naći zemlje koje imaju iste karakteristike kao Amerika. Zemlje i narodi koji također smatraju sebe izuzetnima.

Povijesni jedinstvena sudbina Sjedinjenih Država je viÅ¡e rezultat kombinacije mnogih faktora i ne tiÄe se konkretnih aspekata nacionalnog karaktera. Nacionalni znak je kombinacija svih njegovih komponenti, i zato je svaki narod na Zemlji jedinstven. Iz toga proizlazi da promoviranje principa jedinstvenosti odreÄ‘ene nacije ili zemlje i ne može biti aktualna ili unikalna ideja. I to je najveća greÅ¡ka ameriÄkih ideologa.
 
(fakti.org)

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , , ,