OBAMIN GOVOR O STANJU NACIJE: Sve osim istine i objektivnosti! (transkript)

U najnovijem Alex Jones Showu, analiziramo obje Obamine najveće laži u govoru o stanju nacije i nadolazeće rasprave o izborima

Gosti su Senator Rand Paul, Larry Nichols i Norm Singleton.

Transkript govora Baracka Obame o stanju nacije: “Ljudi u svijetu ne vide lidere u Rusiji ili Kini, nego zovu nas!”

Gospodine glasnogovorniče, gospodine potpredsjedniče, članovi Kongresa, moje kolege Amerikanci!

“Sjedinjene Američke Države – Stabilna ekonomija, prosperitet i obećavajuća budućnost”

Večeras obilježavamo osmu godinu od kada ovdje podnosim izvješće o stanju nacije. U ovom završnom ću pokušati biti što kraći. Znam da su neki od vas nestrpljivi da se vrate u Iowu.  Također razumijem da su zbog izborne sezone očekivanja za postignuća ove godine niska. Ipak, cijenim konstruktivan pristup vas i svih ostalih koji su prošle godine učinili da se usvoji proračun i odlučili se na smanjenje poreza radničkim obiteljima. Dakle, nadam se da ćemo raditi zajedno ove godine na prioritetima poput kaznenopravne reforme i pomoći ljudima koji su se borili sa zlouporabom droga. Upravo time bi opet mogli iznenaditi cinike.

Ali večeras, želim ići polako u tradicionalnom popisu prijedloga za nadolazeću godinu. Ne brinite, ima dosta toga, a ja ću pokušati pomoći da napredujemo u poslu kojeg treba odraditi.

Moramo ojačati urušeni imigracijski sustav. Zaštititi našu djecu od nasilja vatrenim oružjem. Uvesti jednake plaće za jednak rad, plaćeni dopust, podići minimalne plaće. Sve su ovo prave stvar za napraviti i neću otići a da one nisu učinjene.

No, u mom posljednjem obraćanju ovom domu ne želim govoriti samo o sljedećoj godini. Želim se usredotočiti na sljedećih pet godina, deset, pa i duže. Želim se usredotočiti na našu budućnost. Živimo u vremenu u kojem se događaju promjene – promjene koje su preoblikovale način na koji živimo, način na koji radimo, naš planet i naše mjesto u svijetu. Tu su i promjene koja obećavaju nevjerojatna medicinska dostignuća, ali i ekonomski poremećaji koji pogađaju radničke obitelji. One obećavaju obrazovanje mladima u najudaljenijim selima, ali i povezuju teroriste koji plove u dalekim oceanima. Tu su promjena koje se mogu dati veće mogućnosti ili proširiti nejednakosti. I htjeli mi to ili ne, tempo tih promjena se samo ubrzava.

Amerika je kroz velike promjene prolazila i prije – ratovi i depresije, priljev imigranata, radnike koji se bore za pravedan posao i pokreta koji su jačali građanska prava. Svaki put je bilo onih koji su nam rekli da se treba bojati budućnosti, koji su tvrdili da bi trebali prikočiti s promjenama, obećavajući da će vratiti staru slavu. Uvijek je neka skupina dolazila s idejom da se prijeti Americi. I svaki put smo svladali smo te strahove. Nismo, prema riječima Lincolna, živjeli u skladu s “dogmom mirne prošlosti”. Umjesto toga smo mislili iznova i iznova djelovali. Provodili smo reforme i uvijek pomjerali granice. I zato što smo to učinili, jer smo vidjeli priliku gdje su drugi vidjeli samo opasnost, izlazili smo jači i bolji nego prije.

Ono što je bila istina onda, može biti istina i danas. Naša jedinstvena snaga kao naroda, naš optimizam i radna etika, naš duh otkrića i inovacija, naše različitosti i predanosti vladavini prava, te stvari su nam dale sve što nam je trebalo osiguramo prosperitet i sigurnost za generacije koje dolaze.

U stvari, to je bio naš duh koji je zaslužan za mogući napredak u proteklih sedam godina. Tako smo se oporavili od najgore gospodarske krize ove generacije. Tako smo reformirali naš zdravstveni sustav i obnovili naš energetski sektor, dali više njege i blagostanja našim vojnicima i braniteljima i osigurali slobodu da se u svakoj državi možemo oženiti osobom volimo.

No, taj napredak nije bio neizbježan, nego je rezultat izbora koje smo odlučili zajedno. Mi se s takvim izborima suočavamo i sada. Hoćemo li odgovoriti na promjene našeg doba strahom, zatvoriti se u sebe kao nacija i okrenuti se protiv drugih naroda? Ili ćemo se suočiti s budućnošću s povjerenjem u to tko smo, što smo i učiniti nevjerojatne stvari koje možemo učiniti zajedno? Dakle, pričajmo o budućnosti. Četiri su velika pitanja na koja kao zemlja moramo odgovoriti – bez obzira na to tko će biti sljedeći predsjednik ili tko bude kontrolirao sljedeći Kongres.

Prvo, kako ćemo pošteno iskoristiti svoje mogućnosti i pružiti sigurnost ovoj našoj novoj ekonomiji?

Drugo, kako ćemo postići da tehnologija radi za nas, a ne protiv nas – pogotovo kada je u pitanju rješavanje hitnih izazova kao što su klimatske promjene?

Treće, kako ćemo sačuvati Ameriku da bude sigurna i voditi svijet bez da postanemo njegov policajac?

I na kraju, što možemo učiniti da naša politika odražava ono što je najbolje u nama, a ne ono što je najgore?

Počnimo s gospodarstvom. Temeljna je činjenica da Sjedinjene Američke Države, upravo sada, imaju najjače, najizdržljivije gospodarstvo na svijetu. Mi smo u središtu najdužeg niza stvaranja novih radnih mjesta u povijesti u privatnom sektoru. Stvoreno je više od 14 milijuna novih radnih mjesta, što je najjača stopa rasta još od 90-ih. Naša automobilska industrija je upravo zabilježila najbolju godinu ikada. Proizvedeno je gotovo 900 000 novih radnih mjesta u posljednjih šest godina. I mi smo sve to učinili uz rezanje našeg deficita za gotovo tri četvrtine.

Svatko tvrdi da je američka ekonomija u padu govori beznačajne izmišljotine. Istina je da je i to da puno Amerikanaca osjeća tjeskobu i da se gospodarstvo iz korijena mijenja, ali su promjene počele davno prije Velike recesije. Danas tehnologija ne samo zamjenjuje poslove na traci, nego bilo koji posao u kojem rad može biti automatiziran. Tvrtke u globalnoj ekonomiji se mogu premjestiti bilo gdje i suočit će se s težom konkurencijom Kao rezultat toga, radnici manje mogu utjecati za povišicu, tvrtke imaju manje osjećaja odanosti zajednici. I sve više i više bogatstva je koncentrirano na samom vrhu.

Svi ovi trendovi vrše pritisak na radnika, čak i kada se stvaraju radna mjesta i gospodarstvo raste. Radnicima se teže izvući iz siromaštva, mladim ljudima je teže započeti karijeru, a teže je i radnicima da odu u mirovinu kada žele. I premda nijedan od tih trendova nije jedinstven samo za Ameriku, oni ne utječu na našu jedinstvenu američku vjeru da svatko tko naporno radi treba dobiti poštenu priliku.

Proteklih sedam godina je naš cilj je bio rastuća ekonomija koja će raditi za boljitak svih. No, moramo učiniti više. I unatoč svim političkim argumentima koje smo imali posljednjih nekoliko godina, postoje neka područja u kojima se Amerikanci uglavnom slažu.

Slažemo se da pravu priliku treba imati svaki Amerikanac. Dobiti potrebno obrazovanje kako bi u zemlji imao dobro plaćen posao. Dvostranačkom reformom smo zajedno povećali stopu obrazovanja od ranog djetinjstva, preko viših i visokih škola na nove rekorde. U narednim godinama, treba raditi na tom napretku.

Moramo napraviti koledže pristupačne za svakog Amerikanca. Nijedan vrijedni student bi trebao zaglaviti u crvenom. Već smo smanjili studentske isplate kredita do deset posto od prihoda dužnika. Sada moramo smanjiti troškove koledža.

Naravno, nije samo visoko obrazovanje ovo što je potrebno ovoj novoj ekonomiji. Također je potrebno provesti zaštitu i osnovne mjere sigurnosti. Uostalom, teško ćete naći nekog u Americi koji će raditi isti posao, na istom mjestu, sa zdravstvenim i mirovinskim osiguranjem 30 godina. Amerikanci su shvatili da u određenom trenutku svoje karijere moraju biti zamijenjeni, ali oni ne bi trebali izgubiti ono što radeći tako teško izgradili.

Zato su programi Social Security i Medicare važniji nego ikada i ne smijemo ih oslabiti, nego ojačati.

Propadanje zdravstva je također usporeno. I naše tvrtke su stvarale radna mjesta svaki mjesec jer je to postao zakon.

No, recimo, ako marljivi Amerikanac izgubi posao – ne bismo trebali paziti da dobije osiguranje zbog nezaposlenosti, nego bismo trebali bili sigurni u program koji će potaknuti tvrtku koja ge je spremna zaposliti. Ako taj novi posao i nije toliko isplativ, treba stvoriti sustav da ljudi još uvijek mogu platiti svoje račune. Čak i ako ide s posla na posao, još uvijek treba osigurati odlazak u mirovinu i da uzme svoju štednju sa sobom. Na taj ćemo način stvoriti novu ekonomiju koja će raditi za boljitak svih.

Također smo govorili o našem interesu u rješavanju problema siromaštva. Amerika je svima koji su voljni spremna pomoći, a ja bih pozdravio ozbiljnu raspravu o strategijama koje ćemo svi podržati, kao što je širenje poreznih olakšica za radnike s niskim primanjima.

No, postoje i druga područja gdje je tijekom posljednjih sedam godina bilo teže pronaći dogovor, a to što je uloga vlade u stvaranju sigurnog sustava koji neće biti stvoren za korist najbogatijih i najvećih korporacija. I ovdje američki narod ima svoj izbor.

Vjerujem da je uspješan privatni sektor krv našeg gospodarstva. Ali mislim da postoje zastarjeli propisi koje treba mijenjati. To je crvena vrpca koju treba rezati. No, nakon godina korporativnih profita, radničke obitelji neće dobiti više prilika ili veće plaće, jer su velike banke, velike naftne kompanije ili investicijski fondovi napravili svoja pravila na štetu svih ostalih.

Primatelji bonova za hranu sigurno nisu uzrokovali financijsku krizu, nego je za to kriva nepromišljenost na Wall Streetu. Imigranti nisu razlog što plaće ne rastu dovoljno, nego su te odluke donesene u kuloarima u kojim prečesto kvartalne zarade idu na štetu dugoročnih prinosa. Sigurno nije prosječna obitelj koja nas gleda večeras izbjegla plaćanje poreza preko offshore računa. U ovoj novoj ekonomiji, radnicima i start-up i malim poduzećima treba dati više glasa, ne manje. Pravila bi trebala biti u njihovu korist. Ove godine su mnoge tvrtke shvatile da rade upravo zbog njihovih radnika i dobra njihovih dioničara, klijenata i zajednica. Tako mogu širiti najbolju praksu diljem Amerike.

“Duh otkrića je naš DNK. Mi smo Thomas Edison, braća Wright, George Washington, Grace Hopper, Katherine Johnson i Sally Ride”

U stvari, neki od naših poduzetnih građana su također i najkreativniji. To me dovodi do drugog velikog pitanja na koje moramo odgovoriti kao zemlja. Kako ćemo ponovno potaknuti duh inovacija u suočavanju s našim najvećim izazovima?

Prije šezdeset godina, kada su nas Rusi pobijedili u svemiru, nismo mogli zanijekati da je Sputnik bio tamo. Nismo raspravljali o znanosti ili smanjili proračun za naša istraživanja i razvoj. Izgradili smo svemirski program gotovo preko noći, a dvanaest godina kasnije smo hodali Mjesecom.

Taj duh otkrića je u našoj DNK. Mi smo Thomas Edison, braća Wright brothers i George Washington. Mi smo Grace Hopper i Katherine Johnson i Sally Ride. Mi smo svaki imigrant i poduzetnik od Bostona do Austina i Silicijske doline koji se utrkuju da stvore bolji svijet. I tijekom posljednjih sedam godina mi smo njegovali taj duh.

Mi smo zaštitili otvoreni internet, te poduzeli odvažne nove korake kako bi imali što više studenata, online čak i onih s niskim primanjima. Pokrenuli smo nove generacije proizvodnih centara i online instrumente koji u jednom danu daju jednom poduzetniku sve što on ili ona trebaju za početak poslovanja.

Ali možemo učiniti mnogo više. Prošle godine je potpredsjednik Biden rekao da s novim smjernicama i tehnologijama Amerika može izliječiti rak. Prošlog mjeseca je u ovom Kongresu radio tim znanstvenika s Nacionalnog instituta za zdravlje s najjačim resursima koje su imali u više od deset godina. Večeras najavljujem nove napore u tom smjeru, zbog voljenih koje smo svi izgubili, zbog obitelj koje još uvijek možemo spasiti i stvoriti od Amerike zemlja koja će izliječiti rak jednom zauvijek.

No, medicinska istraživanja su kritična. Trebamo istu razinu predanosti kao kada je u pitanju razvoj čiste izvore energije. Gledajte, ako netko i dalje želi osporiti tvrdnje znanosti oko klimatskih promjena, neka to čine. Biti će prilično usamljeni, jer o tome raspravlja naša vojska, većina američkih poduzetnika, ljudi, gotovo cijela akademska zajednica i 200 zemalja diljem svijeta i svi se slažu da je to problem i namjeravaju ga riješiti.

No, čak i da planet nije bio na kocki, čak da 2014. nije bila najtoplija zabilježena godina do 2015., koja je bila još toplija, zašto bi trebali propustiti priliku za američke tvrtke za proizvodnju i prodaju energije budućnosti?

Prije sedam godina smo imali najveće investicije u čistu energiju u našoj povijesti. Ovdje su rezultati. U područjima od Iowe do Teksasa vjetroelektrane sada daju jeftiniju energiju, nego prljavi, konvencionalni izvori. Na krovovima iz Arizone do New Yorka solarnom energijom Amerikanci štede desetke milijuna dolara godišnje na svojim računima, a taj sektor zapošljava više Amerikanaca nego ugljen, a i poslovi su u prosjeku bolje plaćeni. Poduzimamo i korake da kućanstvima damo slobodu da slobodno sami proizvode i skladište vlastitu energiju. U međuvremenu smo smanjiti uvoz strane nafte za gotovo šezdeset posto i smanjili zagađenje više od bilo koje druge zemlje na svijetu.

Sada moramo ubrzati prijelaz s prljave energije. Umjesto da subvencioniramo prošlost, trebamo ulagati u budućnosti, posebice u zajednicama koje se oslanjaju na fosilna goriva. Zato ću pokušati promijeniti način na koji upravljamo našim naftnim i ugljenim resursima.

Ništa od toga se neće dogoditi preko noći i ima dosta zamrznutih interesa koji žele zaštititi status quo. No, poslove ćemo stvoriti, novac spasiti i planet sačuvati. To je budućnost koju naša djeca i unuci zaslužuju.

“Sjedinjene Američke Države su najmoćnija nacija na Zemlji”

Klimatske promjene su samo jedno od mnogih pitanja u kojima je naša sigurnost povezana s ostatkom svijeta. I to je razlog zašto na treće veliko pitanje moramo odgovoriti kako bi Amerika sigurno i jaka. Hoćemo li krenuti putem samoizolacije ili biti nacija sposobna raditi svugdje postoji problem.

Rekao sam ranije da su sve priče o američkom ekonomskom padu obični politički vruć vjetar. Pa, tako sva retorika naših neprijatelja da su sve jači, a Amerika sve slabija.

Sjedinjene Američke Države su najmoćnija nacija na Zemlji. Dakle, taj period nije ni blizu. Trošimo više na našu vojsku nego osam zemalja koje nas slijede zajedno. Naši vojnici su najbolja borbena sila u povijesti svijeta. Nijedna nacija nas ili naše saveznike se ne usuđuje napasti, jer znaju da je to siguran put u propast. Istraživanja pokazuju da smo ojačali od kada sam stupio na ovu dužnost, a kada je riječ o svim važnim međunarodnim pitanju, ljudi svijeta kao lidere ne gledaju Peking i Moskvu, nego zovu nas!

Kao netko tko počinje svaki dan s obavještajnim sastankom, znam da je ovo opasno vrijeme. Ali to nije zbog smanjene američke snage ili neke nadolazeće supersile. U današnjem svijetu, nama manje prijeti carstvo zla od propalih država. Bliski istok prolazi kroz transformaciju koja će se odvijati generacijama, ukorijenjena u sukobima koji datiraju tisućljeća. Ekonomski nepovoljnih kretanja dolaze iz kineskog gospodarstva u tranziciji. Čak i da njihova ekonomija izdrži, Rusija baca resurse u Ukrajini i Siriji, zemlje koje vidno izmiču iz njene orbite.

Međunarodni sustav kojeg smo izgradili nakon Drugog svjetskog rata sada se bori da održi korak s ovom novom stvarnošću. Na nama je da preoblikujemo taj sustav a to znači da moramo postaviti prioritete.

Prioritet broj jedan je štiti američki narod od terorističkih mreža. Obje, Al-Qaeda, a sada ISIL, predstavljaju izravnu prijetnju našim ljudima, jer u današnjem svijetu čak i skupina terorista za koje ljudski život nema nikakvu vrijednost na ljudski život, uključujući i njihov vlastiti, može napraviti puno štete. Oni koriste internet da zatruju umove pojedinaca unutar naše zemlje i potkopavaju naše saveznike.

No, kao što smo se fokusirati na uništavanje Islamske države, svugdje i posvuda, tako tvrdimo i da je ovo III svjetski rat koji se ne igra samo na njihovom tlu. Mase boraca u pozadini su upletene u zavjere koje kuju u apartmanima ili garažama i oni predstavljaju ogromnu opasnost za civile i moraju biti zaustavljeni. Ali oni ne ugrožavaju našu nacionalnu opstojnost.

To je priča koju ISIL želi ispričati i vrsta propagande koju koriste za regrutiranje. Trebamo pokazati da smo ozbiljni i ne trebamo odgurnuti vitalne saveznike u ovoj borbi u kojoj odjekuje laž da ISIL predstavnik jedne od najvećih svjetskih religija. Mi ih samo trebamo nazvati onime što su – ubojice i fanatici koji moraju biti iskorijenjeni i uništeni.

To je upravo ono što već radimo. Već više od godinu dana Amerika vodi koaliciju od više od 60 zemalja i presjekla je njihove izvore financiranje, umanjila njihov teritorij, zaustavila protok terorističkih boraca i žigosala njihovu začaranu ideologiju. S gotovo 10 000 zračnih udara smo uništili njihovo vodstvo, naftu, kampove za obuku i oružje. Mi smo trenirali, naoružavali i podupirali snage koje su vitalne za obnovu područja Iraka i Sirije.

Ako ovaj Kongres ozbiljno misli dobiti ovaj rat i želi poslati poruku našim vojnicima i svijetu, trebao bi konačno odobriti uporabu vojne sile protiv ISIL-a. No, američki narod treba znati da će, sa ili bez akcije Kongresa, ISIL naučiti iste lekcije kao i teroristi prije njih. Ako sumnjate američku predanost – ili moju – da će pravda biti zadovoljena, onda pitajte Osamu Bin Ladena. Pitajte vođu Al-Qaede u Jemenu ili počinitelje napada u Benghaziju koji sada sjede u zatvorskoj ćeliji. Kada dođete nakon Amerikanaca, mi ćemo ići poslije vas. To može potrajati, ali imamo duge uspomene, a naš doseg nema granica.

Naša vanjska politika mora biti usmjerena na prijetnje koja dolazi od ISIL-a i Al-Qaede, ali to nije kraj. Čak i bez ISIL-a, nestabilnost će se nastaviti desetljećima u mnogim dijelovima svijeta – na Bliskom istoku, u Afganistanu i Pakistanu, u dijelovima Srednje Amerike, Afrike i Azije. Neka od tih mjesta mogu postati sigurna utočišta za nove terorističke mreže, druga će postati žrtve etničkih sukoba ili gladi, što će stvoriti sljedeći val izbjeglica.

Svijet će nam izgleda pomoći u rješavanju tih problema, a naš odgovor treba biti više nego čvrst govor ili poziv na tepih-bombardiranja civila. To može imati učinak na televiziji, ali to ne prolazi na svjetskoj sceni.

Također ne možemo pokušati preuzeti odgovornost i obnoviti svaku zemlju koja padne u krizu. To nije vodstvo, nego recept za močvaru, prolijevanje američke krvi i blaga, što nas u konačnici slabi. To je pouka Vijetnama, Iraka i mi smo je naučili.

Srećom, postoji pametniji pristup, strpljiva i disciplinirana strategija koja koristi svaki element naše nacionalne moći. Ona kaže da je Amerika uvijek djelovala i djelovat će jedino ako je to potrebno da zaštiti naše ljude i naše saveznike, ali o globalnim pitanjima, mi ćemo mobilizirati svijet da radi s nama i uvjeriti i druge zemlje da preuzmu dio tereta.

To je naš pristup u sukobu poput onog u Siriji, gdje smo sklopili partnerstva s lokalnim snagama i vodimo međunarodne napore kako bi pomogli da to uništeno društvo nastaviti putem koji će dovesti do trajnog mira.

Zato smo izgradili globalnu koaliciju sa sankcijama i principijelnom diplomacijom i kako bi spriječili nuklearno naoružanje Irana. Kao što smo rekli, Iran je uklonio svoj nuklearni program, isporučio svoje zalihe urana, a svijet je izbjegao još jedan rat.

Tako smo zaustavili i širenje ebole u zapadnoj Africi. Naša vojska, naši liječnici i razvojni djelatnici su postavili platformu koja je dozvolila drugim zemljama da nam se pridruže u suzbijanju epidemije.

Tako smo stvorili Transpacifičko partnerstvo za otvaranje tržišta, zaštitu radnika i okoliša i unaprijedili američko vodstvo u Aziji. Time smo smanjili 18 000 poreza na proizvode izrađene u Americi i podržali velike poslove. S TPP-om smo postigli da Kina više neće postavljati pravila u toj regiji. Želite li pokazati našu moć u ovom stoljeću? Odobrite ovaj sporazum. Dajte nam alate da to provedemo.

Pedeset godina izolacije Kube nisu uspjele promovirati demokraciju, a nas su unazadili u Latinskoj Americi. Zato smo obnovili diplomatske odnose, otvorili vrata putovanju i trgovini i sami odlučili poboljšati život kubanskom narodu. Želite li učvrstiti naše vodstvo i vjerodostojnost u hemisferi? Shvatite da je Hladni rat je gotov. Podignite embargo.

Američko vodstvo u 21. stoljeću ne može biti izbor između ignoriranja ostatka svijeta, osim kad ubijaju teroristi, ili se zauzeti u obnovi društava u raspadu. Vodstvo znači mudru primjenu vojne sile, te okupljanje svijeta iza pitanja u kojima smo u pravu. To znači da našu vanjsku pomoć vidim kao dio naše nacionalne sigurnosti, a ne ljubavi. Kada smo doveli gotovo 200 naroda da se dogovore o najambicioznijem sporazumu u povijesti, onog u borbi protiv klimatskih promjena, pomogli smo ranjivim zemljama, ali također zaštitili našu djecu.

Kada smo pomogli Ukrajini da obrani svoju demokraciju ili Kolumbiji da riješi višedesetljetni rat, ojačali smo međunarodni red o kojem i samo ovisimo.

Pomogli smo afričkim zemljama da prehrane svoje ljude i pobrinu za bolesne, te spriječili sljedeću pandemiju da dođe do naših obala. Upravo sada smo na putu da iskorijenimo pošast HIV-a i AIDS-a, a isto smo sposobni učiniti i s malarijom. Sve ovo je nešto za što ću ove godine tražiti financiranje Kongresa.

To je snaga. To je vodstvo. I to vrsta vodstva o kojoj ovisi snaga našeg primjera. Zato ću nastaviti raditi i na zatvaranju zatvora u Guantanamu. Koji je skup, nepotreban i samo služi kao razlog za regrutiranje našim neprijateljima.

Zato moramo odbaciti politiku koja pogađa ljude zbog rase ili religije. To nije stvar političke korektnosti. To je pitanje razumijevanja onoga što nas čini jakima. Svijet nas poštuje, ne samo zbog našeg arsenala, nego nas poštuje zbog naše različitosti, naše otvorenosti i načina na koji se poštuju sve vjere.

Njegova Svetost, papa Franjo, izjavio je na ovom istom mjestu gdje stojim večeras da je “oponašati mržnju i nasilje tirana i ubojica najbolji način da se zauzme njihovo mjesto”. Kada političari vrijeđaju muslimane, kada se uništavaju džamije ili zlostavlja dijete, to nas ne čini sigurnijima. To nas samo umanjuje u očima svijeta i otežava nam postizanje naših ciljeva.

“Mi smo narod”… Naš Ustav počinje s te tri jednostavne riječi, riječi koje priznaju sve ljude, a ne samo neke. Riječi koje insistiraju da u usponu i padu budemo zajedno. To me dovodi do četvrte, a možda i najvažnije stvar koju želim reći večeras.

U budućnosti želimo sigurnost za naše obitelji, veći i održiv životni standard, miran planet za našu djecu – sve što je unutar našeg dosega. Ali to će se dogoditi samo ako radimo zajedno. To će se dogoditi samo ako budemo mogli imati racionalne, konstruktivne rasprave. To će se dogoditi samo ako odredimo čvrste prioritete naše politike.

Bolja politika ne znači da se moramo dogovoriti o svemu. Ovo je velika zemlja, s različitim regijama, stavovima i interesima. To je jedna od naših najvećih prednosti. Naši osnivači su distribuirali moć između država i grana vlasti, a od nas se očekuje rasprava, baš kao što su to oni činili. Rasprava oko veličine i oblika vlasti, trgovini i vanjskim odnosima, te značenju slobode i imperativa sigurnosti.

No, demokracija zahtijeva i povjerenje između vlasti i građana. To se neće dogoditi ako mislimo da su ljudi koji se ne slažu motivirani zlobom ili da naši politički protivnici nisu domoljubi. Demokracija ne postoji bez spremnosti na kompromis, čak i kada je riječ o temeljnim činjenicama. Najviše od svega, demokracija se razgrađuje kada prosječna osoba osjeća da se njen glas ne čuje, da je sustav namješten u korist bogatih i moćnih ili nekih uskog interesa. Previše Amerikanaca se sad upravo tako osjeća. To je jedna od rijetkih stvari zbog koje žalim u vrijeme mog predsjedanja – da mržnja i sumnja između stranaka vode ka gorem, umjesto boljem. Nema sumnje da su predsjednici poput Lincolna ili Roosevelta možda bolje premostili taj jaz, a ja vam jamčim da ću i dalje pokušavati biti bolji, tako dugo dok obavljam ovu dužnost.

No, moji američki sugrađani, to ne može biti samo moj zadatak ili bilo kojeg predsjednika samog. Postoji cijeli niz ljudi u ovom domu koji bi željeli vidjeti više suradnje, više rasprave u Washingtonu, ali osjećam se zarobljen zahtjevima i izborom. Znam što ste mi rekli. Ako želimo bolju politiku, nije dovoljno samo promijeniti kongresmena ili senatora, pa čak i predsjednika. Moramo promijeniti sustav i dati najbolje od sebe.

Moramo prekinuti praksu da političari mogu izabrati svoje birače, a ne obrnuto. Moramo smanjiti utjecaj novca u našoj politici, tako da šačica obitelji i skrivenih interesa ne može financirati izbore. Čak i ako naš postojeći pristup financiranja kampanju ne može biti prozvan od strane sudova, moramo raditi zajedno i pronaći pravo rješenje. Moramo glasovanje učiniti lakšim, a ne težim, i modernizirati ga na način promjene vremenu u kojem živimo.

Ono što tražim je teško. Lakše je biti ciničan, prihvatiti da promjene nisu moguće, a da je politika beznadna i vjerovati da naše glasovi i radnje nitko ne čuje. Ali ako sada odustanemo, onda se odričemo bolje budućnosti.

Oni s novcem i moći će dobiti veću kontrolu nad odlukama koje bi mogle poslati mladog vojnika u rat, dovesti do nove gospodarske katastrofe ili do ukidanja jednakih prava za koje su se naraštaji Amerikanaca borili, pa čak i poginuli, kako bi ih osigurali.

Ne možemo si priuštiti da idemo putem prema dolje. To nam neće osigurati gospodarstvo koje želimo ili sigurnost, ali najviše od svega, to proturječi svemu na čemu nam svijet zavidi.

Dakle, moji Amerikanci, naša kolektivna budućnost ovisi o vašoj spremnosti da ispunite svoje obveze kao građani. Da glasujete i da progovorite. Ustanete za druge, osobito slabije, posebno ranjive, znajući da je svatko od nas ovdje samo zato što je netko, negdje, stao iza nas.

To neće biti lako. Naš brand demokracije je težak, ali mogu obećati da godinu dana od sada, kada više ne budem obavljao tu dužnost, ja ću biti s vama kao građanin, inspiriran onim glasovima pravednosti, vizije, dobrog humora i dobrote koji su pomogli Americi da doputuje tako daleko. Glasovi koji se ne gledaju prvenstveno kao crni ili bijeli, azijski ili latino, kao gay ili straight, imigrantski ili rodom odavde, nego kao demokrati ili republikanci, kao Amerikanci povezani zajedničkom vjerom. Glasovi nenaoružane istine i bezuvjetne ljubavi.

(…)

To je Amerika koju poznajem. To je zemlja koju volimo. Vedro og pogleda. Širokogrudna. Optimistična da će nenaoružana istina i bezuvjetna ljubav imati posljednju riječ. To je ono zbog čega imam toliko nade u našu budućnost. Zato stojim ovdje uvjeren da država našeg saveza jaka.

Hvala vam, Bog vas blagoslovio. Neka a Bog blagoslovi Sjedinjene Američke Države.
 

 
(altermainstreaminfo.com.hr,infowars.com/uredio:NSP)