Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU » 25. Godišnjica kraja zločinačke borbene operacije ‘Pustinjska oluja’ protiv Iraka kojeg su zatrovali radioaktivnim uranom

25. Godišnjica kraja zločinačke borbene operacije ‘Pustinjska oluja’ protiv Iraka kojeg su zatrovali radioaktivnim uranom

pustinjska-olujaNa 28. veljače se obilježava 25. godišnjica kraja borbene zločinačke operacije Pustinjska oluja protiv Iraka

Tim povodom, prisjetimo se par činjenica.

Broj pobijenih Iračana tijekom američkog rata i okupacije – 1 455 590

Broj poginulih američkih vojnika i drugog vojnog osoblja (barem koliko je službeno priznato) tijekom okupacije Iraka – 4 801

Broj poginulih vojnika iz okupacijskih snaga tijekom rata u Afganistanu – 3 487

Koliko je koštao rat u Afganistanu i Iraku – 1 672 375 909 712 američkih dolara.

Koliko su Sjedinjene Države profitirale i koje tvrtke su ostvarile najveću dobit od ratova u Afganistanu i Iraku, druga je priča. Amerika bogatstva i privilegija je zakačena na rat, bez redovitih i sve jačih doza rata više ne može funkcionirati ispravno, to jest, kako inače ostvariti željeni profit.

Te brojke nisu konačne.

Upravo ratni konflikt koji SAD pokreće u Iraku predstavlja prekretnicu u povijesti SAD-a i svijeta, jer su ratovi pretvorili Irak i Afganistan u toksične pustoši. Tijekom Pustinjske oluje su američke vojne snage uveliko koristile municiju bogatu osiromašenim uranom (OU), a to je tema koje će se rijetko primiti bilo koji dužnosnik američke vlade. Barem ne pred kamerama.

Pentagon se zavjetovao na povlačenje odluke o korištenju oružja s osiromašenim uranom, ali još uvijek ne postoje dokazi o stvarnim naporima u reduciranju takvog oružja i prestanku njegovog korištenja. Vojne snage SAD-a i Velike Britanije su tijekom Pustinjske oluje ispalile 286 000 kilograma OU municije. Govorimo o periodu između 1990. i 1991.

Većina te zatrovane municije je ispaljena iz američkih Abramsa i M60 tenkova ili iz zrakoplova Harrier i A10. Danas, zahvaljujući tim ratovima imamo opustošeni Irak, Afganistan, nemire i ratove diljem, također opustošene, sjeverne Afrike i Siriju u plamenu.

A iznad tog kruga smrti i razaranja stoji opaka sjena toksičnog osiromašenog urana koji prijeti i onima koji su ga direktno koristili i naravno, nevinim žrtvama, stanovnicima tih područja i njihovim potomcima. Posljedice izlaganju elementima OU uključuju rađanje djece s teškim malformacijama, pobačaje, obolijevanje od raznih vrsta karcinoma i mnoge druge.

Osvrnuvši se na učinke Pustinjske oluje, ona uokviruje zastrašujuću konvergenciju industrijalizacije 21. stoljeća i postavlja nove vrste etičkih načela. Stvarni uzroci takozvanog „sindroma zaljevskog rata“ (GWS) se još uvijek proučavaju, ali vojni stručnjaci i političari grade ograde oko pitanja korištenja OU. Granate s osiromašenim uranom najčešće nalaze primjenu kod tenkova, automatskih topova i krstarećih projektila, jer imaju veliku moć probijanja oklopa i vojska ih voli, ali upotreba tog toksičnog elementa je ratni zločin.

Kao što znamo, i Afganistan i Irak nakon Pustinjske oluje su potpuno opustošeni. Do kraja 1991. u Iraku je uništeno sve, ne samo vojni objekti, već i tvornice, farme, sve. Toj zemlji je oduzeta svaka mogućnost da opstane u bilo kojem pogledu. Sjedinjene Države i Velika Britanija su vratile Irak u kameno doba, ali i ostavile za sobom zdravstvenu krizu koja do danas nije posve istražena.

Znanstvenici kažu da će proći desetljeća prije nego će se moći izvršiti temeljite procjene šteta po ljudsko zdravlje u tim područjima koje je izazvalo prekomjerno korištenje osiromašenog urana.

2003. godine Guardian objavljuje izvješće u kojemu se navodi kako su koalicijske snage u periodu od svega tri tjedna potrošile 1 000 tona streljiva „obogaćenog“ osiromašenim uranom. No, tu je i važna činjenica, a to je da su Amerikanci, i vojni vrh i državni vrh, dobro znali kakvo oružje koriste i kakve će posljedice biti, a to dokazuje izvještaj Američkih vojnih snaga iz 1990. u kojemu se druge vrste streljiva prezentiraju kao bolja alternativa OU streljivima upravo zbog zdravstvenih pitanja oko istih. Studija „Utjecaj kinetičkih penetratora na okoliš i zdravlje“ detaljno razmatra posljedice korištenja OU, a vojni stručnjaci čak tvrde da je nužno provesti PR kampanju kako bi se uvjerilo javnost da osiromašeni uran nije štetan.

“Volfram (tungsten) ima prednost pred korištenjem OU, jer oko njegove upotrebe nema sporova u javnosti, ali u budućnosti bi svakako moglo biti više sporova oko korištenja OU nego volframa,“ kaže se u izvješću.

Očito, Busheva administracija nije nimalo marila za posljedice koje će izazvati osiromašeni uran. Valjalo je samo promijeniti negativnu percepciju o radioaktivnosti domaće i međunarodne javnosti.

Ujedno, korištenje OU je bilo izvrstan način da se SAD riješe radioaktivnog otpada iz svojih atomskih postrojenja, te usput i zaradi, a to je i učinjeno. Naime, samo u SAD-u do 1993. godine uskladišteno je 560 000 tona osiromašenog urana u obliku UF6. U 2005 godini u 57 122 bačve bilo je uskladišteno ukupno 686 500 tona osiromašenog urana. Zbog kemijske nestabilnosti, dugotrajno skladištenje UF6 predstavlja sigurnosni rizik i opasnost po zdravlje i okoliš.

Danas Iračani žive u zatrovanom okruženju sa preko 860 000 ispaljenih projektila s osiromašenim uranom i to samo od strane američkih vojnih snaga.

Neki od radioaktivnih izotopa će ostati u u tlu sljedećih 4,6 milijardi godina, koliko traje polu život OU.

Bez sumnje, SAD i njihovi saveznici su uništili Irak na najdestruktivniji mogući način.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

Filed under: SVIJET U RATU · Tags: , , , , , , , ,