Sirijski opservatorij za ljudska prava kaže da je Rusija u zračnim napadima ubila skoro 1400 civila. O čemu se zapravo radi?

U ruskim zračnim napadima u Siriji ubijeno je skoro 1400 civila, priopćio je u subotu Sirijski opservatorij za ljudska prava (SOHR)

Moskva je prije četiri mjeseca pokrenula zračne udare na umjerenu sirijsku oporbu i borce radikalne sunitske Islamske države. Prema podacima SOHR-a, u ruskim zračnim napadima poginulo je također 965 boraca IS-a i 1233 pripadnika ostalih pobunjeničkih skupina.

Glavna sirijska oporbena skupina, koja u subotu odlazi na mirovne pregovore u Ženevu, zatražila je obustavu zajedničke rusko-sirijske zračne kampanje na čijem su udaru, kako tvrdi, uglavnom civili u područjima pod kontrolom pobunjenika. To je, ističu, preduvjet za sudjelovanje u pregovorima sa sirijskom vladom.

Zračni udari ruskog ratnog zrakoplovstva počeli su 30. rujna prošle godine kako bi se pomoglo predsjedniku Bašaru al-Asadu, čiji je režim vjeran saveznik Moskve.

Moskva tvrdi da je cilj njihovih napada teroristička Islamska država no pobunjenici i civili navode da su u ruskim zračnim napadima poginuli brojni civili tijekom neselektivnog bombardiranja područja naseljenih civilima i daleko od crte bojišnice.

TKO STOJI IZA SIRIJSKOG OPSERVATORIJA ZA LJUDSKA PRAVA?

Samo jedan Sirijac, plaćenik, obavještajac, koji živi u Londonu.

NVO SPIN DOKTOR, koji vodi sirijski Opservatorij za ljudska prava i to iz Velike Britanije!

Godinama unazad, većina zapadnih medija, između ostalih i CNN,  Al Jazeera, te londonski Guardian, zbog rizika koje sa sobom nosi slanje “živih” izvještača u ratnu zonu u Siriji, oslanja se na takozvane “izvore sa terena”, aktiviste i volontere, koji već žive u ratnoj zoni, pa im izvještavanje iz iste dođe kao dodatna aktivnost, a niko se ne pita da li je tačno ono što javlja!

Ti aktivisti, naravno, što je princip oproban u mnogim kriznim područjima u svijetu, ne komuniciraju sa medijima direktno, već sa nevladinom organizacijom, što su u zemlji, koja je predmet interesiranja medija i ima svoju “ispostavu” – ona ih organizira, prikuplja podatke o dešavanjima u različitim područjima i od tih podataka proizvodi vijesti.

Spomenuti mediji, što primjećuju gotovo svi, koji se bave novinarstvom, a vjerovatno i mnogi čitaoci i slušaoci, kada je riječ o Bliskom istoku, prije svega o Siriji, najčešće citiraju samo jedan izvor vijesti “sa terena”. Taj izvor zove se Sirijski opservatorij za ljudska prava, čije je, kako se u brojnim vijestima navodi, sjedište u Londonu.

Vijesti koje Opservatorij plasira – po inerciji – prenose i naši južnoslavenski mediji, a do sada niko nije postavio pitanje u vezi sa vjerodostojnošću informacija, koje iz te organizacije stižu.

Međutim, od početka ruske vojne akcije u Siriji, Opservatorij je svjetskim agencijama dostavio nekoliko, u najmanju ruku kontroverznih izvještaja o napadima ruske avijacije i o žrtvama, pa su reporteri ruskoga TV kanala “Russia today“  riješili istražiti ko stoji iza Sirijskog opservatorija za ljudska prava, gdje se ono nalazi, koliko ljudi u njemu radi i kakvom mrežom aktivista na terenu u Siriji raspolaže. Rezultati istrage bili su iznenađujući.

Sirijski opservatorij za ljudska prava je nevladina organizacija. Osnovan je već u maju 2006. godine. Medijima širom svijeta putem svog internet portala besplatno dostavlja vijesti iz svih dijelova Sirije, gdje se, kako se navodi u opisu posla kojim se bavi, na terenu nalazi veliki broj aktivista, koji mu svakodnevno različitim kanalima dojavljuju kakva je situacija u određenom gradu ili dijelu Sirije.
 

 
U svim vijestima koje ovaj alternativni medij “emitira” na internetu i društvenim mrežama, navodi se da je sjedište organizacije u Londonu, pa je novinar i publicist, Nimrod Kamerm, u želji da porazgovara sa ljudima koji tamo rade, krenuo u potragu po britanskoj prijestonici.

Međutim, došao je do zanimljivih saznanja – nakon nekoliko dana traganja, shvativši da Opservatoriju u britanskoj prijestonici nema ni traga, ni glasa, prateći javno dostupne podatke sa interneta, zaputio se u Coventry, industrijski grad u centralnoj Engleskoj.

“Da li biste ikada pomislili da je Coventry mjesto odakle se čitavom svijetu emitiraju vijesti iz Sirije? Čovjek po imenu Rami Abdul Rahman je sirijski imigrant, koji već godinama živi u Velikoj Britaniji. Osnovao je nevladinu organizaciju, nazvao ju je Opservatorij za ljudska prava i pokrenuo njegov, po mom mišljenju, veoma opskuran website.

Na njemu je, između ostalog, nedavno objavljena vijest da je ruski avion u Siriji tijekom jednog zračnog napada ubio 30 ljudi! Nigde nije bilo navedeno koji je avion bio u pitanju, već samo koje su lokacije gađane, a na arapskoj verziji sajta Opservatorija objavljena je potpuno identična vijest – ali nigdje ni traga od Rusa, već je za napad okrivljena sirijska vojska!”, kaže Nimrod.

Iako Opservatorij tvrdi da ima ljude na terenu koji promatraju situaciju, ispostavlja se da oni mahom ne uspijevaju „promotriti” bilo šta.

“Moj utisak je da ovaj čovek, Rami Abdul Rahman, sjedi u svojoj trosobnoj kući u Coventryiju i tamo izmišlja vijesti o žrtvama i bombaškim napadima u Siriji – kao i da zaista, zaista mrzi sirijskoga predsjednika Bashar al Assada”, navodi Kamer.

Sirijski opservatorij za ljudska prava je zapravo samo jedan “opservator” – čovjek, koji se sve vrijeme nalazi u Velikoj Britaniji i koji je, po svemu sudeći, ujedno i njen jedini zaposleni. Na pozive Nimroda Kamera prvo nije odgovarao, a potom se ipak javio i verbalno ga napao, kada je čuo da se nalazi ispred njegove kuće u Coventryiju.

Tada mu je priznao da radi potpuno sam, da Opservatorij nije nikakva medijska organizacija, već njegova osobna, da živi sa ženom i kćerkom u kući iz koje radi i da mu mnogi rade o glavi, pa je zato pobjegao – ni manje ni više nego u Kazahstan, i stoga ne može davati intervjue.

Međutim, reporter Russia today-a, Ilja Petrenko, nije bio lijen, pa je sjeo u avion i otišao pravo u Kazahstan.

“Jedino što smo unaprijed znali bilo je da je Rami Abdul Rahman napustio Veliku Britaniju i otišao u Kazahstan. Dakle, kao da je propao u zemlju. Međutim, kada smo malo istražili čitavu stvar i shvatili da su se na isto mjesto, u isto vrijeme, uputili i neki viđeniji članovi sirijske opozicije, postalo je jasnije da je u pitanju neka konferencija, na kojoj su se okupili protivnici Bashara el Assada. Održavala se u jednom od luksuznijih hotela u Kazahstanu. Otišli smo i zatekli ga u holu kako bezbrižno ćaska sa ‘kolegama’. Isprva je pokušao nas izbjeći, ali smo nakon nekoliko sati žučne rasprave i njegovoga paničnog okretanja više brojeva telefona, vikanja u slušalicu i preznojavanja, konačno dobili pristanak za intervju i otpočeli razgovor…”, priča Ilja Petrenko.

Ilja: Dakle, šta je zapravo Sirijski opservatorij za ljudska prava?

Rami: Napadaju nas, jer govorimo istinu o onome što se dešava u Siriji. Ali istinu kao da niko ne želi da čuje.

Ilja: Ali, da li poznajete ljude sa kojima radite, one koji su na terenu? One, za koje kažete da ih ima na stotine? Da li ih poznajete osobno, da li možete svima vjerovati?

Rami: Sve aktiviste poznajem.

Ilja: Sve ih znate osobno? Stvarno? A kada ste posljednji put bili u Siriji?

Rami: Pa… to je bilo dvije tisućite godine. Ali, poznajem te aktiviste preko svojih prijatelja u Siriji. Organizacija prima nove ljude nakon polugodišnjih strogih testiranja. Kandidat mora biti upoznat sa organizacijom i neko ga mora poznavati osobno, a i on mora imati vrlo razvijene lične kontakte na terenu…

Ilja: Dobro, vi ste medijska organizacija…

Rami: Nismo mi nikakva medijska organizacija, ja sam sâm. Radim sam. Radim od kuće. Nije u pitanju nikakva medijska organizacija! Nemam ja ništa u toj kući, tu su mi samo žena i kćerka. A mene pokušavaju i ubiti!

Dakle, Rami Abdul Rahman, već godinama glavni izvor informacija iz Sirije za zapadne medije, u toj zemlji nije bio punih petnaest godina, a nema ni saradnike, ne poznaje osobno ljude koji mu “doturaju informacije” i objavljuje vijesti u ovisnosti od “potreba” svojih čitatelja, ili nalogodavaca.
 

 
(index.hr,exyuvoice.ba/uredio:NSP)