Tko zaista upravlja Amerikom

Iako se čini da je Rusiji svejedno tko će biti novi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, jer od njega malo toga ovisi, ipak je vrlo važno tko će zamijeniti Baracka Obamu, piše za RIA Novosti filozof Vladimir Lepehin

Sjedinjene Države su, sudeći po svemu, jedina država na svijetu koju su osnovali krupni zemljoposjednici, industrijalci i bankari. Osnivači SAD uspjeli su stvoriti principijelno novi sustav upravljanja državom, u kojem imovinu, vlast i ideologiju ne kontroliraju kraljevske dinastije i crkva nego oligarsi, objašnjava Lepehin.

Tijekom cijele američke povijesti, podsjeća autor, tko god da je bio u vladajućoj klasi i tko god da je biran za predsjednika te zemlje, pravi upravljači države bili su upravo krupni bogataši.

Ipak, propusnica u njihove zatvorene klubove nikada nisu bile samo razmjere imovine nego i vjernost svojoj kasti.

“Razumljivo je da ova kasta ne može dopustiti da se na poziciji lidera države pojavi političar koji nije pod njezinom kontrolom. A otkud bi drugo on u Americi uopće i mogao doći kad je cijeli politički sustav odozdo prema vrhu od početka ustrojen tako da je bez ozbiljne financijske potpore spomenutih zatvorenih klubova (uvjetno nazvanih ‘republikanski’ i ‘demokratski’) nemoguće postati čak i obični kongresmen?”, pita se autor.

Očito je, piše Lepehin, da u takvom sustavu vlast mjesto predsjednika SAD predstavlja samo dekoraciju. Istinsku politiku ove zemlje ne oličava šef Bijele kuće nego državni aparat koji je apsolutno lojalan establišmentu i američkim vrijednostima. Zadatak tog aparata je i kontrola nad samim predsjednikom i njegovim potezima, napominje autor.

Lepehin navodi da su u 20. stoljeću postojala samo dva izuzetka, u kojima su američki predsjednici bili manje ili više nezavisni.

Prvi je bio Franklin Roosevelt, koji je u uvjetima ekonomske katastrofe 1933. i potom Drugog svjetskog rata dobio “Carte blanche” za samostalno djelovanje.

Drugi je, napominje autor, bio John Kennedy, demokrata koji za razliku od Roosevelta nije imao mandat od oligarha i koji je samim tim bio neprihvatljiv za američki sustav vlasti, ne samo u redovima republikanaca nego i među vlastitim demokratima.

Surovo udaljavanje Johna, a potom i Roberta Kennedyja postalo je temelj za sve ostale Amerikance koji su kasnije težili ući u veliku politiku države. I pravila ove politike do sada nitko nije narušavao, uključujući Baracka Obamu, navodi autor.

Zbog čega je Hillary opasna , a Donald Trump interesantan

“Treba odati priznanje Baracku Obami. On je zauzeo predsjedničku poziciju imajući nekakve ideje, a pokušao je čak i realizirati neke od njih “, piše Lepehin, navodeći kao primjer njegov program reformi zdravstvene zaštite i obrazovanja.

Obama je, međutim, kao i njegovi prethodnici, morao suočiti s činjenicom da je realiziranje bilo kakvih, makar i neznatnih ideja, u Americi nemoguće bez podrške establišmenta.

“Pretpostavljam, ipak, da je američki predsjednik sivim eminencijama koje su blokirale njegove ideje odgovorio time što je sabotirao nekoliko njihovih zahtjeva. On je izašao u susret oligarhijskim lobistima u vezi s Libijom i Sirijom, ali je ‘podigao ručnu’ na pozive da ‘žestoko odgovori’ Rusiji za Gruziju, Krim i Donbas. Potpisao je odluku o produžavanju sankcija Rusiji, ali po svojoj prilici bez posebnog zadovoljstva”, kaže Lepehin.

Mnogi Obamu nazivaju “američkim Gorbačovom” zbog njegove nedosljednosti i neodlučnosti.

“S moje točke gledišta, Obama će ući u povijest kao predsjednik koji je pokušao u američku politiku unesti nešto svoje i pozitivno, za razliku, uzgred, od cinične Hillary Clinton koja jurca ka vlasti”, piše Lepehin.

U svjetlu svega ovoga nesumnjivo interesiranje izaziva kandidatura Donalda Trumpa – čovjeka koji je, kako se tvrdi u njegovim reklamnim spotovima, sam sebe napravio, kao i lijevog demokrate Bernija Sandersa, koji se zalaže za borbu protiv terorista u savezu s Rusijom, smatra autor.

Prema njegovom mišljenju, kao milijarder i samim tim čovjek neovisan od sebi sličnih, Trump može uništiti obiteljsku vezu sa strukturama iz sjene i njihovim marionetama na mjestu šefa države. “Moguće je da bi tu vezu mogao poljuljati i Sanders”, misli Lepehin, ali je skeptičan prema mogućnosti da se to zaista i dogodi.

Vladajućoj klasi Amerike potreban je predsjednik-upravljač. Ali problem je u tome što u toj klasi više nema jedinstva kakvog je bilo ranije. Bankari su se konačno otuđili i izdjelili u posebnu, nadnacionalnu kastu, i samim tim su proturječnosti republikanskog i demokratskog kluba unutar američkog establišmenta izašle na strateški nivo, objašnjava autor.

Danas se republikanci ne zadovoljavaju demonstracijom političke korektnosti biranjem žene na mjesto šefa države. U uvjetima erozije američkog identiteta, potreban im je stabilan i konzervativan predsjednik.

Bankarima je, naprotiv, potreban takav šef Bijele kuće koji bi oličavao novi nadnacionalni identitet. Takav je Afroamerikanac Obama, takva će, vjerojatno, biti i Hillary Clinton.

Moguće je da su predsjednički izbori 2016. godine prva u povijesti SAD općenacionalna izborna kampanja u kojoj vladajuća klasa nema usuglašene stavove, zaključuje Lepehin.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)