Zapad svakih 100 godina kreće na Moskvu, a Rusija te ratove pobjednički završava

POLJACI SE SAMI PODMEĆU, IAKO ĆE ONI BITI PRVI NA UDARU U SLUČAJU RATA RUSIJE SA NATO

Kao i proteklih stoljeća, Rusija će biti prisiljena odgovarati na agresiju Zapada koji svakih sto godina zaboravlja svoje prethodno iskustvo, svoj poraz i slom i svaki put se iznova sprema izvršiti agresiju.

Po riječima ministra vanjskih poslova Poljske Vitolda Vašćikovskog, raspoređivanje sustava proturaketne obrane ne prijeti Rusiji.

Reagirajući na riječi ruskog predsjednika Vladimira Putina o uzvratim mjerama na postavljanje sustava PRO u Istočnoj Europi, Vašćikovski je izjavio da “predsjednik Putin mora znati i odlično zna da sustav proturaketne obrane u Poljskoj ni na koji način ne prijeti sigurnosti Rusije. Taj sustav treba štititi Europu od raketnog napada s Bliskog Istoka”.

Dan prije toga, govoreći na press-konferenciji tijekom svog posjeta Grčkoj, Vladimir Putin je ocijenio da će se instalacija sustava proturaketne obrane u Rumunjskoj i Poljskoj negativno odraziti na suradnju Rusije i Europe. On je naglasio da izjave o tome da od strane tih sustava nema opasnosti – ne odgovaraju stvarnosti.

Putin je upozorio: “Mi ćemo biti prisiljeni reagirati na odgovarajući način, i, ako još jučer ti dijelovi teritorija Rumunjske jednostavno nisu znali što je to biti na nišanu, od danas ćemo morati učiniti određene postupke koji će osigurati našu sigurnost”.

Međutim, prije Putinove posjete Grčkoj, 16. svibnja, izvještavajući o pripremama za summit Sjevernoatlantskog saveza u Varšavi, taj isti Vašćikovski izjavio je da je vojno prisustvo SAD i međunarodnih snaga NATO-a odgovor na “vrlo agresivno ponašanje i prijetnje od strane ruskih vlasti” .

Vašćikovski je također precizirao da to “prisutnost treba biti značajno i da ima novu kvalitetu i spremnost da štiti teritorij NATO-a”.

Na što aludira šef MIP Poljske tvrdeći da je “povećano prisustvo NATO-a u našoj regiji ispravan odgovor na prijetnje sigurnosti i izazova koji dolaze iz Rusije”?

Prije nego što je postala članica NATO-a, Poljska se nalazila u takozvanoj tampon zoni koja je odvajala Rusiju od Zapada i sprječavala mogući vojni sukob između njih. Sada, kad je Poljska postala članica NATO-a, Zapad i Rusija došli su do neposredne dodirne točke što uvijek predstavlja početak odbrojavanja vremena do izravnog vojnog sukoba.

Ne iznenađuje to što se sada Poljska zaista pribojava tog sukoba koji je u suštini isprovociran upravo njezinim ulaskom u NATO. Šef poljskog vanjskopolitičkog resora sada zaista ne sumnja da “postoji ozbiljna ruska prijetnja za europsku strukturu sigurnosti”.

Ovdje je sve potpuno logično: u slučaju agresije Zapada – prva država koja će primiti uzvratni udar od strane Rusije biti će upravo Poljska. Zato ona ima zbog čega brinuti. Međutim, Poljska je sama izabrala sebi takvu sudbinu, lišavajući se neutralnog statusa koji je nastao nakon raspada Varšavskog sporazuma.

Sam Vašćikovski izrazio je nadu da će NATO pripremiti “odgovor na novu i manje stabilnu situaciju na području sigurnosti u Europi”, ali sudeći po izabranoj formulaciji – prilično bojažljivu nadu. U vezi s time se nameće pitanje: koliko Poljska, u stvari, vjeruje u snagu NATO?

Vašćikovski u suštini usrdno moli rukovodstvo saveza beskrajno ponavljajući mantru da njeno prisustvo treba biti vidljivo, da alijansa mora pokazati da je sigurna u sebe i da obrana i obuzdavanje moraju biti istinski.

Jedino što mu u toj situaciji ostaje da u to vjeruje jeste moć SAD, za čije vojne interese danas i radi alijansa. Pozivajući da se pojača vojna grupacija NATO, on samim tim priziva rat sebi na štetu u interesu SAD.

Svako gomilanje naoružanja s jedne strane granice uvijek dovodi do gomilanja naoružanja s druge. To nije ništa drugo nego eskalacija vojnog potencijala, koja ranije ili kasnije dovodi do oružanog sukoba.

U suštini, ministar vanjskih poslova Poljske poziva na rat, priziva ga i stvara još veću opasnost za svoju državu.

To se objašnjava činjenicom da Vašćikovski, u stvari, nije ministar vanjskih poslova Poljske, već natovski agent koji se zbog nekakvog nesporazuma nalazi na toj dužnosti. Odnosno, on nije suveren, a ono što on pokušava artikulirati, predstave i koncepti koje on izgovara – očito nisu u korist Poljske.

Međutim, Vašćikovski ide još dalje inzistirajući na tome da je sada došlo vrijeme da se odustane od suradnje s Rusijom po pitanju rješavanja međunarodnih problema i da se vrati nekim, kako se on izrazio, “tradicionalnim metodama obrane teritorija zemalja – članica NATO-a”, po svoj prilici podrazumijevajući pod “tradicionalnim” metode koji su formirani tijekom godina hladnog rata.

Što je to nego poziv na rat? U suštini, to i jeste konstatacija o neizbježnom ratu na koji poziva poljski ministar vanjskih poslova, a Rusija je ovdje država koja na sve načine pokušava odgoditi konflikt koji Zapad nameće.

Kao i proteklih stoljeća, Rusija će biti prisiljena odgovoriti na agresiju Zapada koji svakih sto godina zaboravlja svoje prethodno iskustvo, svoj poraz i slom i svaki put se iznova sprema izvršiti agresiju.

Upravo na to i podsjeća ruski predsjednik pokušavajući rashladiti vruće poljske glave. Upravo od te lekcije, koju Zapad nikako ne može naučiti tijekom već gotovo tisuću godina, Putin i pokušava odvratiti NATO zajedno s njihovim američkim PRO sustavom.

Jer, to je zaista vrlo čudna osobina europskih političara – kratko pamćenje i neobuzdana težnja da se svaki put stane na iste grablje nakon što kao odgovor dobije iste posljedice.

Što će Poljskoj poziv na rat? Zar oni nisu došli ni do kakvih zaključaka poslije Drugog svjetskog rata tijekom kojeg je Poljska prestala postojati kao država i koju je obnovio Staljin samo zato što je to bio rezultat pobjede SSSR?

Može se pretpostaviti da Poljskoj, a posebno njenom stanovništvu, rat apsolutno nije potreban. Ali, problem je u tome što današnjom Poljskom upravlja tuđa elita. (slično kao i na Balkanu)

Danas namjesnici SAD, koji su potpuno ravnodušni prema interesima poljske države, određuju njenu sudbinu, ne razmišljajući o posljedicama. Današnje rukovodstvo bespogovorno izvršava direktive Washingtona, i u tome je, i to postaje sve očitije, njihova glavna funkcija radi čijeg ostvarenja su i dovedeni u vrhove vlasti.

Kao i u mnogim drugim istočnoeuropskim državama – bivšim zemljama Varšavskog sporazuma, u Poljskoj je primjetan apsolutni nesklad između ciljeva elite i očekivanja većine građana. Sve to je posljedica predaje Istočne Europe Zapadu od strane Rusije u trenutku raspada sovjetskog bloka.

A danas ne ubiramo samo mi plodove svoje kratkovidne politike, čije su posljedice omogućile Zapadu i NATO-u proširiti zonu svog strateškog utjecaja na Istočnu Europu, nego i sami narodi istočnoeuropskih država.

Summmit NATO-a u Varšavi – karika je istog lanca, a njegov rezultat je očit: Varšava će nastaviti da se kreće putem eskalacije napetosti pored svojih granica, a poljske elite koje se podčinjavaju Washingtonu, nastavit će pojačavati antirusku, rusofobsku histeriju, pozivajući na rat. I ponovno će, kao što je već bivalo ranije, za njih u svakom slučaju, sve završiti žalosno.

Ili će biti zbrisani nakon unutarnjih pobuna samih građana Poljske, ili će postati žrtve sljedećeg u nizu sukoba Rusije i Zapada i prvi otići u ložište povijesti. Naravno, to je nezavidna sudbina, ali u prvom slučaju – za predstavnike poljskih elita, u drugom – za čitavu Poljsku zajedno s njenim građanima.

Ne nameće Rusija ratoborna agresivna raspoloženja. Ne provocira Rusija rat, što je više puta pokazala povijest nekoliko posljednjih stoljeća. Ali, upravo Rusija svaki put samo završava ratove koje je započeo Zapad spašavajući narode Europe, čas od jednog, čas od drugog agresora.
 
(fakti.org)