Bizarno: Sve više fizičara podržava teoriju po kojoj je sve oko nas kompjuterska simulacija

Godina je 2050. i superinteligentni roboti preuzeli su planetu

S tim što vi nemate pojma što se zaista događa jer živite u kompjuterskoj simulaciji koja vam predstavlja život u 2016. godini!

“Sve što vidite i dodirujete u ovom trenutku stvorili su roboti gospodari, koji se igraju čovječanstva u svojom zabavnom programu.” Ovako glasi radikalna teorija koju zastupa sve više znanstvenika tijekom proteklih godina. Oni tvrde da postoji velika mogućnost da živimo u paralelnoj stvarnosti i da je svijet kakav poznajemo u stvari – lažan.

Možda zvuči suludo, ali ova “simulacija argumenata” uzima se za ozbiljno u krugovima fizičara koji kažu da su na putu da pronađu dokaze koji će potvrditi ovu teoriju. Robert Lawrence Kuhn, pisac i voditelj emisije “Bliže istini”, nedavno je otkrio ovu teoriju u detaljnom izvještaju objavljenom na sajtu space.com.

On je istakao da bi, prema filozofu sa Sveučilišta Oxford Nick Bostromu, scenarij filma Matriks mogao biti stvaran. Ali umjesto da imate nepregledna polja tegli u kojima se pohranjuju moždane stanice, u ovom programu će i mozgovi biti dio simulacije.

“Postojao bi veliki kompjuter koji bi simulirao bukvalno sve, uključujući i ljudske mozgove – do neurona i sinapsi” – kaže Bostrom.

Kuhn također ukazuje da su zakoni fizike poput računalnih procesa, s modelima u prirodi, s obrascima koji, poput prirode, formiraju takozvane namjerne modele.

Marvin Minsky, začetnik umjetne inteligencije, rekao je gostujući u Kuhnovoj emisiji da će biti teško ustanoviti da li doista živimo u paralelnoj realnosti, točnije kompjuterskoj simulaciji. Ovo je slučaj, kako kaže Minski, sve dok programer ne napravi nekoliko pogrešaka, odnosno “ako ustanovite da se neki zakoni fizike i ne odvijaju kako bi trebalo, ili ako pronađete očite pogreške”.

Prije nekoliko godina Silas Bin sa Sveučilišta u Bonnu sugerirao je, poput Minskog, da bi možda mogli postoje znaci da živimo u simulaciji. Sve što trebate napraviti je da otkrijemo koja su nam ograničenja, tako što ćemo sami napraviti simulaciju svemira. To je cilj rada brojnih znanstvenika, na znatno manjem razini.

On vjeruje da je simulacija zakona fizike manje ili više ekvivalent simulaciji procesa u univerzumu. U takvoj simulaciji zakoni fizike morali bi biti nametnuti na diskretnim trodimenzionalnim rešetkama, koje napreduju kroz vrijeme.

Profesor Bin i njegove kolege otkrili su da takve rešetke nameću ograničenje svakoj materiji i energiji, budući da u simuliranom univerzumu ne bi postojalo ništa manje od tih rešetki. U prijevodu, ovo otkriće moglo bi sugerirati da je svemir kakav poznajemo zapravo kompjuterska simulacija, koja ne bi smjelo ima energetska ograničenja.

A to se upravo događa kad je riječ o kozmičkim zrakama, čije je ograničenje poznato kao Grajsen – Zacepin – Kuzminpvp (gzk) ograničenje. Ova dobro proučena studija otkrila je da se ograničenje događa kada čestice visoke energije u interakciji s kozmičkom mikrovalnom pozadinom gube energiju dok putuju velikim razdaljinama.

Istraživači su izračunali da bi prostorne sile ovih rešetki u spektru svjetlosti praktično usmjerile kozmičke zrake da putuju duž njihovih osi i da tada ne bi gubili energiju. Dokazujući ovu teoriju, znanstvenici bi mogli otkriti da u univerzumu nije baš sve kao što izgleda i da su greške u simulaciji moguće.

Odustao 
ZAŠTO SE UOPĆE MUČITI

Prvi ozbiljan pokušaj da se sazna istina o univerzumu desio se 2001, kada je pokušano izračunati količinu neophodnih resursa za mjerenje svemira. Ustanovljeno je da je to u praksi nemoguće.

Seth Lloyd, inženjer kvantne mehanike, procjenjivao je broj računalnih operacija u našem univerzumu od Velikog praska, u osnovi svaki događaj koji se ikad desio.

“Kompjuter bi trebao biti veći od svemira, a vrijeme bi moralo otkucavati sporije u programu nego u realnosti. Zašto se onda uopće mučiti, praviti takav kompjuter” – ustanovio je Lloyd.

Opovrgao 
U ČEMU JE RAZLIKA KOMPJUTERA I ČOVJEKA

Neki znanstvenici su sumnjičavi kada je riječ o teoriji Matrixa. Profesor Peter Miliken, koji predaje filozofiju i računalne znanosti na Sveučilištu Oxford, vjeruje da bi teorija na kraju se mogla ispostaviti kao pogrešna.

“Teorija je zasnovana na pretpostavci supermozgova, koji čine stvari koje i mi sami u velikoj mjeri činimo. Ako neki misle da je svijet simulacija, zašto onda razmišljaju o supermozgovima koji nisu u stanju smisliti ništa novo u odnosu na ono što mi već znamo” – pita se Miliken.

Alegorija pećine 
PLATON PIONIR TEORIJE

Pitanje da li smo zaista svjesni svijeta koji nas okružuje prvi put je postavljeno u antičkoj Grčkoj, među njihovim filozofima. Najranije spominjanje je u debati koja se može pronaći u Platonovoj Republici, gdje se u alegorijama pećine opisuje iluzornost postojanja kakvu predstavljaju nemisleći ljudi. 

Platon je sugerirao da je jedini put da se shvati stvaran svijet udubljivanje u proučavanje matematike i geometrije, što je i podučavao studente u pokušaju da otkriju svemir koji nas okružuje.

Descartesov rad 
MISLIM, DAKLE, POSTOJIM

Francuski filozof Rene Descartes pozabavio se ovim problemom kroz eksperiment, koji je doveo čitatelje u sumnju kad je riječ o realnosti koju poznajemo. 

Njegova filozofija je zasnovana na ideji da ništa što pretpostavljamo ili osjećamo ne mora nužno biti i istina. Jedina stvar koja je istinita je svijest, koja dovodi u sumnju sve što doživljavamo. To je i dovelo do čuvene rečenice “Mislim, dakle, postojim”.

Kritičari njegovog rada, međutim, često ističu da postojanje misli ne čini osobu misliocem.
 
(kurir.rs/uredio:NSP)