Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » Ako su neredi krivi odgovor, koji je pravi?

Ako su neredi krivi odgovor, koji je pravi?

demonstracijeJedini je odgovor – ne reagirati nasiljem i neprijateljstvom prema državi i međusobno. Koliko je nasilnih revolucija dovelo samo do uspostavljanja još jedne tiranije, koja je zamijenila srušenu? Poznata je misao da čovjek postaje ono protiv čega se bori

Globalni ekonomski kolaps koji se upravo zbiva smišljen je kako bi potaknuo niz „koristi“ za plan korporatističke „klike“ i poslužio kao izgovor za nametanje globalne ekonomske diktature pod kontrolom središnje svjetske banke.

Ali kao i u svakoj šahovskoj partiji, u igri su i druge figure na drugim dijelovima ploče, pa je korisno imati je cijelu pred očima. Tada se sam od sebe nameće zaključak za potrebom ostajanja mirnim na sve što se događa. Nije to lak zadatak kad je svuda uokolo toliko stresa i straha u pogledu svakodnevnog preživljavanja, kao i svakojakih političkih pobuđivanja emocija. Ali to je jedini način da se ne uleti u postavljenu zamku. Svjetske vlasti svakako žele reakciju neredima na rastuću ekonomsku katastrofu, a već se vidi kako ljudi nasjedaju na to.

Vlastima kroz cijelu povijest, pa tako i danas (čemu mijenjati dobar trik) neredi služe kao dobar izgovor za uvođenje policijske države, a u ovom slučaju globaliziranog svijeta i globalizirane krize riječ je o uvođenju svjetske policijske države.

Ljudi koji u svom očaju sudjeluju u neredima (gotovo uvijek poticani od strane agenata provokatora) upravo su onaj izgovor koji traže. Zato je mudar izbor oprez prema svakome tko na mirnim prosvjedima počne izazivati nerede ili poticati druge na to. Takvi ljudi mogu bili ili glupi ili agenti države, a u oba slučaja, dakle, dobri su za izbjegavanje.

Svijet se priprema za nerede – ‘ovlaštenih lica’ sve je više

Čini se da se svijet pomalo priprema na nerede. Od zapada prema istoku, kako to već ide. Svojedobno se u jednoj kolumni David Ickea moglo pročitati o njegovom razgovoru s britanskim prometnikom kojemu su iznenada dali nove iskaznice i odobrenje da radi policijski posao i ulazi na tuđi posjed bez dopuštenja, mada je njegov posao trebao biti samo naplaćivanje kazni za nepropisno parkiranje.

Njegov šef odbio je raspravljati o tome zašto se dijele nove iskaznice, ali jedan prijatelj policajac mu je objasnio da se vlada daleko unaprijed priprema za predstojeći „rat“ tijekom kojeg očekuju masovne prosvjede i ulične nerede. S obzirom da će policija i vojska biti toliko usredotočene na rješavanje tih sukoba, druge neuniformirane struke, poput prometnika, privatnih zaštitara, operatera nadzornih kamera i mnogih drugih, radit će posao koji inače radi policija.

Nedugo nakon toga prometni redari su i službeno nazvani „civilni policajci“, čime ih se odvojilo od njihove jedine uloge, reguliranja prometa. Nije stalo na tome, napisao je Icke. Nekoliko mjeseci kasnije britanska vlada je objavila planove za stvaranje nove skupine zvane „ovlaštene osobe“ – od privatnih zaštitara, operatera nadzornih kamera i mnogih drugih koji će dobiti ovlasti da obavljaju dio posla koji je trenutno ograničen na policiju.

Kako se ideje plasiraju? Spominjanjem u bilo kojem kontekstu, samo da uđu u svijest čitatelja ili gledatelja. Zato su se toliko puta u zadnje vrijeme po raznim svjetskim medijima mogli pročitati naslovi poput „Moglo bi doći do nereda“. To je neki vid podsvjesne sugestije zakrinkane u zabrinutost ili čak poziva „izađite na ulice i pravite nerede“.

Uostalom, i sam Zbigniew Brzezinski, suosnivač Trilateralne komisije i glavni mentor i kontrolor Baracka Obame, je više puta  izjavio ono što je ovako sročio u izjavi za televiziju MSNBC: „Bit će sve većih sukoba između klasa, a ako su ljudi nezaposleni i stvarno pate, k vragu, moglo bi biti čak i nereda!“ Moglo bi? Postoje veći broj ljudi koji bi se složili s mišlju da gospodin Brzezinski jednostavno govori ono što zna da će se dogoditi jer će mreža koju zastupa učiniti sve što može da do nereda dođe.

Nekonvencionalni ‘strateški šokovi’

I Ratni koledž američke vojske iznio je ista upozorenja u dokumentu „Poznate nepoznanice: Nekonvencionalni ‘strateški šokovi’ u razvoju obrambene strategije“.

U njemu se kaže da vojska mora biti spremna za „nasilne, strateške razmještaje unutar SAD-a“, u svjetlu „nepredviđenog ekonomskog kolapsa“. Naravno, nema tu ničeg „nepredviđenog“, pravi izraz bi bio „planiranog“. Dokument govori o „promišljenom domaćem otporu“, „raširenim krizama javnog zdravlja“ ili „prestanku funkcioniranja političkog i pravnog poretka“.

Dalje kaže: „Rašireno građansko nasilje (…) prisililo bi obrambeni establišment da u nuždi preusmjeri prioritete na obranu temeljnog domaćeg reda i ljudske sigurnosti. Američka vlada i obrambeni establišment uljuljkani u spokoj dugotrajnim sigurnim domaćim redom bili bi prisiljeni brzo napustiti neke ili većinu vanjskih sigurnosnih obaveza kako bi se posvetili brzo širećoj nesigurnosti ljudi kod kuće. Pod najekstremnijim okolnostima, to bi moglo uključivati upotrebu vojne sile protiv neprijateljskih skupina unutar Sjedinjenih Država.“

Dokument Ratnog koledža kaže da će Ministarstvo obrane biti „centar koji će omogućiti kontinuitet političke vlasti u multidržavnom ili nacionalnom građanskom sukobu ili nemiru“. U prijevodu, vojska će kontrolirati zemlju. „Neprijateljske skupine“ bit će svi oni koji se budu suprotstavljali političko-vojnoj diktaturi na bilo koji način, čak i verbalno.

U tom kontekstu nije neobično pročitati vijesti da vojska SAD-a želi potrošiti još milijuna dolara na „opremu za kontrolu nereda“. Dennis C. Blair (Trilateralna komisija), Obamin direktor nacionalnih obavještajnih službi, također je izjavio da bi ekonomska kriza mogla izazvati građanske nemire u SAD-u i širom svijeta. Rekao je da bi kriza mogla biti „prijetnja režimu“ ako potraje duže od godinu do dvije, a ova umjetna kriza isplanirana je da bude veća i dugotrajnija od toga.

Među ostalim ličnostima iz establišmenta koje su dosad upozoravale na nemire i nerede su direktori institucija poput Svjetske trgovinske organizacije i MMF-a, koje su do srži predane planu, pa je svatko tko je na njihovom čelu tek „potrčko“ skrivenih središta moći. Doista, prosvjeda diljem svijeta ne nedostaje. Prosvjeduje se zbog načina „rješavanja“ ekonomske krize, promjena zakona o radnim pravima, zapošljavanja stranih radnika, dolaska imigranata… a uvijek je riječ o posljedicama umjetno stvorenih ekonomskih kriza i revolucija.

Prava pozadina izazivanja nereda

Sudjelovanje ljudi u neredima potrebno je radi uništenja postojećeg poretka koji su iste klike stvorile, ali ga sada žele zamijeniti sljedećim stupnjem tiranije – totalnom globalnom kontrolom. To znači da nacionalne vlade i nacionalne države treba uništiti kako bi se omogućilo svjetskoj vladi da preuzme diktaturu.

Svoju priliku već vrebaju agenti provokatori i korisni idioti programirani da započnu nerede i građanske nemire za koje vjeruju da će poljuljati postojeći poredak. Ali postojeći poredak stvorila je ista mreža koja nastoje stvoriti „novi poredak“. Kako bi to postigli, kao i uvijek, trebaju suradnju ljudi, pa oni koji stvaraju nerede idu ravno u zamku koja je za njih postavljena. Uostalom, isti obrazac predstavlja svaka revolucija u povijesti.

U jednoj kolumni punoj dobrih analiza David Icke je napisao i ovo: „Rijetko susrećem zatupljenije ili naivnije ljude od onih koje nazivaju ekstremnim krajem političke ‘ljevice’. Njima se već stotinama godina manipulira kako bi mijenjali svijet prema nacrtima Iluminata u nasilnim revolucijama kojima se ruši postojeći poredak. Sada ih još jednom okupljaju kako bi dovršili put u globalnu tiraniju i osigurali nasilje i kaos koji služe da otvore put svjetskoj vladi, svjetskoj vojsci, središnjoj svjetskoj banci, svjetskoj elektronskoj valuti i mikročipiranom stanovništvu povezanom sa satelitskim sustavom za globalno pozicioniranje, ili GPS-om, među mnogim drugim tehnologijama za nadzor i kontrolu.

Neredi i pljačkanje koje oni žele vidjeti, kaos, samo će dovesti do uvođenja policijske države s policijskim satom, zatvorom bez suđenja, vojskom na ulicama i aktiviranjem koncentracijskih logora za ‘disidente’. Službeno ih zovu ‘vojnim objektima’, njima upravlja FEMA, krajnje opaka Federalna agencija za upravljanje kriznim situacijama, i naravno da nije nikakva slučajnost što se u Washingtonu  usvaja prijedlog zakona pod brojem H.R. 645 kojim se ‘ministru domovinske sigurnosti nalaže osnivanje nacionalnih centara za krizne situacije u vojnim objektima’. Ne, koncentracijskih logora, a oni će biti spremni i u drugim zemljama.“

Već spomenuti dokument Ratnog koledža kaže: “Pod najekstremnijim okolnostima, to bi moglo uključivati upotrebu vojne sile protiv neprijateljskih skupina unutar Sjedinjenih Država.“ To je, dakle, sigurna stvar, a vlade širom svijeta prihvatile su zakone koji dopuštaju da se to učini, u sklopu „protuterorističkih“ zakona.

U njima se izrazi „terorizam“ i „terorist“ koriste na tako neodređen način da se svi ti zakoni mogu primijeniti na cjelokupno stanovništvo zemlje koju bi „zakoni“, prema njihovim zagovornicima, trebali štititi. Divovska prijevara, koja ima malo veze s teroristima koji navodno postavljaju bombe. Svi ti zakoni implementirani su s jasnim ciljem kontroliranja masa kroz policijsku državu kada oni pokrenu ekonomski kolaps, zajedno s novim ratovima.

U glavnoj vojnoj sili svijeta, SAD-u, na snazi je niz predsjedničkih izvršnih odluka koje su potpisali uzastopni predsjednici bez nadzora Zastupničkog doma ili Senata, koje su neustavne i predsjednika praktično pretvaraju u diktatora. Na www.freedomfiles.org/war/fema.htm mogu se pročitati ovlasti koje Senat, zahvaljujući tim odlukama, može aktivirati kada bude proglašeno izvanredno stanje.

To je i razlog zašto se, recimo u SAD-u, nastoji ograničiti posjedovanje oružja – kako bi vojsci olakšao preuzimanje vlasti. U međuvremenu, sve više ljudi nastoji se naoružati, što i nije tako čudno u zemlji koju je Michael Moore opisao u dokumentarnom filmu naslova „Ludi za oružjem“. U nekim državama je drastično porastao broj zahtjeva za dozvolu za nošenje skrivenog oružja, zbog straha od posljedica ekonomskog previranja.

Luther ubijen jer je zagovarao – nenasilje?

Ako su neredi krivi odgovor, koji je pravi? Jedini logični odgovor bio bi – ne reagirati nasiljem i neprijateljstvom prema državi i međusobno. Koliko je nasilnih revolucija dovelo samo do uspostavljanja još jedne tiranije, službene ili neslužbene, koja je zamijenila srušenu? Poznata je misao da čovjek postaje ono protiv čega se bori. Martin Luther je ovako objasnio pitanje izazivanja nereda: „Ograničenje nereda, osim moralnih pitanja, u tome je što oni ne mogu pobijediti i njihovi sudionici to znaju.

Zato izazivanje nereda nije revolucionarno, već je reakcionarno, jer traži poraz. Oni uključuju emocionalnu katarzu, ali ju mora pratiti osjećaj uzaludnosti.“ To su riječi revolucionara koji je ostvario uspjeh kroz mirno odbijanje suradnje. I koji je – treba li podsjetiti? – ubijen. Možda je ideja nenasilja danas najopasnija ideja za sustav? O tome bi valjalo dobro razmisliti.

Kao i o tome da su milijarde ljudi su u ropstvu, a relativno malen broj ih porobljava. Iz tog odnosa brojki izlaz se nekako vidljiv, zar ne? No, neredi neće polučiti željeni rezultat. Prije bi se reklo da je rješenje u ideji koju će mnogi, i kad im se sviđa, odbaciti kao idealizam bez pokrića  – u udruživanju u međusobnoj podršci, ljubavi, ljubaznosti i empatiji. Pritom bi bilo poželjno odbaciti izmišljene granice koje dijele ljude, a najveće obuhvaćaju religiju, politiku, rasu, kulturu i platne razrede. To ne znači da ljudi trebaju odbaciti svoja uvjerenja: samo im ne treba  dopustiti da budu oružja podjele.

Svi smo meta porobljavanja svjetske klike

Na žalost mnogih segregacionista raznih vidova, u ovom kotlu svi su ljudi zajedno i jedino tako se mogu suočiti s izazovom, umjesto stava „to nije moj problem“. Svjetska klika ne želi porobiti muslimane, Židove, Nijemce, Engleze, Slavene, crnce ili bijelce već sve, pa biraju različite skupine jednu po jednu, baš kao što su nacisti radili u Njemačkoj.

Sjetite se ovih slavnih riječi: „Prvo su došli po Židove i ništa nisam rekao jer nisam Židov. Onda su došli po komuniste i ništa nisam rekao jer nisam komunist. Onda su došli po sindikaliste i ništa nisam rekao jer nisam sindikalist. Onda su došli po mene i više nije bilo nikoga tko bi nešto rekao.“

Ono što jednako utječe na sve jest gubitak najosnovnijih sloboda. Možda pomogne i sljedeće pitanje: Ako se sve ovo planira za blisku budućnost, u kakvom će tek svijetu živjeti naša djeca i unuci? Stoga ne treba odbaciti ideje organiziranja u zajednice i grupe u svrhu međusobnog podržavanja kako bi se prestalo surađivati sa sustavom, a ne kako bi se protiv njega borilo. Sustav može postojati samo uz suradnju ljudi i prepuštanje sudbini. Ljudi ga animiraju, kao i njegove nasilne dijelove poput policije i vojske.

Najgora noćna mora sustava je prestanak suradnje, a sustav se ne bi mogao nositi s masovnom pojavom takvih reakcija. U tome je bit: rezultat se može postići samo masovno. Što znači da oni koji nisu trenutno pogođeni moraju podržati one koji jesu.

Umjesto suradnje sa sustavom, kako je to nadahnuto sročio David Icke, ključ bi mogla biti „nesuradnja koja neće biti u duhu neprijateljstva, bijesa ili nasilja, već prije s ljubavlju, radošću i smijehom i strastvenom odlučnošću da ne surađuje s vlastitim porobljavanjem“. U tom kontekstu poželjne su i lokalne valute koje mogu djelovati izvan sustava, a ne treba odbaciti masovne prosvjedima ako to ljudi žele, sve dok su oni mirni.

Ali oni moraju biti dio kampanje nenasilja i odbijanja suradnje, a ne njen glavni cilj. Koliko je tijekom godina bilo prosvjeda širom svijeta, pa ipak se sve i dalje odvija baš kao i prije, bilo da se radi o ratu ili globalizaciji? Treba početi činiti ono što će stvarno postići rezultate, pa citirajmo opet Ickea: „Prosvjedi moraju biti usmjereni na nesuradnju, odbijanje prihvaćanja zakona koji zabranjuju masovno okupljanje i izlaske na ulice, okruživanje domova susjeda kada bankovni ovrhovoditelji dođu kako bi ih izbacili na ulicu; i takva masovna okupljanja oko zgrada vlada i financijskih institucija da sustav ne može funkcionirati. A sve to mora biti u dobrom raspoloženju i strogo miroljubivo“.

Što se tiče ljudi u odori, poželjno je da imaju u vidu da nemaju moć već je ima odora, koja je produžetak države, a oni su u njoj samo kako bi izvršavali naredbe onih koje ona predstavlja, a čija su meta i djeca tih uniformiranih ljudi koja će također morati živjeti u policijskoj državi koju stvaraju vjerujući manipulativnim besmislicama.

Što će biti u slučaju masovnog odbijanja suradnje? Ne može se znati do detalja, ali aktivacija vlastitog zdravog razuma često dovodi do toga da čovjeka intuicija, nadahnuće i znanje vode prema najdjelotvornijem rješavanju onoga s čime se suočava. Podjele su iluzorne kako bi omogućile određene vrste iskustava, ali se te iluzije iskorištavaju da se ljude dijeli i da se njima vlada.

S promjenom perspektive pojavit će se i nova rješenja. Kad smo već citirali Ickea, završimo s njegovom slikovitom rečenicom: „Sjediti na guzici nadajući se da će sve samo od sebe nestati više nije opcija. Nikada nije ni bila.“
 
(dnevno.hr)

Wesley Clark plaši Europu da će Rusija izvršiti nuklearni napad na Varšavu
10 genija i njihove droge - što su uzimali Jobs, Freud, Sagan...

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , ,

 
reklama