Popis američkih brljotina na Balkanu

Ako iscrpljena EU, što zbog nameta koje joj nameće NATO i američki ratovi po svijetu, što zbog izdvajana iz proračuna za održavanje u životu “država iz epruvete”, kao i sankcija i kontrasankcija s Rusijom, ne može riješiti svoje probleme, kako će onda razriješiti balkanski čvor

Terorizam, najezda migranata, ekonomska kriza, separatizam … To su boljke s kojima se EU suočava u svom dvorištu.

Kosovo, Makedonija, Srbija, Bosna … zaostala su neriješena pitanja Amerike na Balkanu za koje SAD očekuje da ih EU riješi, i to u skladu s američkim planovima.

Može li EU, uz sve svoje jade, zadovoljiti i prekooceanskog partnera i prilike na Balkanu zaokružiti na način kako to SAD želi? I što će se dogoditi ako u tome ne uspije?

Službena vanjska politika Amerike navodno je usmjerena daleko izvan Balkana, ali, ako je suditi po riječima umirovljenog bivšeg veleposlanika SAD William Montgomeryja, ostala su tri ključna pitanja za američku administraciju za koja se očekuje da će ih riješiti EU – prvo, da neovisno Kosovo bude u potpunosti prihvaćeno i priznato, drugo, da Bosna ostane unutar sadašnjih granica, treće, da ne izbije nikakav sukob u regiji.

To treće je možda i najteže, jer nemirne kosovske Albance ne zadovoljava neovisnost, već samostalnost, što Europa tek sada shvaća. Doduše, Briselski sporazum za koji je EU garancija, je jedna vrsta spasa za lidere starog kontinenta, jer očito je da taj papir može poslužiti za trgovinu s Kosovom.

Tu je naravno i NATO – američka snaga koju financiraju cijela Europska unija i još pola svijeta.Neke zemlje Balkana iritiraju Ameriku jer su u tom pogledu “crna rupa” na Balkanu, ali i potencijalni saveznici Rusije.

Otuda i ničim izazvano naoružavanje Hrvatske kroz NATO, i to – ofenzivnim oružjem. Bosna, ili “država bez glave” kako je nazivaju u nekim krugovima, gdje američki san i europsku glavobolju kvari jedan od dva entiteta – Republika Srpska, vruć je krumpir u rukama EU.

Zaoštrena politička situacija unutar te zemlje, koja je još uvijek protektorat međunarodne zajednice, mogla bi se lako usijati ako netko krene Republici Srpskoj oduzeti prava dana Dejtonskim sporazumom, za koji sama Amerika tvrdi da je demode i da ga treba mijenjati.

Makedonija, doduše, nije bila u prioritetnoj agendi američkog interesa, ali kada je priča o plinovodu preko Turske, Makedonije, itd, postala stvarna, Amerika je shvatila da bi to ekonomski moglo ojačati Makedoniju, ali i okolne države koje onda ne bi bile toliko financijski ovisne o EU, a samim tim i od SAD.

Drugim riječima, ne bi uvijek morale svirati kako im drugi kažu. Upućeni tvrde i da je u to ime izazvana politička kriza u toj državi, naravno uz svesrdnu pomoć još uvijek najmoćnijeg američkog oružja – Albanaca, koja je skoro dovela do izbijanja građanskog rata.

Dakle, popis američkih brljotina na Balkanu je tako dugačak da je izvjesno da čak i da su svih 28 država-članica EU složne one ih ne bi mogle riješiti.

Međutim, završetak američkih eksperimenata na Balkanu dodatno je počeo uzimati danak u već raspamećenoj Europskoj uniji. Glasovi poput onoga koji se čuo od francuskog parlamentarca u Europskom parlamentu da treba preispitati odluku o neovisnosti Kosovu, jer je preskupa igračka, nisu usamljeni u Europi, posebno od kada su se na nedavnim demonstracijama u Prištini čuli povici “Alahu akbar”, od kojih se Europljanima diže kosa na glavi.

Činjenice da Katalonci u Španjolskoj žele krenuti putem Kosova, Britanci izaži iz EU, a Austrijanci prekršiti sankcije Rusiji … samo su neki od parametara koji ukazuju da jedinstvo u Europskoj uniji više nije cilj.

Amerika, čini se, upravo to i hoće, jer EU želi da se iščupa iz njenih kandži. Amerika to sebi ne smije dopustiti, jer bi to značilo da, pored Rusije, dobiva još jednog moćnog protivnika, što bi je zasigurno zbacilo s trona “najmoćnije nacije svijeta”, a to nije nikako, kako netko kaže, u američkoj agendi za 21 vijek.

Ako iscrpljena EU, što zbog nameta koje joj nameće NATO i američko ratovanje poo svijetu, što zbog izdvajanja iz proračuna za održavanje u životu “država iz epruvete”, kao i sankcija i kontrasankcija s Rusijom, ne može riješiti svoje probleme, kako će onda razriješiti balkanski čvor.

Americi u jednom trenutku to može biti izgovor da i službeno u svoju vanjsku politiku ponovo uvrsti Balkan i time europskim zemljama pokazati da bez nje nema rješenja. Što se dogodi kada se Amerika krene miješati u unutarnja pitanja na Balkanu vidjeli smo devedesetih.

A svijet to gleda upravo sada jer navala migranata iz Sirije i zemalja u čije je probleme umiješala prste Amerika, nije problem SAD, već Europe.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)