Najezda imigranata ubrzava stvaranje Europskih nacija oslobođenih američkog tutorstva

EUROPSKE ZEMLJE PONOVO SU POČELE JESTI ZABRANJENO VOĆE NACIONALNOG SUVERENITETA

Odustajanje od Schengenske zone udar je na samu ideju ujedinjene Europe i na slobodan zajednički prostor za trgovinu pojedinaca koji ne dotiče samo obične građane.

O krizi povjerenja u jedinstveni Stari svijet sad već govori i šef Europske komisije Jean-Claude Juncker, član Bildeberg grupe.

Prema njegovim riječima, na dugačak popis neriješenih problema EU dodaju se novi: beskonačan priljev izbjeglica koji će dovesti do trajnog obnavljanja granične kontrole, a to će, po njegovom mišljenju, značiti raspad Schengenske zone. Sa njenim nestankom, euro neće imati nikakvog smisla, uvjeren je šef povjerenstva.

Posljednjih dana Austrija i Njemačka su svoje granice stavile pod strogu kontrolu. Zemlje Europske unije na jugo-istoku nastavljaju podižu ograde u nadi da će zaustaviti izbjeglice. Sjeverne države Starog svijeta uvode strogi režim provjere dokumenata.

Rezultat: svaka zemlja djeluje u okviru svojih internih pravila, zaboravljajući na Schengenske sporazume.

Što će se dogoditi s eurom, da li je u pravu Jean-Claude Juncker kada tvrdi da će odustajanjem od Schengenskog sporazuma i sama eurozona otići u zaborav?

Između stabilne Schengenske zone – kao sporazuma o granicama i nekim općim pravilima – i projekta Europske unije kao cjeline, u kojoj vrijedi jedinstvena valuta, postoji izravna ovisnost.

Europska unija u svom sadašnjem obliku je prije svega – zona slobodne trgovine, bezcarinskog prometa proizvoda i jedinstveni sustav slobodnog kretanja roba. Čitava ekonomija EU je utemeljena na principu odsustva bilo kakvih granica, barijera i carina između članica Europske unije.

Eurozona je prije svega instrument za vođenje biznisa, to je opći ekonomski model, općeekonomska realnost u kojoj funkcioniraju proizvođači i druga poduzeća. Netko može pretpostaviti da su to različite kategorije i da nisu u izravnoj vezi.

U slučaju EU, sada se radi o udaru na slobodno kretanje – o udaru na samu ideju. Europa će tehnički još neko vrijeme postojati i sa unutarnjim granicama, čak i ako se odustane od Schengenske zone, ali sam duh ujedinjene Europe biti će potkopan, što će dovesti do ponovnog razmatranja tog projekta.

Dopustivši postojanje različitih pravila u jednom području, kušanjem poluzaboravljenih plodova nacionalnog suvereniteta, Europa će biti na putu uvođenja različitih pravila i u drugim područjima, koja se ne tiču ​​samo slobodnog kretanja.

Jean-Claude Juncker je samo skrenuo pažnju javnosti na ovaj problem, opisavši situaciju, u kojoj je većina zemalja EU jednostavno prisiljena na neki način reagirati na priljev migranata i da se nekako obrani.

Juncker je naglas rekao ono što danas postoji u glavama kako lidera pojedinih država, tako iu glavama predstavnika europskih elita i europskih dužnosnika, koji su primorani da rješavaju kaskade nadolazećih problema, ali koji su se do sada plašili početi pričati o zatvaranju svojih granica . Do ovog trenutka, diskusija o uvođenja bilo kakvih ograničenja i postavljanju barijera na zvaničnom razini u Europi, bila je tabu tema. Za europske dužnosnike, ova tema je bila povod za tišinu.

Kada Juncker govori o tome otvoreno, on, u principu, detabuizira ovu temu i daje mogućnost da se sada već ozbiljno, na razini vlada nacionalnih država, razgovara o konkretnim metodama realizacije ovog procesa.

To, što je Jean-Claude Juncker najavio kao stvarnost, svakodnevicu, u stvari je već na snazi ​​u europskim državama. Faktički, on je dao signal za početak procesa, koji je bio neizbježan. Samo je bilo pitanje vremena kada će početi zatvaranje unutarnjih granica.

Praktično, proces samoizolacije od strane pojedinih država je i onako već počeo, ali do službene IZAJAVA šefa Europske komisije on se isključivo karakterizirao kao pojedinačni ispad nekih europskih otpadnika predvođenih premijerom Mađarske Viktorom Orbanom. Na pojedinačne koraka osmelila se čak i siromašna Grčka.

Ali, sada je sve objavljeno na najvišoj europskoj razini, tako da je pitanje zatvaranja granica i raspada Schengenske zone, za kojim će neminovno poći i jedinstvena europska valuta – sada samo pitanje vremena.

Ipak sve ovisi o tome kako se tumači ovaj proces – kao korak unatrag, ako uzmemo u obzir odustajanje od zajedničkih pravila unutar EU, koja su bila glavna postignuća Europske unije, ili se ovaj trend može promatrati kao pozitivna perspektiva? Sve ovisi o tome koji se projekt ujedinjenja Europa uzima za osnovu.

Dosad je u Europi realiziran tzv. mondijalistički (od francuskog mondialiste) projekt stvaranja ujedinjene Europe. Europe kao “pretapajućeg kotla”, upisanog u kontekst utopijskog “ujedinjenog svijeta”, izgrađenog po unificiranim obrascima globalnog Zapada i kontroliranog od strane jedinstvene vlade. To je američki scenarij, koji je proguran od strane Sjedinjenih Država kao alternativa drugom projektu ujedinjenja Europe – “Europe naroda”.

“Europa naroda” naprotiv, predviđa očuvanje kolektivnih identiteta (unatoč atomizaciji i raspadu mondijalističkog projekta), gdje upravo narodi, čija je posljednja faza erozije nacionalna država, a ne atomizirani pojedinci postaju osnovni socijalni subjekti ujedinjene Europe. To je potpuno drugačiji princip, i prvi idealisti, teoretičari Europske unije, predlagali su upravo projekt “Europe naroda” kao osnovni, ali na kraju je on odbačen zarad projekt Europe kao “pretapajućeg kotla”, koji je realiziran po američkom modelu.

Danas, pred našim očima, upravo američki projekt bezlične Europe doživljava poraz. Ali, ovo je prilika da se Europa preformatira kao Europa naroda. Dakle, s jedne strane, procesi raspada Schengena su – regresija, ako procjenjujemo situaciju iz perspektive kratkoročnih interesa, jer on udara na trenutnu trgovinsko-gospodarsku situaciju i na trenutnu administrativnu strukturu.

Ali, isti taj proces utire put za budućnost, za novi razvoj Europe naroda bez patronaže i krutog prisilnog tutorstva Washingtona. Ovakva nova Europa se pred nama stvara u pozadini kolapsa Schengenske zone, a za njom i eurozone, ukazujući na početak prestrukturiranja i ponovnog oblikovanja Unije, oslobođene od američke prisile.

Ujedinjena Europa je mrtva, živjela ujedinjena Europa!
 
(fakti.org/uredio:NSP)