Kako je Švicarska pošla u komunizam

Referendum u Švicarskoj o Univerzalnom osnovnom prihodu nije prošao. Međutim, bez obzira na njegov ishod, značajno je to što je europska ljevica našla način da uz pomoć novih ideja izađe iz krize i ponudi alternativni odgovor na neoliberalne ekonomske mjere

Da je referendum prošao, svaki punoljetni građanin Švicarske i stranci koji u toj zemlji imaju prebivalište duže od pet godina imali bi bezuvjetni mjesečni prihod od 2.500 švicarskih franaka.

Švicarci su, međutim, odlučili drugačije – nema besplatnog ručka, rekli bi liberali. Inicijatorima ideje o Univerzalnom osnovnom prihodu (UOP) nije ni bila namjera uvjeriti Švicarce da svoj teško zarađeni novac dijele sa lijenim sugrađanima, namjera im nije bila ni da pobjede na referendumu. Osnovna ideja bila je pokrenuti raspravu o ovom pitanju.

O tome govori i Zoran Stojiljković, profesor na Fakultetu političkih znanosti. Ljudi postaju svjesniji činjenice koliko je teško osigurati mirovinu kroz radni staž i koliko ima neplaćenih zanimanja, poput domaćica, rada u poljoprivredi ili niskih poljoprivrednih i samozapošljavajućih mirovina koje, prema njegovim riječima, opravdavaju kampanju o UOP.

“Ne radi se o stimuliranju nerada, niti to može biti slučaj, jer su bazični dohoci niži nego što su prosječni dohoci u odgovarajućim zemljama i utvrđuju se na temelju onoga što je nekakav dostupan dohodak. Jednostavno treba startati s tom idejom i dalje je obrazlagati”, kaže.

Kada se uvidi da sve više ima nestandardnih poslova i da su ljudi prisiljeni poslodavcima buti na raspolaganju 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, pokazat će se da UOP štiti dostojanstvo ljudi, a ne nešto što je raskošna nagrada za neradnike.

Pokretanjem inicijative za referendum o UOP, pokrenuta je široka rasprava o ovom pitanju, ne samo u Švicarskoj, već diljem svijeta. Nobelovac i profesor ekonomije na Sveučilištu Princeton Angus Diton i suosnivač “Facebooka” Chris Hughes našli su se među podržavaocima UOP.

Središnje pitanje, kako su ga inicijatori referenduma postavili, tiče se opstanka srednje klase, čiji su prihodi svuda u svijetu ugroženi. Kako razlika u prihodima postaje sve ekstremnija, sve manje ljudi posjeduje kupovnu moć potrebnu da se brojne tvrtke i održe na površini.

UOP bi omogućio, smatraju Diton i Hughes, ali i mnogi drugi koji podržavaju uvođenje UOP, da se tako bori protiv siromaštva i osigurava jaka srednja klasa koja na taj način dobiva poticaj za potrošnju.

Automatizacija jedan od uzroka gubitka posla na Zapadu. Zato su podržavatelji UOP organizirali “demonstracije robota” – defilirali su ulicama Zuricha obučeni u kartonske robote želeći podsjetiti da sve veće korištenje tehnologije u industriji, maloprodaji i financijama čini ljude suvišnim i zamjenjuje ih strojevima kojima nisu potrebni prihodi da bi preživjeli.

“Roboti kažu: ne vam želimo oteti poslove i natjerati vas da patite. Želimo vas osloboditi, zato želimo UOP za ljude”, rekao je jedan od sudionika defilea.

Transfer od industrijskog ka postindustrijskom društvu usluga oslobađa viškove rada. Ideja je bila da se to iskoristi za smanjivanje radnog vremena, bogatiji socijalni život, aktivizam i kulturnu i političku participaciju. Međutim, odgovor poslodavaca bio je smanjenje nadnica i fleksibilizacija radnih odnosa.

“To jeste neka vrsta izazova, ali on je mogao iskoristiti na onaj način koji je bio dominantan u državama i društvima blagostanja prije 30-40 godina”.

Ideja o UOP nije nova i nije proizvod 21. stoljeća. O njoj još govori Tomas Moore u svom dijelu “Utopija” iz 1516. Danas ju ljevica reafirmira. Dominantan obrazac racionalizacije i štednje nije omogućio Europi da izađe iz krize. Logika “štedi i racionalizira” teško može dovesti do rasta, objašnjava on, a UOP može biti primjer za održivu potrošnju koja ne ide protiv investiranja i koja može osigurati balansirani razvoj.

UOP, prema njegovim riječima predstavlja set ideja koji trebaju izbjeći klimu u kojoj svi imaju plazma-televizore, ali su jednako neutjecajni, kao i plebs u Rimskom carstvu.
 
(sputniknews.com)