SAD pomoću ‘Panamskih papira’ želi preuzeti kontrolu nad polovicom svjetske ekonomije

NA PLANETI BJESNI SPECIFIČAN SVJETSKI RAT, DODUŠE – NIKADA NIJE NI PRESTAO

Na Planeti bijesni svjetski rat. Borbe u Siriji, razmjena vatre u Nagorno-Karabahu, pogoršanje u Donbasu, teroristički napadi na Bliskom Istoku i u samom srcu Europe – sve su to samo “incidenti” jedne velike bitke za globalnu hegemoniju.

Striktno govoreći, ovaj rat nikad nije ni prestajao. Zemlje se stoljećima bore za teritorije, bogatstva, energiju i resurse. Razlika je samo što se u prednuklearno doba, granica između mira i rata činila jednostavnijom. Danas vodeće države svijeta ne mogu raznijeti neprijatelja gusjenicama svojih tenkova bez rizika od nuklearnog odgovora.

Što raditi, ako ne možeš ratovati, a rat ti je nephodan?

Moraš umotati rat u neku konvencionalnu formu. Sudeći po dešavanjima oko skandala s panamskim offshore kompanijama, netko pametan u SAD je shvatio kako to da odradi.

Formalno, priča izgleda sasvim bezazleno, pa čak i banalno. Neki, još uvijek nepoznati, suradnik odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca, našao je ljubavnicu. Zatim se u njihovom odnosu nešto poremetilo, a želeći da se osveti ljubavniku – ona je ukrala i predala novinarima njegovu elektroničku arhivu s više od milijun različitih dokumenata koji se odnose na račune u panamskim offshore poduzećima.

Zar ovo nije siže za još jedan holivudski romansu, jer domaće filmadžije snimaju samo crnjake?

A novinari su – kako se razotkrilo – suradnici društvene organizacije “Organized crime and corruption reporting project”, koja objedinjuje ljude koji smatraju borbu protiv korupcije svojom svetom dužnošću.

Tako je arhiva od 11,5 milijuna fajlova postala javna. U njoj se spominje 12 sadašnjih i bivših svjetskih lidera, više od 128 poznatih političara i vladinih dužnosnika iz cijelog svijeta, kao i veliki broj riba manjeg kalibra, poput estradnih zvijezda i sportaša.

Izbio je skandal. Žuta štampa je dobila dovoljno hrane.

Sajt OCCRP izgleda kao da je napravljen tek jučer.

Do svega ovoga, o OCCRP nitko ni riječi nikada nije čuo. Međutim, partneri su mu Open society foundation (Soroševa zaklada) i USAID (United States Agency for International Development) – apsolutno zvanična američka vladina agencija, čiji proračun odobrava Kongres. Uostalom, rukovodstvo USAID-a postavlja američki državni tajnik.

I dok naivna publika s oduševljenjem kopa po gomilama starih prljavih računa, ozbiljni ljudi iz Amerike razvijaju stratešku ofenzivu koja ima za cilj preuzimanje kontrole nad polovicom svjetske ekonomije.

Još od 2004-2006. godine, SAD su počele aktivno destabilizirati planet kako bi postigle dva cilja. Prvo, maksimalno razdrobiti postojeće države i saveze kako bi se minimizirala njihova ekonomska i vojna moć, i samim tim jamčilo očuvanje američke svjetske hegemonije, radeći na dominaciji američkih kapaciteta.

Tu istu politiku stoljećima je provodila Britanija koja je u vrijeme Napoleonovih ratova imala ukupno 16 milijuna stanovnika, pri čemu je izravno dominirala nad kontinentalnom Europom, koju je tada naseljavalo oko 200 milijuna ljudi. Drugo, rasplamsavanje ratova uvijek je praćeno bijegom kapitala na sigurnija mjesta. Američki plan predviđa postojanje na planeti samo jednog sigurnog utočišta – samih SAD.

Treba napomenuti, plan se za sada realizira, iako ne bez poteškoća, uglavnom vrlo uspješno.

Bliski Istok gori u žestokom ratu. Već prilično dimi i Turska. Još je neophodno snažno protresti Europsku uniju.

Svjetski kapital već treću godinu zaredom bježi na američku burzu, napumpavajući pritom njezine burzovne indekse jedan i pol puta. Sada se, međutim, novčani pritok počeo smanjivati. Slobodan novac na planeti ponestaje.

Istodobno, prema istraživanju grupe Tax Justice Network (TJN), na offshore računima sakriveno je od 21 do 32 bilon dolara. Kao pojašnjenje: BDP Sjedinjenih Država iznosi 15 bilijuna dolara, dok je ukupni BDP svih zemalja na svijetu – 72 bilijuna dolara.

Prebacivanje ovog kapitala u SAD omogućit će Americi da još dugo održi privid ekonomskog rasta. Ali, kako to odraditi, ako offshore računi liče na srednjovjekovne tvrđave?

Neophodno je bilo demonstrativno uništiti neki najznačajniji među njima. Od straha da će biti sljedeća meta, preostali će se sami predati. To, uostlom, objašnjava – zašto baš Panama.

Prema različitim procjenama, tamo je koncentrirano 7,6 bilijuna dolara, što je otprilike četvrtina sveg “offshore” novca u svjetskoj ekonomiji.

A kako offshore biznis sam po sebi nije nezakonit, ofenziva na njega je početa po klasičnoj zapadnoj shemi – sa “dehumanizacijom”.

Od stotinu tisuća vlasnika skrivenog kapitala, u centar pažnje dovedeni su najveći lopovi i korupcioneri, koje bi masa rado vidjela na lomači. Na taj način, stvara se predrasuda o samom konceptu poreznog raja. Formira se uvjerenje da je, u ovoj ili onoj mjeri, kriminalac svaki vlasnik offshore računa. On je taj novac ili ukrao, ili sakrio, da bi izbjegao plaćanje budućih poreza.

U nastojanju da sačuvaju vlastitu reputaciju, bankovne vlasti sadašnjih offshore-država neizbježno će “pristati na suradnju”. Međutim, na taj način će izgubiti temelju svoje atraktivnosti za klijente – bankarsku tajnost.

Kakav je interes SAD u svemu tome? Najdirektniji.

Lako je vidjeti da među 50 zemalja pogođenih “Panamagateom”, nema Njemačke i SAD. Nijemci su tu samo kao formalna maska, jer gospodarstvo Njemačke za investitore danas nije previše atraktivno, ali SAD imaju što ponuditi. Čudnom slučajnošću, u ovoj velikoj financijskoj ofanzivi nije napadnuta sama ideja poreznog raja.

Majstorija u ovoj aferi se svodi na odvajanje offshore kompanija na dobre i loše. Pri čemu su, dobre, naravno, također sasvim slučajno, samo povlaštene porezne zone u samim Sjedinjenim Državama i nigdje drugdje.

Stvar je u tome što offshore u Americi istovremeno i postoji i nema ga. Pravno gledano, offshore kompanija, otvorena od strane nekog stranca u nekom Delawareu, ni po čemu se ne razlikuje od običnog lokalnog američkog biznisa. Po formi, ona može biti ili korporacija (Corporations) ili nešto slično našem DOO (Limited Liability Companies, LLC).

Upravo te LLC Amerikanaci sada i predlažu svima kao “jedini učinkovit način”.

U nekim državama postoji norma, prema kojoj dioničar DOO tvrtke plaća Americi porez samo za prihode ostvarene na teritoriju SAD. Ako takvih prihoda nema, plaća se samo smiješna naknada, od otprilike 400 dolara godišnje, i to je sve. To omogućuje Državama da sačuvaju punu zakonitost, a samim tim moralno-etičku čistoću, upravo američkih offshore kompanija, a da sve ostale proglase nelagalnim.

Formalno sve je upravo tako, ali svaka medalja ima i drugu stranu.

Osim čisto financijske komponente, kao doping za naglo oronulu američku ekonomiju, izravno upumpavanje polovice svjetskog kapitala pod američku jurisdikciju daje Washingtomu faktički neogranične mogućnosti za manipulaciju globalnom politikom.

Sjedinjene Države su u više navrata ranije zamrzavala novac nepoželjnih političara i cijelih država. Čak i obična prijetnja blokiranja kapitala je dobar način da se utječe na poziciju stranih političara po bilo kojem pitanju važnom za SAD. A da ne govorimo o tome da svaki kapital može lako biti uklonjen odlukom američkog suda, čak i ako ima iskreno populistički i tendenciozni znak.

Za sada Amerika nije previše revnosna, osim države Delaware, danas u svijetu postoje mnoge alternative varijante. Ali, odnos prema privatnosti će se najvjerojatnije mnogo promenti, kako bi ofšor u SAD postao bezalternativan. A sadržaj dokumenata objavljenih prije ovih dana, pokazuje koliko je bogat izbor za manipuliranje vlasnicima offshore računa.

Predsjednici, premijeri, lideri komora i predvodnici stranaka, zastupnici i jednostavno oligarsi. Praktično postoje instrumenti za sve solucije.

Međutim, postoji u toj američkoj operaciji “Delaware” i očigledna korist. Washington sam uništava postojeći sustav i stavlja vlasnike offshorea pred izbor: ili će raditi sa SAD, gdje će oni i ostati s nekim ptičjim pravima, ili natrag, u svoju zemlju.

Za Rusiju, ovaj izbor se može opisati otprilike sljedećim ciframa. Tijekom proteklih petnaest godina, prema različitim procjenama, u offshore je iz Ruske Federacije iznijeto od 800 do 900 milijardi dolara. Od toga, otprilike trećina je već definitvno integrirana u financijski lanac kontroliran od strane Zapada. Još je negdje do 18% uključeno u otvoreno kriminalni promet. Ovo znači da se natrag može vratiti samo polovica tog novca. Ali, čak i ta polovica prelazi trenutnu veličinu zlatnih i deviznih rezervi Rusije po podacima iz siječnja ove godine.

Stoga se logično može zaključiti sljedeće: zašto Rusija ne bi formirala vlastitu offshore zonu, u koju bi investitori iz cijelog svijeta, uključujući i SAD, ulagali kapital, bez straha od eksproprijacije od strane američkog pravosuđa?

U tom slučaju možda ne bismo bili svjedoci kako vlada Medvedeva sprovedi sve žešću privatizaciju ruskih multinacionalnih kompanija u interesu američkih vlasnika.
 
(fakti.org/uredio:NSP)