Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » MEDIJI » 10 Tabu tema današnjeg društva: Koje teme mediji i okolina cenzuriraju?

10 Tabu tema današnjeg društva: Koje teme mediji i okolina cenzuriraju?

tabuGotovo svatko ima neku vlastitu i društvenu tabu temu – taj termin odnosi se na nepisanu zabranu djelovanja zbog mišljenja da bi takvo djelovanje bilo u suprotnosti s društvenim, religijskim ili prirodnim normama i dogmama

Dolazi od tongoanske riječi ‘tapu’ koja označava zabranu. Mi ćemo u ovom tekstu nastojati rezimirati ključne tabue – od onih univerzalnih do tipičnih za hrvatsko društvo, te popratiti je li u pitanju rezonska zabrana ili društveni inženjering.

1. Obiteljski delikti (incest, ubojstvo roditelja… ) – univerzalni tabui koje je Sigmund Freud kao jedine dvije opće zabrane koje su formirale društvo u cjelini. Suvremeno društvo nakon seksualne revolucije niti ove delikte ne smatra u svim svojim strukturama potpuno pogrešnim, a određene grupacije nastoje i relativizirati seks s članovima obitelji kao ‘izbor’. Ubojstvo je samo po sebi zakonski zabranjeno i samim time nedopustivo.

2. Kanibalizam – bez obzira je li riječ o ubojstvu, konzumaciji lešine prirodno preminule osobe ili pak odstranjenih udova, kanibalizam nipošto nije prihvatljiva tema. S druge strane, tu je i genetska blokada konzumacije ljudskog mesa koju prezentira pojava priona zvanog kuru. U medijima su čak i znanstvena istraživanja (plemena bez prionske bolesti) dovedena do blokade, čisto jer uključuju mogućnost da su ljudi u svojim ranijim razdobljima bili kanibali.

3. Grupni rituali (grupno ubojstvo, grupno silovanje, žrtvovanje životinja i ljudi, okultizam…) – unatoč uvriježenoj činjenici kako psihologija mase na neki način štiti pojedinca, postoje glasno i jasno osuđivani aktovi. Zakon brani nasilje, no ništa drugačija nije niti situacija sa žrtvovanjem životinja ili okultnim praksama. A one su definitivno tabui koji su medijski diskvalificirani kao ‘teorije zavjere’, čak i bez ozbiljnijeg propitkivanja.

4. Seksualni delikti – bilo kakve rasprave o incestu, silovanju, nekrofiliji, zoofiliji ili pedofiliji u potpunosti su cenzurirane priče. Hrvatska praksa prilično izbjegava razgovore i društvene debate čak i o kamasutri, preljubu, homoseksualnosti, preljubu i poligamiji. Tradicija je oštar kritičar tih praksi.

5. Životni delikti – je li abortus zločin ili nije i kada ga treba dopustiti, trebamo li osobe gasiti s aparata ako im nema pomoći, je li lov iz rekreacije dopustiv, kako se nositi s nasiljem u obitelji i je li umjetna oplodnja protiv prirodnog životnog poretka samo su neke od debata. Pisanje o njima zadire u filozofiju, tradiciju i osobne stavove i samim time se naveliko izbjegava zbog opasnosti od javne kritike.

6. Ratni zločini – situacija koja je u regiji prilično zastupljena samo je dio ‘ledene sante’ koji se čak i nastoji razriješiti na neki konsenzusni način. No, nitko ne razmišlja zašto se ne procesuiraju saveznički desanti i masakri u Libiji, Siriji, Afganistanu, Iraku… Milijuni mrtvih, opustošene zemlje, a bez sudskih procesa od međunarodne važnosti.

7. Kritika zaštićenih skupina – bilo kakva kritika o načinu rada i financiranju skupina za ‘zaštitu ljudskih prava’ (od Dokumente, Rekoma, Iskoraka, Vigilarea), religijskih skupina (crkve), udruga i agencija (tisuće braniteljskih udruga, sportski klubovi, kulturne institucije), narodnih pokreta (židovi i cionisti, katolici i Opus Dei/Jezuiti, muslimani i vehabije) i stranaka nailazi na otpor osoba koje od sustava ili imaju koristi ili su ideološki s njima povezani. Bez obzira na konkretne dokaze o kriminalnim aktivnostima.

8. Konzumacija psihodelika – jedina domena koju brane praktički sve organizirane religije su psihoaktivne supstance i biljke. Unatoč činjenici da ovo polje jedino doista pruža momentalna duhovna iskustva od šireg značaja, tema je oštro zabranjena u javnosti, a osobe koje se usude o svemu progovoriti odmah su etiketirane kao ‘ovisnici’ ili ‘drogeraši’, i to od strane osoba koje na redovnoj bazi konzumiraju adiktivne supstance poput nikotina ili alkohola.

9. Pravo na vlastiti izbor (samoubojstvo, (ne)liječenje, ideologija, religija…) – društvo najčešće brani komentiranje nekih tema upravo zbog ‘opasnosti’ vlastitog izbora i individualnosti. Tako se oboljelima brani uporaba alternativne medicine ili znanstveno dokazano učinkovito ljekovitog kanabisa zbog zakona, pravo na samoubojstvo, različitost u ideologiji i religiji koje se najčešće urušavaju nastojanjem utjecaja na suprotne strane i slično.

10. Tjelesni delikti (masturbacija, fekalije, mirisi, umjetni udovi, ožiljci…) – iako na prvu izgleda posve logično ne pričati o vlastitim masturbacijskim navikama, to bi zapravo trebalo biti posve normalno, kao i komentari odlazaka na toalet i sl. Isto tako problem ne bi trebao postojati kada se druge treba upozoriti na nehigijenske i antidruštvene navike poput intenzivnog mirisa znoja, prdenja i podrigivanja u javnosti koje se unatoč potrebi panično izbjegava i sl. A da ne pričamo o progresivnim zdravstvenim tehnikama poput ispijanja vlastitog urina…
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

TRUMP: Amerika više nema novca za konfrontaciju s Rusijom
Afrička Unija vojno napala Burundi: NWO kombinacija NATO-a i EU

Filed under: MEDIJI · Tags: , , , , , , , , , , ,

 
reklama