Nejednakosti u svijetu nastavljaju rasti: Kapitalizam hitno treba spasiti od njega samoga

Socijalne razlike počele su se produbljivati osobito nakon 1990.. Otkako je nestala prijetnja komunizma, po svemu sudeći, nekoć uljuđeni kapitalizam se razulario i počeo gubiti ljudsko lice, posvetivši se isljučivo povećanju profita

Nejednakosti u svijetu poprimaju vrtoglave razmjere. Bill Gates – osnivač Microsofta i najbogatiji čovjek u SAD-u i svijetu – u posljednjih je šest godina udvostručio svoju imovinu koja se danas procjenjuje na 79 milijardi dolara.

Njegovo je bogatstvo gotovo jednako onome što ima 20 posto »najsiromašnijih« Amerikanaca. Četiri Amerikanca na vrhu ljestvice najbogatijih – Bill Gates, Warren Buffet, David Koch i Charles Koch, koji su teški 237 milijardi dolara – imaju gotovo jednaku imovinu kao i 40 posto stanovništva SAD-a, piše ovih dana američki MarketWatch.

Neki kažu da Gatesa ne bi trebalo prozivati, jer je postao veliki dobrotvor koji milijarde dolara ulaže u humanitarne svrhe. No, drugi upozoravaju da nije problem u Gatesu, nego u današnjem sustavu koji omogućuje stvaranje tako velikih nejednakosti. Na to upućuju i alarmantni rezultati istraživanja Oxfama, koje ta humanitarna organizacija objavljuje svakog siječnja, uoči sastanka u Davosu, gdje se okuplja svjetska financijska i ekonomska elita.

Nova krajnost

Globalna kriza nejednakosti dostiže nove krajnosti. Najbogatijih jedan posto stanovništva sada ima više bogatstva nego ostatak svijeta. Moć i privilegije koriste kako bi ekonomski sustav prilagodili i iskrivili tako da bi se povećao jaz između bogatih i svih ostalih, kaže Oxfam.

Prošle godine 62 najimućnija pojedinca imala su jednako bogatstvo kao 3,6 milijardi ljudi, odnosno kao siromašnija polovina čovječanstva. Za usporedbu, godinu dana ranije 85 pojedinaca »pokrivalo« je bogatstvo polovine čovječanstva, a 2010. takvih je bilo 388, procjenjuje Oxfam.

Isticanje imovinskih nejednakosti obično se pripisuje ljevičarima, jer oni često pokazuju veliku socijalnu osjetljivost. No, razmjeri koje nejednakosti poprimaju u posljednja četiri desetljeća – otkako se počeo urušavati komunizam i otkako su pobijedili slobodno tržište i kapitalizam – počele su duboko zabrinjavati sve misleće ljude, neovisno o stranačkim i političkim ukusima te svjetonazorima, pa i papu Franju.

Poruka Rothschilda

Javila se čak i Lyn Forested de Rothschild, pripadnica jedne od najbogatijih obitelji u povijesti čovječanstva, koja se danas zauzima za drukčiji kapitalizam, onaj koji bi djelovao u korist svih ljudi, a ne samo nekih.

Izvješće Oxfama još je jedan pokazatelj da je nejednakost dostigla šokantne ekstreme i da nastavlja rasti. Vrijeme je da svjetski vođe modernog kapitalizma, zajedno s našim političarima, porade na promjeni sustava tako da ga učine pravednijim i održivijim, poručila je ta gospođa svjetskoj eliti u Davosu. Bilo je to točno prije godinu dana. U međuvremenu nije učinjeno gotovo ništa. Prošlog tjedna isti ljudi ponovno su se sastali u tom švicarskom zimovalištu, a nejednakosti u svijetu dodatno su se zaoštrile.

Socijalne razlike počele su se produbljivati osobito nakon 1990.. Otkako je nestala prijetnja komunizma, po svemu sudeći, nekoć uljuđeni kapitalizam se razulario i počeo gubiti ljudsko lice, posvetivši se isljučivo povećanju profita. Prema riječima nobelovca Joseph Stiglitza, u zlatnom razdoblju kapitalizma, koje je otprilike trajalo od 1945. do 1980. godine, od njega su svi imali koristi – bogati i siromašni. Vlasti su vodile računa o tome da napreduju svi socijalni slojevi, a najviše je ojačao tzv. srednji sloj, što se osobito vidjelo u SAD-u. U posljednja četiri desetljeća stvari se vraćaju unatrag, srednji sloj propada, a većina stanovništva relativno siromaši.

Od početka osamdesetih

Nekoliko desetljeća poslije Drugoga svjetskog rata plaće u zemljama Zapada neprekidno su realno rasle i poboljšavao se životni standard većine ljudi. Od početka osamdesetih – prema istraživanju Thomasa Pikettyja, vodećeg istraživača nejednakosti u svijetu – zarade manjine (profiti) počele su rasti po stopama tri-četiri puta bržim od rasta gospodarstva.

Na drugoj strani, realne plaće zaposlenih, barem onih u SAD-u, već desetljećima stoje u mjestu, ili padaju, prema američkim istraživanjima. Stanje u SAD-u vrlo je važno, jer su Amerikanci desetljećima diktirali razvoj događaja i u ostalim zemljama. Piketty smatra da »kapitalizam treba spasiti od njega samoga«, i to uvođenjem globalnog poreza na najimućnije.

Ako dohoci onih na vrhu društva nastave rasti tri-četiri puta brže od rasta ekonomije, u sljedećih 50 godina sve bogatstvo pripadat će tankoj međunarodnoj eliti, a srednji sloj će potpuno nestati, upozorio je Piketty, napominjući da rastuće nejednakosti ugrožavaju demokraciju. »Nejednakosti su došle do stupnja gdje mali popravci sustava nisu dovoljni«, dodaje Stiglitz. Razvoj nejednakosti u posljendjih 40 godina je »sistemske prirode«, ocjenjuje taj nobelovac, koji vjeruje da je kapitalističkom sustavu stoga potreban svojevrsni remont.

Možemo završiti u situaciji sličnoj kao u mnogim nerazvijenim zemljama, gdje su nejednakosti tako ozbiljne da bogati moraju živjeti u ograđenim i dobro čuvanim zajednicama te slati djecu na školovanje u SAD kako bih otmičari ne bi kidnapirali, izjavio je Stiglitz u intervjuu portalu EurActiv, misleći na stanje u europskim zemljama.

Zabrinut i MMF

Rastuće nejednakosti mogu koncentrirati političku moć u rukama nekolicine ljudi, dovesti do slabog korištenja ljudskih resursa, do političke i ekonomske nestabilnosti koja odrvaća investitore, pa i do nasilnih sukoba – upozorava skupina stručnjaka Međunarodnog monetarnog fonda u izvješću »Uzroci i posljedice dohodovne nejednakosti« iz lipnja prošle godine. Očito, tema je postala tako goruća da je stavljena i na raspravu kolegija MMF-a, institucije koju neki smatraju zaštitnikom i čuvarom kapitalističkog poretka.

Stručnjaci MMF-a zabrinuti su ponajprije zato što rastuće nejednakosti, propadanje srednje sloja i siromašenje ljudi potkopavaju mogućnosti gospodarskog rasta. Ako bogati povećavaj svoj udio u ukupnom dohotku, gospodarski rast se smanjuje, kažu u MMF-u. Ako siromašniji dio stanovništva povećava udio u dohotku, gospodarstvo se ubrzava, jer se tako povećava potražnja za proizvodima, odnosno kupovna moć stanovništva.

»Udjeli u dohotku, koje imaju siromašni i srednja klasa, glavni su motori rasta«, priznaju stručnjaci MMF-a, preporučujući državama da uvedu više, progesivne poreze na bogate te da stanovništvu omoguće kvalitetno i neprekidno obrazovanje.

Iako to nije službeno mišljenje vodstva MMF-a, objavom izvješća ta je institucija na mala vrata priznala ono što brojni ekonomisti govore već godinama. Rastuće nejednakosti – prelijevanje dohotka bogatoj manjini i sustavno siromašenje većine stanovništva – glavni je uzrok usporavanja gospodarskog rasta i izbijanja ekonomskih kriza. To je i glavni razlog zašto svijet više ne može dosegnuti visoke poslijeratne stope rasta, a nakon krize iz 2008. gospodarstvo čak ne uspijeva stati na čvrste noge.

Prema riječima Stiglitza, svijet je pao u stanje »velike boleštine« – što se osjeća i u Hrvatskoj. Lijek za tu bolest zasigurno nije štednja na većini stanovništva – jer siromašni ljudi ne mogu pokretati gospodarstvo – već u povećavanju njihovih primanja. Izlazu iz »velike boleštine« zasigurno bi pomogla dalekosežna preraspodjela dohotka i reforma financijskog sustava, ali jedini pravi lijek je povećanje ukupne potražnje, tvrdi Stiglitz.
 
(novilist.hr/uredio:NSP)