Medijske manipulacijske tehnike! Pročitajte kako vam vijesti peru mozak

Veliki dio javnosti je otupio na opaku stvarnost u kojoj smo manipulirani od strane oligarhije. Ne vide, ne čuju, a mnogi i ne žele znati. Njihovo primarno oružje su “mainstream” mediji kao oružje društvene kontrole

Međutim, plima se okreće, mainstream mediji se urušavaju pod težinom vlastite arogancije, čime su otvorena vrata za izlaz iz ropstva. Kako bi se oduprijeli, potrebno vam je znanje, jer znanje oslobađa, stoga je pametno znati koje su to taktike koje mediji koriste da vas zadrže u sljepilu.

1. Laganje izostavljanjem – što nije na večernjim vijestima?

To je najvažnije pitanje koje trebamo postaviti kada konzumiramo mainstream medije.

U prosjeku, sat vremena emitiranja se sastoji od 48 minuta ili manje aktualnih vijesti, a od toga naravno treba oduzeti čavrljanje, skupe grafičke prikaze, naglašavanje vijesti te ponavljanje starih priča. Uz formulu kao što je ova, s puno pompe, dobiva se dojam da ako nešto nije objavljeno na večernjim vijestima onda je to nešto što nema značaja. Najočitiji način na koji mainstream mediji proizvode pristanak za kreatore politike i oglašivače je izostavljanje iz vijesti onih priča i perspektiva koje mogu ugroziti dnevni red emitera, ma što god to bilo.

2. Kontroliranje debata – tko se raspravlja i zbog čega?

Program uređivanja vijesti je posao baš kao i svi drugi, stoga urednici vijesti drže popis mogućih kandidata koji će popuniti potrebne uloge u programu. Na primjer, ako vlada treba kredibilitet, pozvat će bivšeg predsjednika i podsjetiti gledatelje da on posjeduje kredibilitet. Ako vojni industrijski kompleks treba glas, onda će ubaciti poznato lice iz neke organizacije koja brine o socijalnoj politici, ekonomiji ili vojnim pitanjima s naglaskom na domovinsku sigurnost.

Mediji su prepuni “stručnjaka”, takozvanih nositelja ideja i mišljenja, te komentatora, a svaki od njih ima određen ugled, svatko djeluje na određenu ciljanu publiku i svaki od njih ispunjava predvidljivu ulogu u razgovoru. Programski gosti su vrlo dobro provjereni, a vijest je znanost, vrlo unosna znanost koja se ističe u davanju dojma raznolikosti u idejama uz zadržavanje rasprave sekvestrirane u vrlo dobro konstruiranoj kutiji. Jedinu razliku u ovoj kutiji čine ti likovi.

3. Odabir pravog voditelja vijesti

Naši životi su vezani uz novac, stoga je “dobar posao” cijenjen iznad mnogih istinskih vrlina. Svi ljudi vole zadržati svoja radna mjesta, tako i voditelji vijesti, a budući da je to također samo posao, zapošljavaju se glasovi i lica za informativne emisije samo da bi obavljati tu ulogu. Oni nisu zaposleni s ciljem forsiranja moralnog novinarstva za dobrobit društva. Od njih se očekuje da rade ono što se od njih zahtijeva i ako to rade dobro, bit će unaprijeđeni i dobivati će veću izloženost javnosti. No ako “zaljuljaju brod”, postoji tisuću drugih gladnih koji traže posao, spremni da uskoče na njihova mjesta da bi radili ono što se od njih očekuje. Voditelj vijesti je posao kao i svaki drugi, i oni koji su najistaknutiji su najbolji u igranju ove uloge.

4. Kreiranje scenarija vijesti

Jedna od jezovitijih i očitih nastojanja za homogenizaciju misli i pokoravanje oligarhiji je kreiranje scenarija za vijesti na visokoj razini, a zatim distribuiranje ove skripte mnogim različitim voditeljima vijesti koji će ih čitati od riječi do riječi, dok glume autentičnost.

To je djelomično rezultat poslovne odluke za uštedu novaca kroz zapošljavanje što manje stvarnih sakupljača vijesti, ali je i ključni dio strategije kako bi se postigla usklađenost među ljudima iz različitih sredina i interesa. Svoje prste tu ima i vlada, u odabir koje će skripte vijesti biti proslijeđene javnosti. To je najosnovnije obilježje propagande, i vrlo je neugodno svjedočiti tome jednom kada shvatite koliko su neiskreni vaši lokalni prezenteri vijesti i kako se lako ljudi daju nasamariti.

5. Politiziranje svega

Riječi su najjače oružje društvene kontrole, a znakovito je da mediji sve guraju u okvire – konzervativno vs liberalno, demokrat vs republikanac, desničar vs ljevičar, dobro vs loše, lijevo vs desno, pravo vs pogrešno. No istina je da su ideje i mišljenja znatno drugačiji, no mediji namjerno uokviruju svaki problem u smislu lažne lijevo-desno paradigme koja je stvorena kako bi kategorizirala složene ideje i interese.

Nijedna neobična ideja ili točka gledišta ne može doći do kritične mase, jer je sve automatski uokvireno u “s nama ili protiv nas” razmišljanje, što okreće ljude jedne protiv drugih samo zbog toga da bi zadovoljili našu želju da budemo u pobjedničkom timu. Mainstream mediji su šefovi stranke odgovorne za stvaranje konstrukcije “lijevo i desno”, koja je čvrsto integrirana u našu društvenu svijest kao sredstvo za postizanje podijeljenosti i neslaganja među stanovništvom. To je glavna taktika – podijeli pa vladaj.

6. Korištenje riječi za razdvajanje i etiketiranje

Negdje tijekom 1990-tih, mainstream mediji prestali su se obraćati ljudima s “ljudi” ili “građani” te su sve počeli nazivati potrošači. Još jednom, riječi se ističu kao važno sredstvo za oblikovanje stvarnosti, a kao potrošačima, naša uloga u stvarima poslovanja i države je svedena na nesretne prolaznike čiji je posao da odaberu i odbace, a ne ubace i utječu.

Svi smo čuli za oznaku “teoretičar zavjere”, koja je najpopularnija etiketa koja se koristi kada postoji ideja ili priča koja je nepovoljna za mainstream medije i interese koji ih podupiru. Vi ste teoretičar zavjere ako pitate pitanja, asimilirate činjenice na logičan način ili slijedite pravdu izvan glavnog toka javnih rasprava o popularnom pitanju. Ova vrsta riječi također je dio procesa politiziranja svega i također uz obilježavanje ljudi prema njihovoj zemlji podrijetla, vjeri, boji kože, ekonomskoj klasi ili bilo čemu drugom, dobiva se sve više podjela u stanovništvu.

7. Postavljanje pogrešnih pitanja

Pristup novinara “važnim” ljudima u našem društvu čvrsto je reguliran, neočekivana i teška pitanja nisu dobrodošla. Stoga mainstream mediji poslušno koriste svoj pristup ljudima na visokim pozicijama kako bi postavljali trivijalna i besmislena pitanja o nebitnim stvarima.

Nezavisni mediji pobjeđuju u dugoj utrci protiv korporativno/fašistički propagandiziranih medija, jer su ljudi prirodno skloni rezonirati sa zdravim razumom, što uopće nije ono čime se korporativni mediji bave. Dopisnici iz predsjedničkih ureda ne bi trebali trošiti naše vrijeme i vrijeđaju našu inteligenciju tražeći od predsjednika u ovo ratno vrijeme da govori o svom psu ili nedavnom igranju golfa, no oni to čine, cijelo vrijeme.

8. Prerano zatvaranje važnih pitanja

Premještanje važne ili komplicirane teme s naslovnice što je brže moguće je zajednička strategija za uklanjanje osjetljivih tema iz javnog života. Nažalost, naša nacionalna pažnja je vrlo slaba, uglavnom zato što smo istrenirani za skakanje s teme na temu brzinom munje, nikada ne upijajući bilo što predugo. S takvim kratkoročnim pamćenjem, lako je zaštititi političara, zaboraviti genocid, ignorirati dugoročne učinke spašavanja banaka i tako dalje, samo skretanjem pažnje na nešto novo.

Jednom kada su mediji signalizirali da je tema riješena ili se o njoj adekvatno raspravljalo, bilo kakva naknadna razmišljanja, pojedinačne istrage ili dodatni upiti bit će označene kao ekstremističke i bit će ignorirane.

9. Trivijalnosti i odvlačenje pažnje

Bez obzira na sve važne odluke koje se svakodnevno donose od strane moćnika, odluke koje istinski utječu na kvalitetu života za mnoge ljude, mainstream mediji su uporno dosljedni u sudjelovanju u tračevima, zabavi, ubojstvima, katastrofama i sličnom. Glasači se kontinuirano zbunjuju događanjima kod “poznatih i slavnih”, beskrajnim sportskim natjecanjima i drugim, a mediji koriste ovo kako bi popunili prostor i vrijeme i skrenuli pozornost s važnijih zbivanja.

10. Konačni pobjednik je LAŽ

Kada sve ostalo ne uspije, preostaje samo laž kako bi se prodalo vrijeme i prostor u mainstream medijima, i to najboljem ponuđaču. U doba interneta, ljudi su prilično zainteresirani za provjeru, rasprave kao i za prikupljanje statistike, a postoji dovoljno raspoloživih činjenica koje će dokazati bilo koju stranu priče. Ovo je postao oblik umjetnosti za neke medije, a sposobnost prikupljanja činjenica u skladu s agendom je isplativa vještina za mainstream medije. Laganje je uvijek bilo djelotvorno, a što je veća laž, to je vjerojatnije da će se povjerovati.

11. Bonus – preopterećenje uma

Ovo je dio nove ere izvještavanja i prezentiranja vijesti. Umjesto upošljavanja istinskih novinara koji ne prežu pred istinom, mainstream mediji ulažu u grafičke umjetnike koji će svaki kadar emitiranja pretjerano opteretiti grafikom koja dovodi do preopterećenja mozga.  U tom smislu, ostati fokusiran na reportera ili gosta postaje nemoguća misija. Vaša pažnja ostaje podijeljena u deset smjerova s identifikatorima, mjehurićima, svjetlima i specijalnim efektima.

Poanta je da se iscrpljuje um s previše stimulacije, tako da mozak ne može metodično funkcionirati i ne može obraditi pitanje izvan plitke površine. Ovo je također poznato kao hipnoza, odnosno kontrola uma.

Zaključak

Iako mnogi još uvijek vjeruju da je bit vijesti da informira, važno je shvatiti da su vijesti samo roba, kao i sve ostalo, i da je cilj prodati vijest, bez obzira o kojoj se radi. Zbog toga, mainstream mediji su usmjereni na odlučivanja koja su to pitanja o kojima će se raspravljati na javnom forumu, a zatim će pomoću pune torbe trikova oblikovati ljudsko percipiranje problema. Mediji nas dijele i suprostavljaju nas jedne protiv drugih dok nas dovode u stanje odobravanja osnovnih i skrivenih namjera oligarhije.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:NSP)