Europa u strahu od terorizma – za sve je kriv NATO!

“U ovom slučaju je Njemačka došla na red, kao što je bila na redu Francuska, kao što je bila Belgija. Ovo u Njemačkoj će se nastaviti, biće još ozbiljnije. Nastavit će se iu Zapadnoj Europi, bojim se da ni Zapadni Balkan neće biti pošteđen”

Nemoguće je oslanjati se isključivo na NATO i očekivati ​​da vojske država budu razvijene i sposobne brane građane

Ranije su teroristi imali uske nacionalne interese, danas teroristi ostvaruju neke geopolitičke i geostrateške ciljeve.

Migrant iz Sirije aktivirao bombu u ruksaku nedaleko od mjesta održavanja glazbenog festivala u Ansbahu u Bavarskoj – najnovija je vijest iz Njemačke. Najmanje desetoro osoba izgubilo život kad je nepoznati napadač otvorio vatru u trgovačkom centru Olimpija u Münchenu, vijest je, također iz Njemačke, od prije neki dan.

Još ranije imali smo vijesti o terorizmu i stravične slike iz Belgije. Krajem prošle godine u terorističkim napadima diljem Pariza i masakru u dvorani Bataklan ubijeno je 129 ljudi, povrijeđeno 352, a francuski specijalci neutralizirali su napadače koji su u koncertnoj dvorani ubili 120 taoca.

Dakle, pošast terorizma je pod našim prozorima? Čini se da nigdje nije sigurno. Ponovo se, kao prije godinu dana, publiciraju priručnici – “Kako se spasiti od terorista”. Da li je moguće pronaći lijek protiv ovog zla, i ako jeste, koji su recepti?

Americi i Turskoj odgovara nestabilnost Europe

Dževad Galijašević, član ekspertskog tima Jugoistočne Europe za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, konstatira za Sputnjik da se protiv terorizma ne može boriti na način koji je demonstrirala kancelarka Njemačke Angela Merkel, odnosno tako što će umirivati ​​javnost priopćenjima o njihovoj navodnoj sigurnosti.

“Ako Njemačka nije svjesna američkih interesa da Njemačka bude nestabilna, ako Njemačka nije svjesna turskih interesa da Njemačka bude nestabilna – kako bi Turska rješavala svoje probleme, onda Njemačka ne razumije ozbiljnost sigurnosnih prilika u kojima se nalazi”, tvrdi Galijašević.

U ovom trenutku, konkretizira on, i Turskoj i Americi odgovara ovakva nestabilnost Europske unije. Naime, prema Galijaševićevim mišljenju, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan želi počistiti američku infrastrukturu u svojoj zemlji i ne želi da mu smeta Njemačka kao američki partner u tome. S druge strane Amerika, ističe on, strahuje od promjene geopolitičke strategije Turske, okretanja Rusiji, Egiptu, Iranu, pa i Njemačkoj.

Za profesora na Fakultetu političkih znanosti i stručnjaka za pitanja terorizma Dragana Simeunovića nije svaki akt političkog nasilja neminovno i akt terorizma.

“Mogući su i akti političkog nasilja koji su odista politički i vjerski motivirani, ali i akti nasilja koji nisu nastali na temelju političkih motiva mogu predstavljati oblik političkog nasilja ukoliko uzrokuju političke posljedice”, pojašnjava Simeunović.

Opći sigurnosni koncept bujanja terorizma

“Terorizam je uvijek geopolitička kategorija”, kategoričan je Dževad Galijašević. On podvlači da negiranje značaja i uloge zapadnih obavještajnih službi – znači da nisu razumjeli ovaj fenomen.

“U ovom slučaju je Njemačka došla na red, kao što je bila na redu Francuska, kao što je bila Belgija. Ovo u Njemačkoj će se nastaviti, biće još ozbiljnije. Nastavit će se iu Zapadnoj Europi, bojim se da ni Zapadni Balkan neće biti pošteđen”, jasan je Galijašević.

Ne može se, tvrdi on, zanemariti opći sigurnosni i obrambeni kontekst u kojem se ovakve pojave dešavaju. A sve se, precizira, događa u kontekstu snažnih pokreta NATO trupa, ratobornog NATO-a, ustanovljavanja nekih bataljona u pojedinim državama, oživljavanja raketnih štitova u državama Europe, slanja vojske u Poljsku, Litvu, Latviju, Estoniju, pokušaja da se Rusija okruži i pokušaja da se izazovu konflikti širih razmjera.

“Pazite, kad imate ovakve pokrete trupa, vi imate snažno djelovanje obavještajnih i vojnih i civilnih službi, a istovremeno te službe nemaju nijednu informaciju o tome da se priprema teroristički akt, da netko godinu dana planira akt, da su građani na ulici nezaštićeni i da mogu stradati “, kategoričan je Galijašević.

Ima li lijeka? Što je rješenje?

Profesor Dragan Simeunović, kao prevenciju, predlaže kombinaciju dva metoda. Generalna rješenja koja se tiču ​​svih su neophodna i bez njih se ne može.

“Individualna prevencija podrazumijeva da se što točnije napravi popis osoba koje su mogući ekstremisti i da se putem digitalne forenzike jedan broj lica detektira. Oni koji neki period intenzivno posjećuju i sajtove koji su islamistički ili pak kontaktiraju s osobama i organizacijama, ili preko društvenih mreža izražavaju potporu islamskim ekstremistima ili teroristima”, pojašnjava Simeunović.

S druge strane Galijašević ističe da prvo moraju biti otklonjeni svi uvjeti koji pomažu izvođenje ovakvih akcija. I tu, kako tvrdi, dolazimo do osnovne slabosti, ukupnog sigurnosnog sustava EU.

Žrtvovali su vlastitu sigurnost, kako kaže, u ime neke kolektivne zajedničke sigurnosti. Uništili su koncept nacionalne sigurnosti, a nacionalne sigurnosne agencije su izgubile smisao zato što razmjenjuju podatke i sa onima koji u datom momentu mogu imati drugačije interese i sigurnosne i političke i svake druge.

“Dakle, ne možete braniti zemlju ako nemate čvrsto i jasno definiranu granicu u kojoj vaš sigurnosne agencije djeluju, ako vaš zakonodavstvo rasplinjuje odgovornost u nekom širem kontekstu i smislu. Prvo morate imati sigurnosne agencije, jasnu odgovornost unutar određenog prostora”, tvrdi Galijašević i pita kako unutar Schengenskog sporazuma otvorenih granica možete jamčiti nacionalnu sigurnost samo Nijemcima.

Ne možete se, dodaje on, u obrambenom smislu osloniti isključivo na NATO i očekivati ​​da vaše vojske budu razvijene i sposobne vas brane, ne možete se oslanjati na zajedničke sigurnosne službe vaših NATO partnera kad znate da vam ekonomski interesi nisu uvijek isti.

Ranije su teroristi imali uske nacionalne interese jedne etničke grupe da dođu do slobode i terorističkom akcijom. Danas pak terorizam, kako kaže Galijašević, postaje akcija kojom i određene zapadne službe ostvaruju neke svoje geopolitičke i geostrateške ciljeve.

Danas kad govorimo o terorizmu govorimo o transnacionalnim organizacijama, interkontinentalnim organizacijama koje ne biraju mete, koje čak najviše napadaju nebranjene mete. Dakle, terorizam je planetarna prijetnja. Zato je možda najbolje da se rješava na razini UN.
 
(sputniknews.com)