Svijet 2015: Moć se seli na istok

Koji su događaji obilježili svijet u godini koja je za nama?

Protekla 2015. je godina velikih međunarodnih potresa. Terorizam i izbjeglička kriza su uzdrmali europski kontinent i same temelje Europske unije, koji su se pokazali manje solidni nego što je izgledalo. Sukobi na Bliskom istoku učinili su svijet nesigurnijim mjestom i pokazali da rješenje za međunarodne sukobe ne leži u vojnim intervencijama SAD i njenih saveznika već u međunarodnoj suradnji.

Rusija je pokazala da je nezaobilazni akter na međunarodnoj sceni. Devalvacija yuana je izazvala paniku na svjetskom tržištu, a Rusija i Kina su nastavile jačati euroazijsku osovinu i dovode u pitanje američku hegemoniju.

Pregled svijeta koji se mijenja pred našim očima:

Euroazijski zaokret

Sporazum o Euroazijskoj ekonomskoj uniji je stupio na snagu. Nova ekonomska i politička zajednica na političkoj karti svijeta je formirana po ugledu na Europsku uniju, s ciljem da ujedini euroazijske države. Uniju su osnovale Rusija, Bjelorusija i Kazahstan, a pridružile su im se Armenija i Kirgistan. Kandidat za članstvo je i Tadžikistan, a kao mogući kandidati spominju se i Uzbekistan i Turkmenistan. Ugovor o slobodnoj trgovinskoj zoni potpisala je s Vijetnamom, Uzbekistanom i Moldavijom, a želju da se priključe ovoj zoni izrazile su Kina, Egipat, Tunis, Sirija, Indija, Iran, Pakistan, Novi Zeland, Izrael i Mongolija.

EAU broji oko 182 milijuna ljudi na 15 posto svjetske teritorija, koji imaju zajedničku gospodarsku aktivnost vrijednu 4,5 milijardi dolara. Unija predstavlja 3,2 posto svjetskog BDP-a i 3,7 posto globalne industrijske proizvodnje. U njoj su neki od najvećih proizvođača nafte i plina na svijetu.

Napad zbog karikature

Napad u Parizu, u kome su ubijeni novinari lista “Charlie Hebdo” i policajci, označio je početak valova terorizma koji se sa Bliskog istoka i sjevera Afrike prenio na europski kontinent.

Ovi napadi su pokazali snagu radikalne islamističke organizacije ISIS, izrasle iz kaosa koji su izazvale vojne intervencije SAD i njenih saveznika na Bliskom istoku, i razmjere ideološke indoktrinacije političkog islama u Europi. Napad na “Charlie Hebdo” i serija manjih terorističkih akata diljem Europe otkrili su ranjivost Europe i njene obrane.

Uspon i pad Sirize

Pobjeda pokreta nove ljevice koji je poveo četrdesetdvogodišnji Alexis Tsipras na izborima 27. siječnja označila je proboj svježih političkih snaga na umornoj europskoj političkoj sceni. Prvi put je na čelo jedne vlade u Europskoj uniji došla partija koja se otvoreno suprotstavlja njenoj političkoj i ekonomskoj politici.

Grci su rekli “ne” politici štednje i diktatu institucija poput Međunarodnog monetarnog fonda i Europske središnje banke. Njihov pokušaj da se izbore za nezavisnu politiku završio se kapitulacijom pred kreditorima.

Grčka je ostala u eurozoni, ali je pristala na sporazum s europskim institucijama kako bi izbjegla bankrot.

Neuspjeh Grčke nije obeshrabrio snage nove ljevice koje se protive ekonomskoj doktrini Bruxellesa. One su ojačale nakon izbora Jeremyja Korbina na čelu laburističke stranke u Velikoj Britaniji, i prodora lijevih antiliberalnih partija u Portugalu i Španjolskoj, gdje je Podemos, “španjolska Syriza”, ušao u parlament nakon prodora na parlamentarnim izborima.

Kubanska zastava ispred State Departmenta

Kubanska zastava se zavijorila ispred ulaza u američki State Department, prvi put od 1961. godine, čime je okončana višedecenijska politika izolacije koju su SAD provodile prema Kubi. Havana je kao uvjet za potpunu normalizaciju odnosa postavila ukidanje ekonomske blokade i vraćanje nezakonito prisvojene teritorije na kojoj se nalazi vojna baza Guantanamo, kao i da SAD prestanu financirati kubansku opoziciju sa ciljem da sruše režim u Havani. Vođa kubanske revolucije Fidel Castro poručio je da su SAD dužne naknade Kubi višemilijunske gubitke koje je otok pretrpjelo zbog američke politike.

Rusko-kineski savez

Zahvaljujući suradnji dviju zemalja, posljedice ekonomskih sankcija koje je Zapad uveo Rusiji su znatno ublažene. Moskva je udvostručila izvoz plina u Kinu, s kojom je sklopila ugovore u juanima i rubljama, a ne u dolarima.

Strategija dviju zemalja je da se oslobode dolara, a time i američkog pritiska. Suradnja Moskve i Pekinga nadilazi domenu energetike, trgovine i gospodarstva, o čemu svjedoče i koordinirani nastupi u Vijeću sigurnosti UN. Težište svjetske moći se prebacuje u Aziju, gdje se zemlje okreću strateškoj suradnji i izgradnji zajedničkih infrastruktura i financijskih i monetarnih institucija. Rusko-kineski savez brine Washington, zbog čega je težište svoje vanjske politike usmjerio ka azijsko-pacifičkoj regiji.

Iran bez sankcija

Šest velikih sila, uključujući i SAD, postiglo je povijesni sporazum o iranskom nuklearnom programu. Sporazum predviđa postupno ukidanje sankcija (UN, SAD i Europske unije) koje su kočile razvoj zemlje. Teheran, kome je Zapad uveo sankcije optužujući ga da želi da napraviti nuklearnu bombu, pristao je da stavi pod kontrolu svoj nuklearni program.

Sporazum sa Iranom, koji je izazvao oštro protivljenje tradicionalnih američkih saveznika u regiji, Saudijske Arabije i Izraela, svjedoči o promjeni politike Washingtona prema Teheranu, koji je od neprijatelja postao potencijalni saveznik u borbi protiv radikalizovanih islamskih skupina na Bliskom istoku. Uspjehu pregovora doprinijela je Rusija, koja se zalagala za ukidanje embarga.

Izbjeglička kriza i novi zidovi u Europi

Val izbjeglica kakav nije zapamćen od Drugog svjetskog rata uzdrmao je Europsku uniju i pokazao da nije sposobna nađe rješenje. Od svih europskih čelnika dobrodošlicu onima koji bježe od rata ponudila je jedino njemačka kancelarka Angela Merkel, koju je zbog toga američki list “TIME” proglasio za osobu godine. Zbog politike “otvorenih vrata” prema migrantima naišla je, međutim, na oštru osudu unutar Njemačke, ali i od zemalja poput Mađarske, Češke, Poljske.

Odgovor Europske unije je dizanje bodljikavih žica – prvu je podigla Mađarska na granici sa Srbijom – i obustava primjene Schengenskog sporazuma o slobodnom kretanju u nizu zemalja. Izbjeglička kriza pokazala je da ne postoji zajednički europski odgovor na krize i produbila tendenciju za obnavljanjem nacionalnog suvereniteta u zemljama poput Velike Britanije, Finske i Danske.

Devalvacija yuana i panika na svjetskim burzama

Odluka kineske vlade da devalvira juan bila je povod za razne interpretacije, od toga da je to znak slabosti kineskog gospodarstva do toga da pokušava pokrenuti monetarni rat. Kineske vlasti su objasnile da je u pitanju reguliranje tržišta. Reakcija na burzama pokazala je koliko je svjetska ekonomija postala ovisna od kineske.

Cilj kineske vlade je da juan postane međunarodna valuta, što bi, smatraju ekonomisti, moglo ugroziti hegemoniju američkog dolara. Kina, druga po veličini ekonomija na svijetu, traži način da se emancipira. Pravo joj je dao Međunarodni monetarni fond, koji je uvrstio juan među rezervne valute, uz dolar, euro, funtu i jen. Ova odluka nije najbolje primljena u Washingtonu. Međunarodne financijske transakcije će se ubuduće sve više odvijati u juanima.

Vojna intervencija Rusije u Siriji

Rusija je pokrenula vojnu intervenciju na poziv sirijskog predsjednika Bashara el Assada, koji je tražio od Moskve da pomogne Damasku u borbi protiv Islamske države. To je prva velika operacija postsovjetske Rusije izvan teritorija bivšeg Sovjetskog Saveza. Avijacije SAD i njihovih saveznika bombardiraju u Siriji od rujna 2014. godine bez odobrenja Vijeća sigurnosti i sirijskih vlasti.

U govoru Vladimira Putina u Ujedinjenim narodima neposredno pred početak intervencije, ruski predsjednik je kritizirao agresivne vanjske intervencije Zapada u svijetu, koje su, umjesto pobjede demokracije, dovele do nasilja, siromaštva, socijalne katastrofe i nepoštivanja temeljnih ljudskih prava. “Da li makar sada shvaćate što ste učinili?” Pitao je Putin tvorce ovakve politike. Prema podacima Ujedinjenih naroda, u ratu u Siriji, koji traje četiri godine, ubijeno je više od 220.000 ljudi, a 12 milijuna se nalazi u teškoj humanitarnoj situaciji.

Ruska intervencija u Siriji pokazala je da sukobi na Bliskom istoku ne mogu rješavati bez Moskve, što je dovelo do zaokreta u poziciji Washingtona i europskih zemalja, poput Francuske. Washington, Pariz i London su priznali da sa Rusijom imaju zajedničke interese. U roku od nekoliko mjeseci prešlo se od hladnoratovskog tona do živih diplomatskih aktivnosti zapadnih diplomata s ruskim kolegama u cilju vojne suradnje.

Obaranje ruskog putničkog aviona

ISIS je preuzeo odgovornost za rušenje ruskog putničkog aviona koji se srušio u središnjem Sinaju, jednom od uporišta terorističke organizacije. Avion se od eksploziva raspao na dva dijela, a svih 217 putnika i sedam članova posade je poginulo.

Teroristički napad je izveden uz pomoć eksplozivne naprave domaće proizvodnje. Bomba, koja se nalazila u limenci “Šveps”, postavljena je ispod sjedala u avionu. Riječ je o najvećoj katastrofi u povijesti ruske avijacije.

Teroristički napad u Parizu

Za razliku od napada na “Charlie Hebdo”, meta terorističkih akata koji su se dogodili 13. studenog u Parizu bili su svi – publika na rok koncertu, gosti u kafićima i na nogometnoj utakmici. U šest koordiniranih napada u ime ISIS-a poginulo je 130 osoba. To su najsmrtonosniji napadi u Francuskoj od Drugog svjetskog rata i drugi po broju žrtava u Europi, poslije onog u Madridu u ožujku 2004. godine. Prvi put su u napadima sudjelovali bombaši-samoubojice, trenirani u Siriji. Teroristi su, međutim, francuske i belgijske nacionalnosti, što je potvrdilo fenomen radikalizacije omladine unutar Europe.

Francuska je nakon napada uvela izvanredno stanje, pojačala kontrolu granica i zatražila međunarodnu koaliciju u borbi protiv Daesu-a u kojoj bi sudjelovala i Rusija.

Šok koji se osjetio nakon atentata doprinio je povijesnim rezultatima Nacionalnog fronta u prvom krugu regionalnih izbora. Partija radikalne desnice koja se zalaže za zatvaranje granica i zaustavljanje migranata uzdrmala je tradicionalni dvostranački sustav i postala treća snaga na francuskoj političkoj sceni.

Turska srušila ruski bombarder “suhoj”

Turske snage su srušile ruski bombarder “suhoj” iznad granice sa Sirijom. Prvi put u pola stoljeća je jedna članica NATO-a oborila ruski avion. Incident, u kome je poginuo ruski pilot, izmijenio je odnose Moskve i Ankare. Rusija je uvela ekonomske sankcije Turskoj i optužila ovu članicu NATO-a da sudjeluje u ilegalnoj trgovini naftom s teroristima u Siriji i da ništa ne čini da zaustavi džihadiste koji nesmetano prolaze kroz njen teritorij.

Produžene sankcije protiv Rusije

Uspostavljeno međusobno razumijevanje Rusije i SAD o rješenju sirijskog problema zasad se ni na koji način nije odrazilo na njihovo konfrotiranje kad je riječ o Ukrajini. SAD ne samo da nisu ukinule sankcije protiv Rusije, nego su i proširile njihov popis. Stopama Washingtona krenula je i EU, produživši sankcije Rusiji, iako je više čelnika zemalja Unije izrazilo neslaganje s takvom politikom.

Problem Ukrajine ostaje otvoren

Zapad uporno inzistira da Rusija provede Minski sporazum, iako je očito da je Kijev taj koji ne provodi dogovoreno. U međuvremenu, Ukrajina je poduzela energetsku blokadu Krima, obnovila pucnjavu na istoku i uvela moratorij na otplatu tri milijarde dolara teškog duga koji ima pred Rusijom, čime je pokazala da je faktički pred bankrotom. U godini pred nama neće više važiti ni zona slobodne trgovine između Ukrajine i Rusije, zbog stupanja na snagu sporazuma o asocijaciji između Kijeva i EU.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)