Kriza EU i pad Rimske republike – PARALELE!

Prema mišljenju povjesničara Davida Engelsa, EU stoji pred izazovom promjene sustava vrijednosti, baš kao što je nekad stajala i posrnula kasna Rimska republika. Njegova knjiga “Na putu ka Imperiji” nosi podnaslov “Kriza EU i pad Rimske republike”

O povijesnim paralelama govori autor, profesor Sveučilišta u Bruxellesu.

Prije nego što Vas pitam o vrijednostima, koje se uvijek spominju kao ključna točka u mnogim pitanjima koja se tiču ​​nastanka i opstanka EU, s kojim se praktičnim problemima, po Vašem mišljenju, susreće danas jedna naddržavna formacija, kao što se nekad susretala Rimska republika?

- Gotovo je nevjerojatno da su još u prvom stoljeću prije Krista postojali slični problemi baš kao danas, na primjer: visoka stopa nezaposlenosti, globalizacija (doduše, tada nešto poput romanizacije), pad tradicionalnih vrijednosti, narastajući materijalizam, veliki problemi koji dolaze pod ruku s migracijama i seobama naroda (tada u Rim i druge velike gradove, danas ka Europi uopće), asimetrični ratovi, brojne frustracije na raznim razinama izazvane djelovanjem politike, tehnokratija, populizam, gospodarski, odnosno ekonomski ratovi … To jest, svi oni problemi koji pogađaju Europu tijekom posljednjeg desetljeća.

EU pokušava kao nekad Rimska republika izgraditi i zadržati svoj ​​identitet. Da li je nekada postajao “Rimljanin ” i da li danas postoji “Europljanin” ? Kako se postiže taj identitet preko državnih granica i koliko daleko?

- To je najvažnije pitanje današnjice a postavljeno je iu mojoj knjizi. Rekao bih da se EU nalazi u jednoj dilemi koju je sama stvorila, u jednom nerazjašnjenom pitanju identiteta. To se najprije vidi kroz zajednički europski identitet, koji se bazira na zajedničkim povijesnim korijenima i vrijednostima poput religije, jezika, povijesti umjetnosti, shvaćanja politike i svega onoga što se prirodno oblikovalo tijekom prethodnih tisućljeća.

U tom smislu može se govoriti io zajedničkom kulturnom identitetu od Lisabona do Vladivostoka. Generalno, EU se u svojoj politici uopće ne poziva na ove vrijednosti, već isključivo na univerzalne vrijednosti, poput slobode, jednakosti i ljudskih prava. Ove su vrijednosti naravno i bespogovorno važne, ali tu nema ništa svojstveno Europi, iste ove ljudske vrijednosti podržavaju i, primjerice, Japan ili Južna Koreja.

Te vrijednosti su u stvari sigurno dopadljive, ali one same po sebi primjerice jednom Nijemcu ne objašnjavaju zašto se baš on mora solidarizirati sa jednim Grkom ili Špancem. U poznoj Rimskoj republici okolnosti su bile vrlo slične: građanima je bilo sve teže se orijentirati u jednom multikulturalnom društvu koje je tada bilo u nastajanju i da se osjete pripadnicima društva koje se baziralo na univerzalnom pravu, naslijeđenom iz antičkih vremena.

Vaša knjiga je objavljena upravo pred izbijanje migrantske krize. Da li danas, nakon vremena koje je od onda prošlo, imate potrebu da napišete još jedno poglavlje ili je još tada sve rečeno?

- Kriza s imigrantima i ono kako je naše društvo u cijelosti na nju reagiralo potvrđuje sve analize i teorije koje sam iznio u svojoj knjizi. Što se tiče izbjegličke krize, mislim da je ona manje važna iz perspektive financijskih ili demografskih posljedica koje je ostavila na određene države.

Mnogo je važnije ono što je kriza pokazala: kako se, s jednog demokratskog stajališta, naše današnje političke elite snalaze s ovakvim krizama. Praktično nije bilo nijednog referenduma o postojanju opće suglasnosti da se primi veći broj izbjeglica. To pokazuje veliku demokratsku manjkavost naših država. Također, pokazuje i krizu sposobnosti europskih država u izgradnji zajedničkog stava.

I konačno, kroz ovu krizu, a posebno kroz briselske napade ili nemile novogodišnje događaje u njemačkom gradu Kölnu vidimo sve manjkavosti mehanizama integracije imigranata u europsko društvo. Za to su manje krivi sami imigranti i njihov manjak volje, koliko samo to društvo u koje je trebalo da se integriraju imigranti, a koje se samo raspada. Sve se češće spominje značenje općih ljudskih vrijednosti, a sve manje se spominje potreba za očuvanjem imanentnih europskih vrijednosti.

Kada bi Martin Schulz ili Jean-Claude Juncker čitali Vašu knjigu, kakve bi pouke mogli izvući?

- Teško je, čak i nemoguće da se izvuku “pouke”. Ali, ključna stvar je ovdje ono što sam već spomenuo – nedostatak poimanja europskih kulturnih vrijednosti, vlastite povijesti, vlastitog identiteta i prava Europljana, očuvanja europskih interesa i identiteta.

Druga važna točka je praktični manjak demokracije, iako je to na prvi pogled paradoks. Danas, čak i dvije tisuće godina nakon Rima, naše cijelo društvo pati od toga što je sustav državnih institucija isuviše kompliciran, toliko da je postalo gotovo nemoguće riješiti probleme poput već spomenute nezaposlenosti, imigracije, globalizacije, starenja društva ili deindustrijalizacije …

Rješavanje ovih pitanja bilo bi moguće samo putem jedne zajedničke, dugoročno planirane reforme čitavog našeg društva. A to bi sve išlo vrlo teško sa današnjim vrlo kratkovidnim pogledom i uz činjenicu da se političke institucije međusobno blokiraju i time otežavaju rad.

Tako je, na kraju krajeva, i u Rimskoj republici, na osnovama prevelike složenosti tadašnjih institucija i nakon višedesetljetne političke krize, došlo do gospodarskog pada i potom do građanskih ratova i time se zatvorio jedan začarani krug, koji je tek revolucijom autoritarnog Oktavijana Augusta bio prekinut. Zato se iz mjeseca u mjesec sve više plašimo da će i budućnost europskih država ići ovim putem.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)