Migrantska kriza u Europi je u funkciji američkog demonskog plana

ISLAMSKA DRŽAVA OLAKŠAVA UNIŠTAVANJE EU I AMERIČKU INVAZIJU NA SUVERENE DRŽAVE

U Sjedinjenim Državama i Europi zapadna elita je otvorila granice za masovan priljev stranaca, što je radikalno promijenilo izgled zapadnih društava, koja pokušavaju podjeliti, osvojiti i proširiti svoj vojni i financijski utjecaj nad bezazlenim zemljama.

Magazin “TIME” je nedavno za osobu godine proglasio Angelu Merkel. Njemačka kancelarka je predvodila kolonu onih koji namjeravaju prihvatiti migrante, čiji rastući broj prijeti podijeliti Europsku uniju.

Unatoč činjenici da je, ako je vjerovati medijima, konzervativna Europa spremna preuzeti masu izbjeglica, kronika posljednjih godina nam demonstrira sasvim drugačiju sliku. Još 2010. godine, njemačka kancelarka je reagirajući na rastuće antiimigrantsko raspoloženje priznala da su napori da se u Njemačkoj izgradi multikulturno društvo “zakazali”. Te riječi su izazvale šok diljem svijeta.

Danas, kada u Europu sa svih strana pristižu valovi imigranata, izjave Merkelice su apsolutno drugačije obojeni. S obzirom da javnost ima vrlo kratko pamćenje, njemačka kancelarka je objavila spremnost svoje zemlje da donese sudbonosnu odluku o prihvaćanju milijun migranata, praktično istog dana kada je 130 ljudi ubijeno u terorističkom napadu koji su izvršili islamisti u Parizu.

Dakle, u isto vrijeme dok neumorni novinari uvjeravaju Europljane u neophodnost da se napravi izbor – ili prihvatiti sirijske izbjeglice, ili postati neonacista (malo koji Nijemac može lako prihvatiti ovu riječ, s obzirom na sjećanja na nacističku Njemačku, na koju mediji konstantno podsjećaju Nijemce) – izbjeglice hrle u Europu, magnetski privučene obećanjima lake dobiti i zarade.

Bitno je napomenuti da postoje dokazi da većina njih dolazi u Europu ne iz Sirije, već iz drugih zemalja u kojima postoje sukobi – Afganistana, Iraka i Libije.

Izbjeglice u Njemačkoj dobivaju dodatak od vlade u iznosu od 345 eura mjesečno, dok u Švedskoj mjesečna naknada iznosi 224 eura. U usporedbi sa zemljama iz kojih izbjeglice bježe, iskušenju takvih plaćanja je gotovo nemoguće odoljeti.

Izbjegličkom krizom nisu svi iznenađeni. U stvari, ona je dio američkog plana za uspostavljanje opće globalne dominacije (dominacije u svim sferama), koji je izložen u radu pripremljenom od strane bivše grupe američkih neokonzervativaca poznatom kao “Projekt za novo američko stoljeće”.

U rujnu 2000. godine, ta grupa je objavila dokument pod nazivom “Regeneracija američke granične obrane – strategija, snage, resursi za novo stoljeće”, u kojoj su neki od pojedinaca preokupiranih vlašću odlučili usvojiti cilj – uspostavljanje američkog vojnog prisustva diljem svijeta, kako bi SAD sačuvala status jedine supersile.

“Projekt” identificira pet zemalja, koje su “krajnje neprijateljski raspoložene prema Americi” – Sjeverna Koreja, Irak, Iran, Libija i Sirija (kasnije je bivši američki general Wesley Clark dodao još tri države na ovaj popis – Libanon, Somalija i Sudan). Nije iznenađujuće da su dvije od tih pet zemalja već okupirane (ili su kapitulirale) od strane SAD i njihovi savezničkih snaga, dok Sirija ipak uspijeva ostati na površini, ali samo zahvaljujući ruskoj vojnoj intervenciji.

Moskva je, izgleda, došla do ispravnog zaključka da Islamska država djeluje samo kao posrednik, kreiran od strane Sjedinjenih Država, radi lakše invazije na suverene države.

Sudeći po razmjerima ovih đavolskih planova, čini se da su Sjedinjene Države morale ranije predvidjeti da će očajne izbjeglice preplaviti Europsku uniju, pokušavajući sačuvaju živote.

Možemo sa sigurnošću reći da je i ovo dio sveukupnog plana, razvijenog od strane elite Sjedinjenih Američkih Država, inače ona ne bi toliko agresivno inzistirala na prioritetu prava ilegalnih migranata na uštrb prava legitimnih građana. Ovaj plan dobiva dodatni smisao, ako obratimo pažnju na ekonomski kolaps, do kojeg su zapadne elite dovele europske zemlje kao što su Grčka, Italija, Portugal i druge, i koje su sada na rubu bankrota i preživljavaju samo zahvaljujući kreditima MMF-a i Svjetske banke, koje nikada ne mogu otplatiti.

Da bi se objasnili razlozi zbog kojih se granice nacionalnih država ruše diljem svijeta, a osobito u EU, treba se podsjetiti i živopisne povijesti Barack Hussein Obame – prvog crnog američkog predsjednika, kenijskog podrijetla.

Obama je, na temelju svog podrijetla i životne biografije, sklon simptiziranju s nedaćama izbjeglica i manjina, i istovremeno je u iskušenju “očitati lekciju” Europi.

Možda su to samo emocije, a možda Obama samo prati plan koji je razrađen mnogo godina unatrag.

Washington je pod kontrolom mnogobrojnih struktura vlasti, koje upravljaju njegovim djelovanjem, tako da su šanse da se nešto događa slučajno u politici SAD, vrlo male.

Prema mišljenju njemačkog sociologa Gunar Heinzona, do sredine XXI stoljeća, milijuni migranata iz Afrike i Azije (oko 950 milijuna već namjerava preseliti u EU) će vratiti Europu u Mračni vijek. Zar to nije ono što Barack Obama, čovjek afričkih korijena, želi postići realizacijom svoje vanjske politike?

Ne treba svu krivnju za uništavanje nekada ponosne bijele europske civilizacije (čija budućnost i dalje ovisi od takvih neposlušnih zemalja, kakva je Rusija) svaliti na Barack Obamu. Krivnju treba usmjeriti na onaj rušilački sustav, koji svaki američki predsjednik mora prihvatiti ili da se protiv njega bori, stupivši na dužnost predsjednika.

Mi više ne možemo priuštiti sebi da budemo u zabludi prema onom što se događa u svijetu.

SAD aktivno i smišljeno uništavaju tradicionalno shvaćanje nacije – taj vezivni materijal, koji drži kulturu i civilizaciju cijelog svijeta. Pri čemu za njih nije bitno da li je to saveznik ili neprijatelj, je li kršćanska ili muslimanska zemlja, bogata ili siromašna.

Krajnji cilj je uništavanje svake rasne homogenosti koja postoji među ljudima, zamijenivši je carstvom na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama čiji se sustav oslanja na brutalnu vojnu silu kojom se održava “red i mir”.

Najlakši način da se to postigne je da ljudi nemaju ništa zajedničko sa svojim susjedima. Mikrokosmos ovog demonskog sustava je već nastao u SAD, gdje lokalna policija faktički ima dozvolu da koristi oružje protiv američkog naroda – u isto vrijeme, kada nacionalne granice ostaju otvorene za ubojice, silovatelje i trgovce drogom iz Južne Amerike.

Zahvaljujući nepromišljenoj vanjskoj politici SAD, koja je postala potpuno bezumna nakon terorističkih napada 11. rujna, NATO zemlje su sada mimo svoje volje upletene u ratove i sukobe, unatoč javnim prosvjedima protiv nezakonitih ratova koji su već vođeni u Iraku, Afganistanu, Libiji, a sada i u Siriji – što je sve dovelo (ili će uskoro dovesti) do pojave nefunkcionalnih država.

Ali, prave nefunkcionalne države će na kraju postati zemlje stare kolonijalne Europe, koja se našla u prvom redu pred tsunamijem izbjeglica, koji je proizišao iz politike SAD, i koji prijeti progutati sve europske gradove od Lisabona do Helsinkija.

Takvi događaji idu na ruku Washingtonu, jer Europljani, zaplašeni planiranim vojnim akcijama, terorizmom i financijskom krizom – gledaju u SAD, kao u spasitelja. U ovom trenutku, oni će radosno i slijepo ići za Amerikom, kao jaganjci na klanje, vjerujući da i dalje imaju slobodu izbora, dok se ne uvjere u suprotno.

Drugim riječima, kada bude prekasno da se nešto promijeni, ukazat će im se pravo lice svjetskog tiranina.

(Robert Bridge, autor je knjige “Ponoć u Američkoj imperiji”, objavljene 2013. godine)
 
(fakti.org/uredio:nsp)