SVIJET OBILJA BEZ NOVCA: Novac je oruđe silništva, porobljavanja i nesreće, bez njega bi toga bilo manje!

Prvi kraljevi-svećenici i kraljevske loze postali su i prvim bankarima, a banke su bile hramovi: banka i hram sinonimi su za kontrolu čovječanstva i novca. Uvođenjem novca preuzeli su kontrolu nad ljudima

Danas ih znamo kao englesko, nizozemsko, dansko, njemačko plemstvo i kraljeve, te anglosaksonski imperij.

Tellinger: Moramo pronaći novi put

Ljudi su podijeljeni i razdvojeni kako ne bi vjerovali jedni drugima, potom ih se okreće jedne protiv drugih u situacijama rata i sukoba, koje pak stvaraju bankarske institucije i upravljači novcem. Stalno stanje podijeljenosti i sukoba omogućava kontrolu čovječanstva, a filozofija Ubuntua, kako ju je sročio Michael Tellinger, jest naći novi put, a ne nasilno se sukobljavati sa starim.

Zato je prvo potrebno shvatiti što se događalo u prošlosti i što se ne bi smjelo raditi, a prva točka koja se nameće jest razotkrivanje novčanog sustava. No, prijeći iz svijeta s novcem u svijet bez novca nije jednostavan korak, jer se ne može sve preokrenuti preko noći.

Svijetu tebaju nove ideje. Ideje koje će doći od ljudi i biti u skladu s njihovom biti, a ne one koje sustav nudi na suhoparnom meniju s dvije opcije: lošom i još gorom. Pa ti vidi. Ali tako je to kad se stvorila navika da će netko drugi ramišljati za našu dobrobit. No, otkud ta optimistična ideja da će sustav razmišljati o ljudskoj dobrobiti? Njemu će na srcu (koje, kao neživi entitet, po naravi nema, ovo je tek jezična fraza) biti njegova vlastita dobrobit.

Točka gdje situacija postaje apsurdna jest da su ljudi ti koji animiraju taj neživi entitet kojeg doživljavamo kao kontrolni sustav. Tu situacija omogućava neznanje, a pomalo i inercija koju nosimo u sebi, dok je ono što nazivamo “zlom” uvijek proaktivno. Sustav upravlja ljudima oblikovanjem njihove percepcije o tome što je stvarno, a što nestvarno, što je moguće, a što nemoguće.

No, stvarno postaje ono što se stvori, a jedna od odlika ljudskog duha je i kreativnost. Pa kad već prihvaćamo činjenicu da nam je potrebna kreativnost za napisati knjigu, urediti sobu ili za skoro svaki segment života, zašto je ne primjenjujemo kad je riječ o oblikovanju naših života ili svijeta u cjelini?

Tellingerove nimalo nerealistične ideje

Jedan od hvalevrijednih pokušaja istupanja iz uobičajenih obrazaca razmišljanja napravio je južnoafrički autor Michaell Tellinger, osmišljavanjem sustava Ubuntu. Hoće li te (nimalo nerealistične) ideje zaživjeti drugo je pitanje, ali svakako su proširile onaj krnji jelovnik s početka. Ubuntu uzima u obzir i činjenicu da će ljudi masovno prihvatiti neki drugi sustav i napustiti postojeći ne iz pukih ideala nego samo ako se taj drugi sustav pokaže efikasnijim od postojećeg.

„Ubuntu” označava drevnu afričku filozofiju o dijeljenju, zajednici i prosperitetu. Suvremeni izraz bio bi „kontribucionizam”, koji daje naslutiti da je riječ o sustavu kojem svi pridonose talentima i vještinama radi dobrobiti za sve u zajednici. Ali bez novca i natjecanja.

Ta ideja na prvi pogled može podsjećati na komunizam, ali razliku čini temeljno načelo: „Ako nešto nije dobro za sve, onda nije dobro ni za koga.”

Čini se da je potrebno stisnuti tipku “restart” i preispitivati i najraširenija shvaćanja. Do ideje Ubuntua Michael Tellinger došao je pišući knjigu “Božja robovska vrsta” u kojoj je proučavao nastanak ljudske vrste.

Iščitavanjem drevnih tekstova probijala se spoznaja da je čovječanstvo postojalo bez novca puno dulje nego što postoji s novcem. No, svi se rađamo u sustavu koji pokreće novac, bez obzira zvao se on kapitalizam ili komunizam, pa ne možemo čak niti zamisliti svijet bez novca. No, ako su ljudi postojali bez novca tisućama i tisućama godina, kako su preživljavali ili pribavljali stvari?

Manje novca, manje problema

Tako je Tellinger počeo raditi mentalni eksperiment s početnim pitanjem: što bi se dogodilo uklanjanjem novca iz sustava kojeg često pogrešno poistovjećujemo s ljudskim društvom? Kako bi on funkcionirao? Na njegovo iznenađenje, počeo je shvaćati sljedeće: čim se više novac iz sustava uklanja, tim sve postaje lakše i jednostavnije.

Lakše se može preživjeti, supostojati, dijeliti ideje, znanje i informacije te stvarati izume, a da oni ne budu skriveni, potisnuti ili ukradeni od strane velikih tvrtki. Sve je vodilo neminovnom zaključku: novac je samo oruđe porobljavanja, nametnuto čovječanstvu u jednom određenom trenutku u povijesti, zlokobno, lukavo i smišljeno.

Sumerski tekstovi davali su neke naznake početka kontrole čovječanstva, pogotovo dva od nekoliko tekstova koji se nazivaju sumerskim popisima kraljeva, koji govore o stvaranju kraljevskih loza i novca. Između ostalog, kažu da je postojalo vrijeme u ljudskoj povijesti kad je kraljevstvo spušteno na zemlju s nebesa, a prve su svećenike-kraljeve imenovali “bogovi”.

Oružja i tajna znanja za kontrolu čovječanstva

Danas nije više nova ideja da se kraljevske loze čovječanstvu nametnute, a neki ljudi odabrani da budu prvi kraljevi, predstavnici “bogova” ili Anunakija na planetu Zemlji. Dali su im znanje, oružja i znanje o alkemiji kako bi mogli kontrolirati čovječanstvo. Jer, bez prijetnje nasiljem, da su tek došli i rekli da su oni novi kraljevi koje se mora slušati, tko im se ne bi nasmijao u lice? Ni u kojem slučaju ne treba odbaciti ideju da su današnje kraljevske loze utemeljene u drevnim vremenima o kojima govore sumerski tekstovi.

Prema istraživanjima Michaela Tellingera, Josepha Farella, Davida Ickea i drugih, ti prvi kraljevi-svećenici i kraljevske loze postali su i prvim bankarima, a banke su bile hramovi iz čega slijedi da su banka i hram sinonimi za kontrolu čovječanstva i novca. Kraljevi-svećenici uveli su uveli novac i postali bankarima te tako preuzeli kontrolu.

Posjedovali su svu zemlju, ljudi su im morali plaćati poreze kako bi živjeli na njoj te ih se moralo slušati i slijediti njihova pravila i zapovijedi. Upravo se tu vidi začetak novca, a te su kraljevske loze zadržale kontrolu nad stvaranjem novca kao oruđem porobljivanja do danas.

Danas ih, prema Tellingeru, znamo kao englesko, nizozemsko, dansko, njemačko plemstvo i kraljeve te anglo-saksonsko carstvo koje je poprilično preuzelo kontrolu nad našim planetom te se kroz mrežu društava i utjecaja nameće vladama ili biraju podobne. Te loze vrlo tiho upravljaju iza kulisa, upotrebljavajući bankarske institucije kao paravan, a zahvaljući vlasništu nad medijima nitko ne zna da sve što se zbiva zapravo kontroliraju kraljevi i kraljice te plemstvo svijeta.

Tu i leži moguće iznenađenje u vezi sa zbivanjima oko nas, jer kontrola može doći i s neke više razine od samih loza koju se, prema sumerskim i drugim (pa i starozavjetnim) predajama činili izvanzemljani zvani Annunakiji ili Elohim ili na druge načine. Moglo bi biti da smo i dalje pod njihovom kontrolom, a da se oni koriste kraljevskim lozama, ljudima i financijskim sustavima da drže čovječanstvo porobljenim, i to na tako spektakularan način da većina ljudi toga jednostavno nije ni svjesna.

Umobolni cirkus u Hrvatskoj

Ako se sjetimo umobolnog cirkusa koji je nastao kad su Hrvatsku nedavno posjetili pripadnici engleske kraljevske obitelji, možda ćemo se manje čuditi u kojoj nevjerojatnoj mjeri u Engleskoj narod obožava kraljevsku obitelj i neku ženu koju nazivaju kraljicom, a vlasnica je sve zemlje i pola svijeta, a pritom ništa ne radi za taj narod, već ga samo iskrištava i „parazitira” na njemu. Dobar primjer kako su robovi sami postali vlastitim stražarima u zatvoru.

U novije vrijeme se (kod nas na web-siteu „Zvono istine”) otkriva i činjenica da su sve države svijeta, a i sve institucije u njima, registrirane kao korporacije. Svaka zemlja, grad, pokrajina, općina, sve u našem životu, a da mi toga nismo ni svjesni, pretvoreno je u korporaciju. I ljudi su pretvoreni u malene korporacije izdavanjem rodnog lista koji govori o tome da pripadamo korporaciji koja se zove Hrvatska.

O sve navedenom lako se uvjeriti ako se posjete stranice tvrtke Dun&Bradstreet koje skupljaju podatke o “bonitetu i kreditnoj sposobnosti tvrtki” i imaju popis svih država, gradova i pokrajina kao korporacija.

To nije nimalo skriveno, zapravo potpuno je dostupno, ali ljudi to ne traže jer niti ne sumnjaju da se išta takvoga zbiva. No, tako elita to radi već tolike stotine i tisuće godina jer ljudi ne očekuju da će vođe koje postavljamo činiti zločine protiv naroda.

Većina ljudi i danas misli da izlaskom na izbore glasuju za predsjednike, premijere i vođe da bi služili narodu, ali to nije stvarnost. Mi samo mislimo da biramo svoje vođe, ali se njih zapravo odabire za nas u vidu nekoliko odabranih kandidata, pa biramo manje zlo. Svi oni na kraju odgovaraju istim moćnicima koji kontroliraju novac i povezani su s kraljevskim lozama.

Hramu novac, Washingtonu zakoni, Vatikanu religija

„Hram krune” (Crown Temple) je glavna institucija u londonskom Cityju, prostoru od jedne četvorne milje u srcu Londona iz kojega se upravlja globalnim bankarskim i financijskim sustavima. Iz Hrama krune (opisuje ga se glavnim sjedištem kraljevskih loza) se kontrolira i manipulira globalnim zalihama novca.

Londonski City s Hramom krune jedan je od tri nezavisna grada-države unutar država. Dok on upravlja novcem, Washington D.C. u SAD-u upravlja zakonima i pravnim sustavima, a Vatikan religijom. Ta tri središta najvećim dijelom upravljaju globalnim događajima kroz kontrolu medija, zalihe novca, vojnih djelovanja i zapravo svih aktivnosti na ovom planetu. Svi znaju za te nezavisne države unutar država, ali se uglavnom nema slika o tome što one predstavljaju. Još jednu obmanu, naravno.

Današnji korporativni sustav o ljudima govori kao o pravnoj fikciji u koju je čovjek pretvoren kroz rodni list, osobnu iskaznicu itd. Moramo pokazati identifikacijski dokument kad nas zaustavi policija. “Osobnu iskaznicu, molim!” “Pa ja sam osobna iskaznica, stojim pred vama!” Ali to nije dovoljno, potreban je ovjereni komad plastike na kojoj piše da smo to mi. Pitanje vrijedno postavljanja jest: zašto bi nam trebala ikakva osobna iskaznica kad stojimo pred “službenom osobom”? One su pravna fikcija živog ljudskog bića. Isto to se radi u pravnom sustavu korištenjem izraza „osoba”, pravnog izraz koji ne označava živo ljudsko biće.

Prava dijagnoza za pravi lijek

Za pravi lijek je potrebna prava dijagnoza. Sa svime rečenim na umu, Michael Tellinger počeo je smišljati sustav Ubuntu s temeljnom postavkom: ljudi porobljeni na opisani način čine 99,99% čovječanstva, veliku većinu bez premca. A njima upravlja i manipulira vrlo mali broj pojedinaca. No, cilj pokreta Ubuntu nije u sukobljavanju ili borbi protiv ikoga ili ikakvo nasilno djelovanje. To je vrijeme prošlo, a došlo je doba jedinstva svijesti i prihvaćanja ideje da je potrebno izdignuti čovječanstvo od dubokih nametnutih podjela i robovanja starom, provjerenom načelu „podijeli pa vladaj”, (vidi tekst u okviru).

Osim toga, povijest je pokazala da nije niti dovoljno niti konačno rješenje raditi u zajednicama i stvarati zajedničke projekte koji podižu tu zajednicu. Čim ona postane prijetnja establišmentu, on će poslati ljude s oružjem da je unište ili zabrane. Tellinger je zato zaključio da se istodobno mora iskoristiti i politička arenu, ali ne iz želje za bavljenje politikom i postajanje korumpiranim, već radi promjene sustava u ugledan, častan i poštovan dio ljudskog društva koji zaista služi narodu.

U ovom trenutku politika uništava živote, a neopredijeljenost ili ignoriranje, pokazalo se, ne rješavaju problem. Tellinger je zaključio da se mora prihvatiti politiku, ući u sustav i postati „virus svijesti” koji će promijeniti političku arenu u korist čovječanstva.

Pokret Ubuntu strukturiran je iz projekta zajednice koja stvara velik broj takvih projekata na korist ljudi u tim zajednicama. Ne korporacijama niti vlastima lokalne uprave i vladama, nego ljudima u tim zajednicama. Zatim je, prema Tellingeru, potrebno imati političku stranku koja predstavlja te vrijednosti, načela i program za koji onda ljudi mogu glasovati na političkoj razini. U ideji Ubuntua računa se i na pristupima odozgora prema dolje i odozdola prema gore.

Natjecanje – najgora nametnuta stvar

Unutar sustava Ubuntu kompetitivnost se smatra nečim najgorim što je ikad nametnuto čovječanstvu. Odgojeni smo da mislimo kako je natjecanje dobro, da bez njega ne bi bilo napretka niti inovativnosti, da bi ljudi bili lijeni i da se ništa nikad ne bi dogodilo bez natjecanja.

Tellinger smatra da to nije istina i da kompetitivnost na površinu dovodi sve ružne aspekte čovječanstva, poput kontrole, piramidalne hijerarhijske strukture, nekolicine koja sve kontrolira dok ostali sve rade… Kompetitivnost je i ta koja omogućuje tvrtkama i vladama sakrivanje znanje i informacije, recimo lijekova za bolesti, besplatnu energiju i struju, itd.

Nasuprot ideji natjecanja, u pokretu Ubuntu ideja je surađivati i raditi zajedno na korist svih. Riječ je o uzgoju hrane, stvaranju tehnologije, dizajniranju pokućstva i domova, pronalasku lijekova itd. Također, ništa što se napravi neće se zadržati za skupinu ljudi dok se iskorištava ostatak te zajednice. Tellinger je ukazao i na to da nije lako ujediniti zajednice i pokrenuti ih da rade na zajedničkim projektima u nekom gradu. Zato će veliki gradovi vjerojatno morati učiti od manjih gradova pa je plan provesti filozofiju Ubuntua u malim gradovima i selima gdje je puno lakše doći do svih ljudi, proširiti filozofiju dijeljenja i surađivanja te dobiti konsenzus od ljudi te to zatim podići na političku razinu.

Akcijski plan je identificiranje različitih projekata za zajednicu: od recikliranja, pekara, kruha, mlijeka, sira, tvornica drva, metala, ribogojstvo, proizvodnje cipela, inženjerstva, tehnologija… Svaki pojedini projekt zajednice održavao bi i provodio majstor-obrtnik, majstor-pekar, majstor-inženjer, majstor-znanstvenik, majstor-poljoprivrednik, zajedno s projektnim menadžerom u ime zajednice.

Tellinger procjenjuje da bi se tako proizvelo tri puta više nego što je potrebno zajednici, a tu na scenu stupa električna struja, ključni dio akcijskog plana. Jedna od stvari koje Tellinger planira da će stranka Ubuntu napraviti jest postaviti vlastitu opskrbu strujom, čime bi struja postala besplatna i neograničena za sve. Kad se postavljanje jedanput otplati, struja pripada zajednici i nije je više potrebno plaćati svaki mjesec.

Do obilja s tri sata rada tjedno za zajednicu

Ona bi pružala energiju za sve projekte zajednice i bila bi besplatna za sve koji žive u tom gradu, pod jednim uvjetom: ako posvete tri sata tjedno radu na jednom od projekata zajednice. Tellinger smatra da je tri sata tjedno po osobi dovoljno kako bi se stvorila zajednica obilja. U gradu od pet tisuća ljudi u kojem svatko na tjedan posveti tri sata rada, to je petnaest tisuća sati na tjedan koji se posvećuju vlastitoj zajednici. Vrlo brzo će se vidjeti, smatra Tellinger, da će petnaest tisuća sati svaki grad pretvoriti u snažnu radnu snagu te da se nijedna vlada, lokalna uprava niti korporacija ili tvrtka ne može natjecati s petnaest tisuća zajedničkih i besplatnih sati na tjedan, za dobrobit zajednice.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)