Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » NOVAC » Povijest ┼ívicarskog bankarstva: Tajni ra─Źuni i utaja poreza izme─Ĺu teorije i realnosti

Povijest ┼ívicarskog bankarstva: Tajni ra─Źuni i utaja poreza izme─Ĺu teorije i realnosti

svicarska-banka┼ávicarsko bankarstvo je rezultat sedam stolje─ça dugog procesa koji je splet odre─Ĺenih povijesnih, politi─Źkih, vjerskih i ekonomskih okolnosti. Nalaze─çi se u srcu Europe, okru┼żena velikim silama, te nadziru─çi va┼żne alpske prolaze, bilo je neizbje┼żno da ┼ávicarska postane va┼żan ekonomski i trgova─Źki centar za vrijeme Srednjeg vijeka

Od svih financijskih institucija, upravo su ┼ívicarske te koje su se urezale u kolektivnu svijest ─Źovje─Źanstva. Gotovo da nema filma o kriminalu i ┼ípijuna┼żi koji ne spominje tu alpsku zemlju i njene banke, poznate po svojoj sigurnosti i diskreciji.

Od financiranja francuskih kraljeva i ┼íirenja protestantske Reformacije, pa sve do nacisti─Źkog zlata i tajnih ra─Źuna anonimnih bogata┼ía, ovo je pri─Źa o maloj alpskoj zemlji u srcu Europe koja je kroz sedam stolje─ça razvijanja postala utjelovljenje i sinonim samog bankarskog sustava te sigurno financijsko uto─Źi┼íte za sve one koji su htjeli ostati u sjeni dru┼ítva.

Povijest švicarskog bankarstva

┼ávicarsko bankarstvo je rezultat sedam stolje─ça dugog procesa koji je splet odre─Ĺenih povijesnih, politi─Źkih, vjerskih i ekonomskih okolnosti. Nalaze─çi se u srcu Europe, okru┼żena velikim silama, te nadziru─çi va┼żne alpske prolaze, bilo je neizbje┼żno da ┼ávicarska postane va┼żan ekonomski i trgova─Źki centar za vrijeme Srednjeg vijeka.

Prvi konkretniji podaci koji nam govore o ┼ívicarskim bankarima nam dolaze iz 13. stolje─ça s dolaskom imu─çnih ┼żidovskih i talijanskih trgovaca u tu alpsku zemlju. Za vrijeme Renesanse, odnosno od po─Źetka 1400. godine po─Źinju se organizirati trgova─Źki sajmovi u ┼Żenevi i drugim gradovima, koji privla─Źe bogate trgovce i financijske stru─Źnjake.

Oni su udarili temelj ┼ívicarskom bankarstvu. U 16. stolje─çu s dolaskom Reformacije pod vodstvom Calvina u ┼Żenevi i Zwinglija u Zurichu, ┼ávicarska postaje djelomi─Źno protestantska zemlja ┼íto je olak┼íalo stvaranje plodnog tla za bankarstvo i posu─Ĺivanje novaca, prakse o┼ítro osu─Ĺivane od strane Katoli─Źke crkve.

Uz to, zahvaljuju─çi Reformaciji ali i drugim faktorima, ta zemlja u srcu Europe postaje sigurno uto─Źi┼íte za mnoge imu─çne bankare i stru─Źnjake koji su bje┼żali od progona.

┼áto se ti─Źe diplomatskog aspekta, ┼ávicarska je imala vi┼íestoljetni status neutralnosti koji je pogodovao stvaranju jedne sigurne politi─Źke i poslovne klime kao i jedne stabilne infrastrukture koje nije bila vi┼íe stolje─ça pogo─Ĺena ratom.

Naime ┼ávicarska je zadnji put bila u ratu 1515. godine. Nakon ┼íto je pretrpjela veliki poraz od francuskih trupa u bitci kod Marignana, u blizini dana┼ínjeg Milana, odlu─Źila je krenuti putem neutralnosti. Ta neutralnost je bila nakratko prekinuta 1789. godine kada su Napoleonovi vojnici izvr┼íili invaziju, te ┼ávicarska na pet godina postaje Helvetska Republika.

Na kraju, 1815. s Pari┼íkim mirovnim sporazumom, nakon kona─Źnog poraza Napoleona, ┼ávicarska je potvrdila svoju politi─Źku neutralnost, ovoga puta priznatu od velikih europskih sila.

Kao ┼íto mo┼żemo vidjeti, spoj povijesnih, ekonomskih i vjerskih okolnosti, kao i politi─Źka sigurnost, stru─Źnost u podru─Źju financija i investicija, te 500 godina neutralnosti je rezultiralo stvaranjem jednog od najmo─çnijih bankarskih sustava na svijetu.

No, kako je došlo do poznate švicarske bankarske tajne?

Jedna od osnovnih karakteristika ┼ívicarske banke je diskrecija. Odnos korisnika ┼ívicarskog tajnog ra─Źuna i banke je sli─Źan onome izme─Ĺu pacijenta i doktora ili vjernika i sve─çenika za vrijeme ispovijedi. I dok je u ve─çini zemalja, o┼íte─çenik taj koji mora sam pokrenuti privatnu tu┼żbu protiv doktora koji je odao privatne podatke pacijenta, u ┼ávicarskoj je dr┼żavno odvjetni┼ítvo to koje automatski pokre─çe tu┼żbu ako banka otkrije privatne podatke korisnika. No, kako je do toga do┼ílo?

Vrativ┼íi se unazad, ┼ívicarsko bankarstvo je po─Źelo poprimati jedan koherentan oblik tek u 18. stolje─çu. Me─Ĺu najva┼żnijim klijentima je bilo rasko┼íno europsko plemstvo pa i sama francuska kraljevska obitelj. Takva vrsta suradnje je podrazumijevala potpunu diskreciju te se me─Ĺu ┼ívicarskim bankarima razvio jedan kodeks ┼íutnje, odnosno zabrana odavanja bankarskih podataka tre─çoj strani, koji je i dan danas na snazi.

Taj kodeks se s vremenom institucionalizirao 1713. godine kada je Veliko ┼Żenevsko Vije─çe, zakonodavno tijelo osnovano 1457, naumilo regulirati to podru─Źje, pa je tako odlu─Źeno da svaki bankar mora imati pisani registar svih klijenata i njihovih financijskih aktivnosti, ali je istovremeno bio du┼żan dr┼żati povjerljivima te informacije. Jedina iznimka je bila da Vije─çe odlu─Źi suprotno, ukoliko bi ┼íirenje informacija o financijskim aktivnostima slu┼żilo nekom vi┼íem interesu.

Zakon o zabrani odavanja informacija klijenata je ostao na snazi 300 godina sve do dana┼ínjih dana, ali je osnovna razlika bila u tome da je tada taj zakon bio tretiran kao prekr┼íaj, pa je tako bankar koji bi odao podatke klijenta mogao biti tere─çen za od┼ítetu, ali nije mogao zavr┼íiti u zatvoru. Me─Ĺutim, s dolaskom nacista na vlast stvari su se promijenile te je zakon o bankarskoj tajni postao kazneno djelo zbog kojeg je bankar mogao oti─çi u zatvor.

Naime, njema─Źki zakon je predvi─Ĺao smrtnu kaznu za svakog dr┼żavljanina Tre─çeg Reicha koji je imao strani kapital u inozemstvu. Budu─çi da su u tom periodu ┼ívicarske banke bile pod danono─çnim nadzorom Gestapo-a i Sicherheitdiensta, njema─Źki gra─Ĺani, me─Ĺu kojima je bilo i veliki broj ┼Żidova, su po─Źeli stradavati zbog ┼ívicarskih ra─Źuna koje su imali u vlasni┼ítvu. Tada je odlu─Źeno da se zakon o bankarskoj diskreciji treba poo┼ítriti pa je tako je 1934. izglasan Federalni Bankarski Akt koji je i dan danas na snazi.

─îlanak 47. toga Akta regulira sferu bankarske tajne koja predvi─Ĺa zabranu bankarskog du┼żnosnika (┼íto vrijedi i nakon prestanka njegovog radnog odnosa) da otkrije bilo kakve informacije o klijentu. Uz to, slu┼żbeniku je zabranjeno i potvrditi tre─çoj strani da li klijent ima ra─Źun u odre─Ĺenoj banci. Ukoliko bankarski slu┼żbenik objelodani podatke iz nepa┼żnje, mo┼że mu biti odre─Ĺena kazna u iznosu do 30,000 franaka. Ako se pak utvrdi da je namjerno odao povjerljive informacije, prijeti mu kazna do 50,000 tisu─ça franaka i do 6 mjeseci zatvora.

Izuzetci

Suprotno raširenom uvjerenju, švicarski zakon o tajnosti podataka nije univerzalan. Postoje situacije i okolnosti kada su banke primorane odati podatke o korisniku.

Jedan od takvih slu─Źajeva je kada postoje sna┼żne indicije ili dokazi da je vlasnik ┼ívicarskog ra─Źuna upleten u ozbiljne kriminalne aktivnosti poput terorizma, trgovine oru┼żjem ili pranja novca.

Tako─Ĺer u gra─Ĺanskim procesima sud mo┼że tra┼żiti da se zaobi─Ĺe zakon o povjerljivosti bankarskih podataka, npr. kada zakonski nasljednici vlasnika tajnog ra─Źuna potra┼żuju svoja prava. Isto vrijedi i za dugovanja i ovrhe, u kojima banci mo┼że biti nare─Ĺeno da otkrije povjerljive informacije klijenta.

I na kraju, ┼ívicarske banke su du┼żne sura─Ĺivati s drugim dr┼żavama u skladu s federalnim zakonima i me─Ĺunarodnim sporazumima koji je ┼ávicarska potpisala. Jedan od takvih federalnih zakona je izglasan 1983. godine koji regulira me─Ĺunarodnu obostranu zakonsku suradnju u sferi kriminalnih djela.

Me─Ĺunarodna suradnja ┼ávicarske s ostalim zemljama se temelji na odre─Ĺenim principima me─Ĺu kojima je i princip dvostruke ka┼żnjivosti.

Dvostruka ka┼żnjivost zna─Źi da osoba mo┼że biti izru─Źena drugoj zemlji jedino ako za zlo─Źin zbog kojeg treba odgovarati u zemlji koja tra┼żi izru─Źenje, postoji kazna i u zemlji koja ga izru─Źuje.

Drugim rije─Źima, ┼ívicarske banke su du┼żne odati podatke o ra─Źunima svojih klijenata jedino ako je djelo zbog kojeg se klijent tereti ka┼żnjivo i po ┼ívicarskom i po zakonu dr┼żave koja tra┼żi izru─Źenje.

To je vrlo interesantno u odre─Ĺenim slu─Źajevima, poput utaje poreza koja je po ┼ívicarskim zakonima tretirana kao prekr┼íaj za kojeg je predvi─Ĺena nov─Źana kazna, a ne kao u ve─çini zemalja, kao kazneno djelo. Uzrok tome je ┼ívicarski porezni sustav koji se temelji uglavnom na auto deklaraciji prihoda, te se na poreznu utaju gleda kao na ÔÇśpropustÔÇÖ koji je gra─Ĺanin napravio, npr. upisav┼íi krivo porezne podatke.

S druge strane, porezna prijevara je u ┼ávicarskoj kazneno djelo i ona podrazumijeva falsificiranje dokumenata, npr. platnih lista, s ciljem da se obmane dr┼żavni organi.

Prema tome, po principu dvostruke ka┼żnjivosti, ┼ávicarska nije du┼żna sura─Ĺivati s drugim dr┼żavama i odavati podatke svojih klijenata koji su u mati─Źnim dr┼żavama progonjeni zbog utaje poreza. Jedina iznimka su bilateralni sporazumi o razmjeni poreznih podataka koje je ┼ávicarska potpisala s drugim dr┼żavama poput Australije ili Europske Unije i SAD-a .

U tim slu─Źajevima, pod odre─Ĺenim okolnostima, mo┼że do─çi do razmjene financijskih informacija te sudskih progona stranih dr┼żavljana u mati─Źnim dr┼żavama zbog utaje poreza. Naime, nakon niza skandala koji su uklju─Źivali utaju poreza i ┼ívicarske banke, vlasti u Zurichu su odlu─Źile popustiti pritiscima te ratificirati bilateralne ugovore s mnogim dr┼żavama s kojima je regulirana razmjena financijskih podataka.

Doduše i ranije je bilo pokušaja da se ukine bankarska tajna, ali se 1984. godine na referendumu 73% švicarske populacije usprotivilo toj inicijativi.

Procjenjuje se da ┼ívicarske banke dr┼że strane ra─Źune u iznosu od 2 trilijuna (2000 milijardi) ameri─Źkih dolara, vi┼íe nego bilo koja druga zemlja. Iako su bilateralni sporazumi oslabili bankarsku tajnu, ona i dalje stoji na snazi za mnoge dr┼żave Tre─çeg svijeta s kojima ┼ávicarska nije ratificirala takvu vrstu suradnje. To zna─Źi da mnogi diktatori i me─Ĺunarodni kriminalci mogu i dalje u┼żivati u alpskim financijskim uto─Źi┼ítima.

Iako kontroverzan, bankarski sektor ─Źini esencijalni dio ┼ívicarske ekonomije, te je razumljiv otpor odre─Ĺenog dijela javnosti i politi─Źkih krugova prema ukidanju zakonske zabrane o odavanju podataka.

Nacisti─Źko zlato

Gledano povijesno, nacisti su bez sumnje izveli najve─çu plja─Źku zlata u povijest svijeta.

Procjenjuje se da su nacisti iznijeli preko 19 milijardi ameri─Źkih dolara u zlatu iz 15 europskih centralnih banaka posebice iz nizozemske i belgijske centralne banke. U toj cifri je uklju─Źeno i zlato ukradeno od ┼żrtava nacizma, poput nakita i satova.

Nakon zavr┼íetka rata, postavilo se logi─Źno pitanje, gdje je nestalo svo to zlato.

Tridesetih i ─Źetrdesetih godina mnogi ┼Żidovi, bje┼że─çi od progona, su spremili svoje u┼íte─Ĺevine u ┼ávicarsku. Me─Ĺutim, nisu samo ┼Żidovi bili ti koji su imali tajne ra─Źune. Povijesni dokumenti nam pokazuju da su nacisti tako─Ĺer imali svoje tajne ra─Źune na kojima se nalazila zaplijenjena i ukradena imovina njihovih ┼żrtava te zlato koje je slu┼żilo za financiranje rata.

Po izvje┼í─çu ameri─Źkog diplomata Stuarta Eizenstata od 1939. do 1945. nacisti─Źka Njema─Źka je prebacila u ┼ávicarsku zlato u dana┼ínjoj vrijednost od oko 4 milijarde dolara. Iako je ┼ávicarska bila na udaru kritika zbog primanja kontroverznog zlata, tako─Ĺer postoji teza da su ┼ívicarske vlasti na to pristale jer su strahovale od mogu─çe invazije.

No, nije svo zlato oti┼ílo u ┼ávicarsku. Jedan veliki dio je bio skriven na raznim lokacijama. Na primjer u prolje─çe 1945, ameri─Źka vojska je u njema─Źkom rudniku soli Merkers otkrila skriveno zlato u vrijednosti od 2.5 milijarde dolara.

Nakon rata, 1946. godine osnovana je Tripartitna Komisija za restituciju zlata, s ciljem pronalaska i vra─çanja zlata zakonskim vlasnicima.

Iste godine potpisan je Washingtonski sporazum izme─Ĺu ┼ávicarske i Savezni─Źkih snaga s kojima su ┼ívicarske vlasti odlu─Źile isplatiti Tripartitnoj Komisiji 58 milijuna tada┼ínjih ameri─Źkih dolara u zlatu, a zauzvrat, po rije─Źima Stuart Eizenstata, su bile oslobo─Ĺene svih optu┼żbi.

Budu─çi da je potra┼żivana koli─Źina zlata od pora┼żenih ─Źlanica bila ve─ça od prona─Ĺenoga zlata, Tripartitna Komisija je odlu─Źila isplatiti svakoj dr┼żavi 65% potra┼żivane koli─Źine. Istovremeno, ┼ívicarske vlasti su se obavezale istra┼żiti uspavane ra─Źune stranih dr┼żavljana koji su bili ┼żrtve rasnih, vjerskih i politi─Źkih progona. Nakon 1962. prona─Ĺeno je preko 700 takvih ra─Źuna te je nasljednicima ispla─çeno tada┼ínjih 2.5 milijuna dolara.

Unutar bankarskog sustava: tajni ra─Źuni i vrste banaka

Kada se pri─Źa o sigurnosti ┼ívicarskih banaka ne misli se samo na bankarsku tajnu ve─ç i na likvidnost tih institucija. Naime, ┼ívicarske banke raspola┼żu velikim kapitalima koji su podr┼żani stabilnom dr┼żavnom valutom, ┼ívicarskim frankom, te jakom nacionalnom ekonomijom. Uz to, federalni zakoni garantiraju povrat svih depozita u slu─Źaju propasti banke.

U ┼ávicarskoj postoje razli─Źite vrste banaka koje se profiliraju za razli─Źita tr┼żi┼íta i usluge. Od njih preko 400, dvije najve─çe banke su UBS i Credit Swiss Group koje zajedno ─Źine preko 50% ┼ívicarskog bankarskog kapitala.

Prva vrsta banke su komercijalne banke, kakve poznajemo u većini zemalja. Radi se o standardnim uslugama kredita, štednje i savjetovanja.

Jedna druga vrsta banke, kakva se ─Źesto vidi u filmovima, su privatne banke. Radi se o bankama koje su namijenjene jako imu─çnim klijentima, te nude specijalizirane usluge. Te usluge obuhva─çaju osim diskrecije transakcija i cijeli tim financijskih stru─Źnjaka koji investiraju polo┼żeni novac i multipliciraju bogatstvo svojih klijenata. Za otvaranje ra─Źuna u takvoj banci potrebno je raspolagati ve─çom koli─Źinom financijskih sredstava.

Tako─Ĺer postoje i regionalne banke koje se fokusiraju na tr┼żi┼íte jedne regije. To im omogu─çava da postanu dio poslovnog i financijskog svijeta odre─Ĺene regije, te da stvore posebnu vezu s lokalnim stanovni┼ítvom i poslovnim centrima.

Kantonalne banke. ┼ávicarska ima 26 kantona od kojih postoje 24 kantonalne banke koji su u potpunosti ili ve─çinski u vlasni┼ítvu kantona. Datiraju iz 19. stolje─ça i ─Źine jednu tre─çinu ┼ívicarskog bankarskog kapitala.

Ra─Źuni

┼ávicarske banke nude razli─Źite vrste ra─Źuna, od kojih ve─çina postoji i u ostatku svijeta.

No, najpoznatiji me─Ĺu njima, koje ─Źesto vi─Ĺamo u filmovima, su ┼íifrirani i uspavani ra─Źuni.

┼áifrirani ra─Źun sadr┼żi, umjesto imena i prezimena korisnika, seriju brojeva ili kod, te je identitet vlasnika poznat samo nekolicini vi┼íih rukovoditelja u banci. Dakle, popularno uvjerenje o postajanju potpuno tajnih ra─Źuna je mit. Uvijek mora postojati neki rukovoditelj kojemu je poznat identitet korisnika ┼íifriranog ra─Źuna. Godi┼ínje odr┼żavanje ┼íifriranog ra─Źuna mo┼że iznositi i do 2000 franaka. Osim u ┼ávicarskoj, tajni ra─Źuni postoje i u Austriji, Luxemburgu i Liechtensteinu.

Tako─Ĺer, bitno je napomenuti da i ┼íifrirani ili tajni ra─Źuni kao i obi─Źni ra─Źuni su jednako za┼íti─çeni ┼ívicarskim zakonom o tajnosti podataka.

Jedina razlika je u tome da je identitet ┼íifriranog ra─Źuna poznat jakom malom broju bankarskog osoblja.

Druga vrsta misterioznih ra─Źuna su uspavani ra─Źuni. Naime, nakon du┼żeg vremena neaktivnosti, bankovni ra─Źun postaje ÔÇśuspavanÔÇÖ. Problem mo┼że nastati kada banka ne zna da je vlasnik umro, a njegovi nasljednici nisu informirani o postojanju ra─Źuna. Po ┼ívicarskom zakonu, nakon 10 godina neaktivnosti, banka je du┼żna potra┼żiti vlasnika i ukoliko ga ne uspije na─çi, mora po─çi u potragu za njegovim nasljednicima. Ako ni ta istraga ne da rezultata, banka je du┼żna obratiti se Ombudsmanu za banke, uredu koji se bavi raznim istragama, me─Ĺu kojima i one vezane za uspavane ra─Źune.

Uspavani ra─Źuni nisu rijetkost u ┼ávicarskim bankama. Mnogi ┼Żidovi su imali uspavane ra─Źune do kojih njihovi nasljednici nisu mogli do─çi. Naime, bilo je slu─Źajeva kada je dokazano da su ┼ívicarske banke namjerno uni┼ítavale dokumente o uspavanim ra─Źunima ┼Żidova stradalih u Drugom svjetskom ratu.

Da bi strani dr┼żavljanin otvorio tajni bankovni ra─Źun u ┼ávicarskoj, nekada je bilo potrebno imati 18 godina i potpisati nekoliko dokumenata. Danas, s novim zakonima o suzbijanju pranja novca, potrebno je potpisati u nekim slu─Źajevima preko 100 dokumenata, a minimalni deposit varira od 50,000 do 250,000 tisu─ça ┼ívicarskih franaka.

┼áto se ti─Źe preuzimanja sredstava s ra─Źuna, jedan od najboljih na─Źina za sa─Źuvanje privatnosti je oti─çi osobno u banku u ┼ávicarskoj, budu─çi da preuzimanje novaca preko bankomata ostavlja trag.

Ukoliko se ┼żeli napraviti transfer iz ┼ívicarske u neku drugu banku, ┼ívicarska banka mo┼że prebaciti novac sa ┼íifriranog ra─Źuna bez da otkrije podatke korisnika, iako ne─çe sve banke prihvatiti takav prijenos sredstava.

Skandali

Specifi─Źne karakteristike ┼ívicarskog bankarstva, me─Ĺu kojima su i ┼íifrirani ra─Źuni, su dovele do mnogih kontroverznih doga─Ĺaja. Naime, ┼ívicarske banke su se vi┼íe puta na┼íle na svjetskim naslovnicama zbog kriminalnih aktivnosti i skandala u koji su bile upletene.

Ako izuzmemo suradnju s nacistima, jedan od najpoznatijih skandala je bio onaj vezan za zvi┼żda─Źa Cristophera Meilia. U sije─Źnju 1997. godine, Meili je bio student koji je radio kao no─çni ─Źuvar u UBS-u, jednoj od najve─çih ┼ívicarskih banaka sa sjedi┼ítem u Zurichu. Jedne no─çi je otkrio da bankarski du┼żnosnici uni┼ítavaju stare dokumente koji datiraju iz Drugog svjetskog rata. Iako je ┼ávicarska zemlja sa strogim zakonima bankarske privatnosti, znao je da je uni┼ítavanje tajnih ra─Źuna protuzakonito. Nakon ┼íto je potvrdio svoje sumnje, ukrao je neke od tih registra i predao ih lokalnoj ┼żidovskoj zajednici, koji su kasnije zavr┼íili u rukama policije i novinara.

Skandal koji je izbio je poprimio nevi─Ĺene razmjere. Otkriveno je da je UBS uni┼ítavao tajne ra─Źune nacista, te bankovne ra─Źune ┼Żidova stradalih za vrijeme Holokausta, ─Źijim se nasljednicima nije moglo u─çi u trag. Uz to bankarski du┼żnosnici su uni┼ítavali financijska izvje┼í─ça velikih njema─Źkih kompanija koje su djelovale za vrijeme rata te registre Reichsbanke, centralne banke nacisti─Źke Njema─Źke.

Bje┼że─çi od progona ┼ívicarskih vlasti, koji su ga teretile za kr┼íenje zakona o tajnosti banaka, Meili je pobjegao u Ameriku, te se danas on i njegova obitelj smatraju prakti─Źki jedinim ┼ávicarcima koji su dobili azil u SAD-u na temelju politi─Źkih razloga. Na┼íav┼íi se u sredi┼ítu jedne nemilosrdne sudske kampanje koje su ┼żidovske organizacije vodile protiv ┼ívicarskih banaka krajem devedesetih, Meili je za neke je postao svojevrsni heroj, zvi┼żda─Ź koji je objelodanio korupciju ┼ívicarskog bankarskog sustava, dok za druge izdajica i kriminalac u egzilu. No Slu─Źaj Christophera Meilia nije bio izolirani incident.

2007. godine ameri─Źki bankar Bradley Birkenfeld koji je tako─Ĺer radio za UBS je odlu─Źio prijaviti ameri─Źkim vlastima ilegalne aktivnosti te banke. Naime, rade─çi kao investicijski manager, i sam je bio upleten u ilegalne aktivnosti koje su omogu─çavale imu─çnim Amerikancima da izbjegnu pla─çanje poreza. Na temelju podataka koje je predao ameri─Źkom ministarstvu pravosu─Ĺa, UBS je platio kaznu od 780 milijuna dolara i predao sve informacije vezane za ameri─Źke dr┼żavljane upletene u utaju poreza.

Sljede─çe godine, 2008. kompjuterski in┼żenjer Herve Falciani je radio za britansku investicijsku banku HSBC. Otkrio je da je ta banka preko svoje ┼ívicarske podru┼żnice omogu─çila ra─Źune tisu─çama klijenata s utajom poreza. Nakon ┼íto je sakupio dokaze pobjegao je u Francusku i predao ih dr┼żavnim poreznim organima.

Skupina me─Ĺunarodnih novinara je u velja─Źi 2015. objavila podatke koje je Falciani predao francuskim vlastima, po kojima je HSBC prao novac i omogu─çavao utaju poreza u iznosu od 120 milijardi dolara za mnoge strane dr┼żavljane, me─Ĺu kojima je bilo i vi┼íe hrvatskih gra─Ĺana. Iste godine, ┼ívicarske vlasti su osudile u odsustvu Falcianija na 5 godina zatvora, najdu┼żu kaznu ikada izre─Źenu za kra─Ĺu bankarskih podataka. Naime, Falciani je osu─Ĺen zbog ekonomske ┼ípijuna┼że, kra─Ĺe podataka i kr┼íenje zakona o bankarskoj privatnosti.

Kao ┼íto se mo┼że vidjeti, ta mala alpska zemlja u srcu Europe je postala sjedi┼íte jednog od najmo─çnijih bankarskih sustava na svijetu. Vi┼íestoljetno ┼ívicarsko bankarstvo nije oslabljeno tijekom godina, iako je, zbog niza skandala, ┼ávicarska po─Źela olabavljati zakone o povjerljivosti bankarskih podataka, najvi┼íe putem bilateralnih sporazumima s drugim zemljama. I kako tri stolje─ça stari kodeks bankarske tajne bude slabio, svi oni koji ┼żele da njihovo bogatstvo ostane u sjeni dru┼ítva ─çe po─Źeti tra┼żiti nova uto─Źi┼íta.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Rusija optu┼żila Billa Gatesa da je stvorio Zika virus kao biolo┼íko oru┼żje (VIDEO)
GEOIN┼ŻENJERING: ─îudni oblaci 'padaju s neba' u Maroku

Filed under: NOVAC · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

reklama