GMO je moćno oružje za gomilanje zarade, trovanje ljudi i porobljavanje svijeta

Sedamdeset posto hrane koju Amerikanci danas jedu sadrži neke genetski preinačene sastojke, a takav trend, ispod radara, kroz razne sastojke, jača i kod nas. Životinje takvu hranu jedu samo silom, ali to već nije znanstveno relevantan podatak, zar ne?

Nalazimo se usred najvećeg eksperimenta s hranom u povijesti. U svijetu postoje polja veličine nekoliko Velikih Britanija na kojima se uzgaja GMO, a četiri glavna usjeva su: soja, kukuruz, pamuk i uljana repica, koji se upotrebljavaju za proizvodnju biljnog ulja.

S obzirom na to da genetski preinačena soja i kukuruz imaju mnogo derivata (npr. sojin lecitin i kukuruzni sirup koji se koriste za proizvodnju biljnog ulja, a za to se koristi i uljana repica) koji se koriste u proizvodnji velikog dijela prehrambenih proizvoda, sedamdeset posto hrane koju, primjerice, Amerikanci danas jedu sadrži neke genetski modificirane sastojke, a možemo samo pretpostaviti da takav trend ispod radara, kroz razne sastojke, jača i kod nas. Riječ je o doista golemom eksperimentu, mada to zapravo i nije pravi eksperiment jer se svaki eksperiment provodi u kontroliranim uvjetima i nadzire se. U ovom slučaju ljudima se ta hrana daje bez ikakve kontrole i nadzora.

S obzirom da GMO-lobiji nemaju namjeru odustati od svoje agende te su u većini europskih država preuzeli državna tijela koja bi se navodno trebala baviti procjenom rizika, a ne pitanjem kako što lakše implementirati GMO u trgovački i proizvodni sustav neke države, svakako je korisno s vremena na vrijeme podsjetiti se koliko nemoralnih radnji prati razvoj GMO industrije.

Pod javno deklariranom brigom za glad u svijetu provodila se (i provodi se) korupcija širokih razmjera te zloupotreba zakona i autoriteta znanosti. Da se čovjek zapita koliko ljudi svijeta mogu biti glupi kad ne žele nešto tako pozitivno i zdravo kao što je GMO. Kojega, doduše, životinje jedu samo silom, ali to već nije znanstveno relevantan podatak, zar ne?

Znanost – alibi, biotehnolozi – oružje GMO industrije

Stoga ćemo se u dva nastavka podsjetiti i ocrtati praksu vezanu uz agresivno promicanje genetskih modificiranih organizama u prehranu čovjeka, u kojoj znanost sve više služi samo kao alibi, a integracija predstavnika korporacija u državna tijela omogućuje provođenje samovolje.

Pritom je najveća količina reklamiranja provedena kroz sveučilišni sustav iz kojeg izlaze budući stručnjaci za biotehnologiju kojima nikad nije spomenuta ni riječ o prljavom rublju biotehnologije kao niti o svim znanstvenim „propustima“ koji prate tu industriju već desetljećima. Oni postaju istinski vjernici u tu paradigmu i kao takvi „najubojitije“ oružje GMO industrije jer su dobrih i iskrenih namjera, vjeruju da GMO može pomoći svijetu, i kao takvi, oni su još jedan od brojnih primjera na koje sve načine sustav „hakira“ pozitivna stremljena ljudi i upregne ih u svoja kola.

GM organizmi u prehrani čovjeka nalaze se već neko vrijeme, pa je moguće da je već došlo do velikih promjena u fiziologiji i ozbiljnih zdravstvenih problema, ali oni nisu istraženi. Recimo, nedugo nakon što je GM soja uvedena u Veliku Britaniju, broj ljudi alergičnih na soju porastao je za pedeset posto. Možda netko optimistički, s vjerom u sustav, vjeruje da se provode razumni koraci poput provođenja eksperimenata kako bi se na temelju njih utvrdilo jesu li ljudi više alergični na GM soju ili ne, ali jednostavna je i nevjerojatna istina takva istraživanja nisu nikad napravljena.

Ali propagande ne manjka, još otkad je 2003. godine američki predsjednik George Bush izjavio da bi se pomoću GMO-a mogao riješiti problem gladi u Africi te pritom okrivio Europu da stoji na putu ostvarenja tog cilja. No, drukčiju sliku daje plan biotehnoloških tvrtki kojeg su one i predstavile na nekim konferencijama, čiji se cilj čini nešto drukčijim.

Monsanto bi sve komercijalno sjemenje svijeta

Tvrtka Arthur Andersen Consulting surađivala je s Monsantom, najvećim proizvođačem genetski modificirane hrane, pa je 1990-ih zamolila svoje direktore da opišu kako bi, prema njihovom mišljenju, trebala izgledati savršena budućnost za petnaest do dvadeset godina. Monsantovi su direktori opisali svijet u kojem će sto posto komercijalnog sjemenja biti genetski modificirano i patentirano.

Savjetnici su zatim na temelju toga izradili strategiju i taktiku kako bi taj cilj i ostvarili. Na istoj su konferenciji predstavnici jedne druge biotehnološke korporacije na video zidu predstavili dijagram na kojem su predložili preuzimanje devedeset posto komercijalnog sjemenja u roku od pet godina. U jednoj rečenici, njihova proklamirana namjera je jednostavna – preuzeti opskrbu hranom u svijetu.

Godine 1992., kada je SAD definirao svoju politiku o genetskom inženjeringu, proklamirani cilj je bio povećanje američkog izvoza. Vijeće za konkurentnost, kako se to vijeće novoorvelovski naziva, dalo je nalog američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) kao i svim drugim agencijama da te stvari što brže izbace na tržište.

Zbog toga se GM hrana pojavila na tržištu prije nego što su napravljena odgovarajuća testiranja i zbog toga ta testiranja još uvijek nisu provedena. Riječ je o nekoj vrsti spoja američkih multinacionalnih kompanija i Vlade kako bi diljem svijeta pokušali stvoriti tržište za GM proizvode.

Otprilike u isto vrijeme kad je predsjednik Bush izjavio svoju filantropsku tvrdnju, američko Ministarstvo vanjskih poslova tvrdilo je da je GM pamuk velika pomoć zemljoradnicima u Africi. No, vrijeme je pokazalo da su zemljoradnici na tom području doživjeli katastrofu. Većina od ukupno trideset i šest zemljoradnika koji su uzgajali GM pamuk pretrpjela je teške gubitke.

Monsantova prljava praksa od Indije do Kanade

Slična se stvar dogodila i u Indiji. Iako je tvrtka Monsanto izjavila da je napravljen veliki pomak, indijska je vlada tvrdila da su zabilježeni drastični gubici, te je od Monsanta zahtijevala da zemljoradnicima plati odštetu u iznosu od deset milijuna dolara. Kada je Monsanto to odbio, vlada ih je izbacila iz te države.

Biotehnologija nije ispunila brojna obećanja. No još je gora činjenica da je politička motivacija da se ta hrana pojavi na tržištu bila toliko jaka da je donesena odluka da se ignorira znanost. U mnogim dokumentima američke Uprave za hranu i lijekove njihovi znanstvenici tvrde kako ta hrana može prouzročiti alergije, otrove, nove bolesti i poteškoće u ishrani.

Nagovarali su svoje nadređene da pokrenu dugoročna istraživanja o sigurnosti takve hrane, ali osoba zadužena za politiku bio je bivši odvjetnik tvrtke Monsanto koji je kasnije postao potpredsjednik te tvrtke. Što je već klasika. On je nadglasao znanstvenike i dopustio da ta hrana dođe na tržište bez ikakvih testiranja o njezinoj sigurnosti.

Doista su brojni primjeri kada je Monsanto utjecao na vladu i da je na taj način manipulirao njezinim odlukama. Mnoge je primjere dokumentirao Jeffrey Smith u knjizi „Sjeme obmane“. Neki su Monsantovi istraživači napustili tvrtku i zaposlili se u FDA-u, u odjelima koji su ocjenjivali njihova istraživanja. Neki su vladini znanstvenici u Kanadi svjedočili da su dokumenti u kojima se kritizirala tvrtka Monsanto ukradeni iz zaključanog ureda.

Osim toga su izjavili da im je Monsanto ponudio mito u iznosu od 1-2 milijuna dolara kako bi odobrili genetski modificirani proizvod bez provođenja daljnjih testiranja. K tomu, Monsanto je svojevremeno američkom Ministarstvu pravosuđa platio kaznu u iznosu od 1,5 milijuna dolara jer je otprilike sto četrdesetorici indonezijskih službenika ponudio mito kako bi na taj način dobio odobrenje za GM pamuk.

Kad ne može mito, može manipulacije znanošću i medijima

Postoje i primjeri manipulacije znanošću. Primjerice, u svojim istraživanjima Monsanto je razvodnio GM soju s dvanaest na jedan posto prije nego što su time hranjene životinje. Tvrtka je izostavila najinkriminirajuće dokaze u vezi s genetski preinačenim mliječnim proizvodima, a znanstvenici koji su radili za Monsanto pasterizirali su mlijeko 120 puta duže nego što se to obično radi, kako bi degradirali proteine. Kad bi se sažele njihove operacije u jednu rečenicu: promijenili su formule i druge podatke kako bi dokazali da njihovi proizvodi nisu štetni, utjecali su i na vladu i na znanost, a manipulirali su i medijima.

Kad se u Americi se na televiziji Fox trebala emitirati emisija u četiri dijela o GMO-u, u kojoj je trebalo biti malo previše istine, Monsantovi su odvjetnici poslali prijeteće pismo u kojem su zaprijetili televizijskoj postaji da tu priču ne objavljuju. Emisija na kraju nije bila emitirana. Jedan je izdavač također primio prijeteće pismo Monsantovih odvjetnika, i na taj je način spriječeno objavljivanje knjige u kojoj se kritizira Monsanto.

Zbog Monsantovog straha od gubitka čitavo je jedno izdanje magazina „Ecologist“ moralo biti uništeno. Monsanto je osnovao i ured za odnose s javnošću i lažne industrijske koalicije koje su posjećivale korporacije poput New York Timesa, USA Today i drugih vodećih medije.

Pokušali su na njih vršiti pritisak da ne objavljuju priče u kojima se kritizira genetski inženjering. Nema sumnje, Monsanto i druge korporacije ulagale su goleme napore da pomoću medija, znanosti i vlade stvore dobru sliku o biotehnologiji.

Da se ne spominje da se nekako i zakon našao na strani te tvrtke. Ako zemljoradnik od Monsanta kupi genetski modificirano sjeme otporno na herbicide, on mora dalje uzimati samo njihove herbicide jer je sjeme otporno samo na te herbicide, to je poznato.

Manje je poznato da je također primoran potpisati obrazac kojim se obvezuje da će kupovati samo Monsantovu verziju herbicida, i to svake godine ponovno te da neće kupovati drugo sjeme. Monsanto je prijetio sudskom tužbom, štoviše tužio je devedeset američkih zemljoradnika koji su ipak kupili i drugo sjeme. Tim je tužbama, temeljenim na tvrdnjama da su zemljoradnici koristili genetski nemodificirano sjeme, zaradio 15 milijuna dolara.

Monsanto mu onečistio posjed, ali tužbu izgubio

Poznat je i primjer kanadskog zemljoradnika koji je uzgajao uljanu repicu, a GM uljana repica sa susjednih polja onečistila mu je zemlju jer se pokraj njegove farme nalazio put kojim su vozili kamioni. Vjetar je nosio sjeme s kamiona i ono je na taj način dospjelo do njegove farme. U ovom je slučaju Monsantovo sjeme onečistilo farmu tog zemljoradnika i uništilo sjeme koje je on sakupljao petnaest godina.

No, Monsanto je tužio njega jer je Monsantovo intelektualno i patentirano vlasništvo sada raslo na polju tog čovjeka i – pogađate tko je dobio tužbu? Nije bilo važno jesu li uzrok kontaminaciji insekti, vjetar ili neki drugi prirodni postupci, bilo je važno jedino da se radi o Monsantovom patentiranom vlasništvu, zbog čega je to sada bio Monsantov usjev. Iako se to dogodilo sasvim slučajno, zemljoradnik je izgubio kontrolu nad svojim sjemenjem što je dobar primjer dijaboličnih načina iskrivljavanja pravde pomoću prava kao i načina kako se Monsanto koristi sudovima kako bi preuzeo opskrbu hranom.

„Slavni“ Monsantov GM goveđi hormon

Proslavio se i jedan Monsantov GM goveđi hormon, koji se daje kravama kako bi davale više mlijeka. Kako mnoge mljekare u SAD-u znaju da potrošači ne žele jesti mliječne proizvode od krava koje su primale te hormone, mljekara Oakhurst u Maineu na kartone mlijeka stavila je natpis: „Zemljoradnici jamče. Bez umjetnih hormona.“.

Monsanto je tužio mljekaru Oakhurst tvrdeći da je to nelegalno jer se na taj način stvarao dojam da je goveđi hormon, koji su oni prodavali, štetan. Postigli su sporazum, pa je mljekara na svojim kartonima dodala i rečenicu koja glasi da prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove nema razlike između krava koje su dobile taj hormon i onih koje ga nisu dobile. Tu je rečenicu napisao bivši odvjetnik Monsanta koji je kasnije postao zadužen za politiku FDA-a.

To ustvari nije istina. Znanstvenici koji rade u FDA-u tvrde da postoji znatna razlika. U mlijeku krava kojima je ubrizgan taj hormon postoji povećana razina hormona IGF-1. Istraživanja su pokazala da je kod žena u predmenopauzi, a koje su mlađe od pedeset godina i koje u tijelu imaju veliku razinu IGF-1, sedam puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka dojke.

Kod muškaraca je četiri puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka prostate. IGF-1 je u mlijeku i preko mlijeka ulazi u ljudsko tijelo. A njegova se razina drastično povećava u mlijeku krava kojima je davan taj hormon. Razlika doista postoji, i ona je vjerojatno vrlo ozbiljna. No Monsanto se opet izvukao pomoću te rečenice, pretvarajući znanost u političku znanost.
 
(dnevno.hr)