Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » MEDIJI » Europska unija je pred ┼żalosnim izborom – umrijeti ili u─çi u savez sa Rusijom

Europska unija je pred ┼żalosnim izborom – umrijeti ili u─çi u savez sa Rusijom

eu-rusija-zastavaKLJU─îEVI EUROPE SU – KAO I VI┼áE PUTA U POVIJESTI – U BERLINU I PARIZU

U davna vremena, koja se obi─Źno zovu “burnim devedesetim”, ekipa Borisa Jeljcina napravila je nekoliko poku┼íaja da Rusiju integrira u strukture Zapada (Europsku uniju i NATO).

Pod razli─Źitim izgovorima, Moskva je bila odbijena. Zapadni politi─Źari i diplomati su nezvani─Źno, ali ne prave─çi od toga nikakvu tajnu, obja┼ínjavali da je “Rusija isuvi┼íe velika za zapadne strukture”.

Washington i Bruxelles su se pla┼íili da bi Rusija – kad se jednom na─Ĺe u EU i NATO, ─Źije se odluke donose konsezusom – mogla blokirati neke inicijative Zapada. Sve u svemu, da bi tako mogla dovesti u pitanje liderstvo Sjedinjenih Dr┼żava.

Po mom mi┼íljenju, ta strahovanja nisu bila ni na ─Źemu utemeljena, a ljudi koji su ih iznosili bili su glupi. Posljedice nepu┼ítanja Rusije u zapadne strukture pokazale su se pogubnim za sam Zapad.

Dobro je da su odbili Rusiju

U su┼ítini, sam proces prijama u ─Źlanstvo Europske unije i NATO prati takva koli─Źina uvjeta i zahtijevanje ispunjavanja takve koli─Źine proizvoljno odre─Ĺenih kriterija, plus pristupanje stotinama ve─ç postoje─çih pravila i poslovnika – da bi i samim otpo─Źinjanjem pregovora (s EU i NATO) Moskva pretrpjela ozbiljne vanjskopoliti─Źke, unutarnjopoliti─Źke i ekonomske gubitke, a tako─Ĺer bi i podrila vlastitu sigurnost.

Prihva─çanje tih standarda bilo bi takav udarac za ekonomiju Rusije u cjelini i njen obrambeno-industrijski kompleks posebno – da ni raspolaganje nuklearnim arsenalom (ako bismo ga mi uop─çe kontrolirali) ne bi spasilo zemlju od statusa polukolonije. Statusa koji bi bio sasvim usporediv s bugarskim, rumunjskim ili statusom koji imaju tri balti─Źke dr┼żavice.

Glas Rusije u NATO ili EU imao bi istu te┼żinu kao, recimo, glas Estonije, a dr┼żavice koje su se rasporedile izme─Ĺu Balti─Źkog i Crnog mora (a ve─ç sada u ameri─Źkom interesu blokiraju rusko-njema─Źke veze) zajedno bi u glasovima imale znatnu prevagu nad Moskvom.

Uostalom, Rusija bi (kao ─Źlanica EU) morala primijeniti i Tre─çi energetski paket i mnoge druge gluposti bi morala izvr┼íiti zajedno sa zapadnim “prijateljima i partnerima”, kompromitiraju─çi samu sebe i vlastitim rukama uni┼ítavaju─çi svoje potencijalne saveznike.

Sve u svemu, u tom slu─Źaju ne bi bilo ni Euroazijskog ekonomskog saveza, ni ┼áOS-a, a Rusija bi bila jedan od desetaka europskih vazala SAD koji bi bili ravnopravni u svojoj obespravljenosti.

Ali, na na┼íu sre─çu, Zapad je propustio ovakvu mogu─çnost da besplatno dobije (Rusija je ─Źak bila spremna i da za to doplati) ono ┼íto tijekom posljednjih 15 godina poku┼íava krvlju i naprezanjem svih svojih sila, ─Źak je to naprezanje pre┼ílo krajnje granice.

Novoeuropske zemlje – glavno breme EU

Ako Sjedinjene Dr┼żave jo┼í i imaju neku iluziju mogu─çe pobjede, Europska unija ve─ç najmanje dvije godine shva─ça da se pretvorila iz jednog od lovaca, koji je planirao dijeliti plijen, u ┼żrtvu, odnosno plijen koji ─çe biti podijeljen.

Ispostavilo se ve─ç da za EU teret nije Rusija, koja bi tobo┼że mogla podrivati ÔÇőÔÇő”europsko i transatlantsko jedinstvo”, ve─ç “nova” (Isto─Źna) Europa dr┼żavica koje su s rado┼í─çu naprimali u Europsku uniju po─Źev┼íi od 2004. godine.

Upravo isto─Źnim granicama Njema─Źke, Austrije i Italije prolazi vododjelnica, linija koja Europu dijeli na “staru”, jo┼í uvijek spremnu (mada i ne bez problema) da mijenja prijatelje i ┼ítiti interese, i na “novu” koja se kre─çe u ideolo┼íkom i vojno- politi─Źkom karavanu SAD i galami o nekim posebnim “demokratskim” vrijednostima (u ve─çini “novoeuropskih” zemalja te vrijednosti je nemogu─çe i danju sa svije─çom prona─çi).

U “novoeuropskim” zemljama mogu se na─çi adekvatni politi─Źari poput predsjednika ─îe┼íke Vaclava Klausa i Milo┼ía Zemana, biv┼íeg premijera Slova─Źke Vladimira Me─Źijara ili aktualnog premijera Ma─Ĺarske Viktora Orbana, ali tamo nema adekvatne politike.

“Euroatlantske” snage – uz podr┼íku SAD – polako guraju svoju liniju, vide─çi misiju svojih zemalja u tome da postanu sastavni dio “sanitarnog kordona” izme─Ĺu Rusije i “stare Europe”.

U principu, takav pristup “novoeoropejaca” ne iznena─Ĺuje. Ni u momentu ulaska u EU, ni sada, ni jedna od tih dr┼żava (s izuzetkom ─îe┼íke, mo┼żda) nije zadovoljavala ni minimalne zahtjeve EU. One su postale dio sheme unutareuropske kolonizacije u okvirima koje je “stara Europa” osloba─Ĺala “novoeuropejce” od njihovih ekonomija, ostavljaju─çi im sfere usluga i turizma, a preuzimaju─çi njihova tr┼żi┼íta. Pritom se kupovna mo─ç stanovni┼ítva osiguravala kreditima koje su davali “stara Europa” i MMF.

Rezultat je: “novoeuropejci” posu─Ĺuju novac od “stare Europe” da bi njime pla─çali njenu robu i pritom se dalje zadu┼żivali.

U ovakvom sustavu, “nova Europa” mogla je ra─Źunati makar na privid politi─Źke ravnopravnosti sa “starom” samo oslanjaju─çi se na podr┼íku SAD. Upravo zato su “novoeuropejci”, po pravilu, proameri─Źkije orijentirani nego State Department, Kongres SAD i CIA zajedno.

Koji dio Europe je bli┼że Rusiji?

Jasno je da Rusija sa ovakvom “novom Europom” nije i ne mo┼że biti u suglasnosti. Te zemlje ┼żive od milostinje (koja se politi─Źki korektno naziva kreditima), a samim tim nema vlastite ekonomske interese. Milostinja im je zajam─Źena sve dok budu pokorno slijedile vanjsku politiku SAD. Samim tim, nemogu─ça je njihova politi─Źka samostalnost.

Sa “starom Europom” stvari su slo┼żenije. Dugo vremena ona je tako─Ĺer bila zadovoljna ameri─Źkom dominacijom.

Odustajanje od vlastite vanjske politike nije ih optere─çivalo, a osiguravalo im je ameri─Źki-vojno politi─Źki ki┼íobran. Pritom su Sjedinjene Dr┼żave – kao tigar s ┼íakalima – redovito s Europejcima dijelile plijen i ─Źak su Isto─Źnu Europu dale u kolonijalno ropstvo “staroeuropejcima” u zamjenu za vlastitu vojno-politi─Źku dominaciju.

Me─Ĺutim, po─Źev┼íi od krize iz 2008. godine – SAD su vidljivo, a u su┼ítini je sve po─Źelo znatno ranije, po─Źele slabiti i na kraju naprosto vi┼íe nisu u stanju same podnositi optere─çuju─çe izdatke globalne dominacije.

U po─Źetku su poku┼íavale natjerati Europu da naglo pove─ça vojne prora─Źune (pritom su nai┼íle na protivljenje upravo “staroeuropejaca”). Zatim su Amerikanci poku┼íali da prenesu na EU te┼żinu osiguravanja vojne nazo─Źnosti u pojedinim regijama planete. Brzo se ispostavilo da su europske vojske formirane pod pretpostavkom da ─çe samo potpomagati djelovanje vojske SAD i da ni┼íta ne mogu u─Źiniti samostalno (─Źak ni da podr┼żavaju okupcijski re┼żim u Afganistanu).

Kona─Źno je uslijedilo prenaprezanje SAD u konfrontaciji s Rusijom i Kinom i nizom manjih oponenata. Pokazalo se da u toj konfrontaciji SAD ne─çe izdr┼żati bez plja─Źkanja “stare Europe”, ┼íto se i doga─Ĺa po istoj onoj shemi po kojoj je “stara Europa” plja─Źkala “novu”.

U nekim drugim vremenima, Europska unija bi naprosto pre┼íla pod ruski vojno-politi─Źki ki┼íobran i na tome bi se zavr┼íila povijest ameri─Źke hegemonije. Ali, Amerikanci svih posljednjih godina imaju tri u─Źinkovite poluge za blokiranje europske samostalnosti.

Prva su poslu┼íne isto─Źnoeuropske dr┼żavice. Druga: orijentirana na Washingtonsko-briselsku eurobirokraciju ─Źije djelovanje objektivno proturje─Źi nacionalnim interesima dr┼żava ─Źlanica EU, a potpuno odgovara interesima SAD. Tre─ça: plejada nacionalnih europskih politi─Źara odgajanih tijekom proteklih 25 godina u duhu euro-atlantske solidarnosti koji bez pogovora prihva─çaju koncepciju ameri─Źkog liderstva, a jo┼í su svi na udici kompromitiraju─çih materijala.

Zbog svega ovoga Rusija ne mo┼że doprijeti do europske elite s prijedlozima koji odgovaraju strate┼íkim interesima i Rusije i EU. Europa je i┼íla u susret tim prijedlozima samo do momenta dok SAD nisu zatezale povodac.

Me─Ĺutim, posljednjih godina, osobito od po─Źetka sirijske i ukrajinske krize, autoritet SAD je bio nekoliko puta ozbiljno potkopan, a koncept njihovog samostalnog dominiranja razorila je Rusija spokojnim vra─çanjem Krima, unato─Ź histeriji Washingtona, i ni┼íta manje spokojnim poduzimanjem na Bliskom Istoku onoga ┼íto sama smatra potrebnim.

Razvla─Źenje ukrajinske i sirijske krize (fijasko zapadnog blickriga) nije samo li┼íio Europu trofeja kojima je ra─Źunala da ─çe pokriti svoje izdatke, nego ju je dovelo i na samu ivicu katastrofe (razaraju je sankcije uvedene Rusiji, kao i ruske kontrasankcije, problemi s ukrajinskom rutom za transport energenata, rijeke izbjeglica s Bliskog Istoka u kojima je podosta terorista). A tu su jo┼í i vidljivi planovi Washingtona da Europu li┼íi dostupa i bliskoisto─Źnim i ruskim energentima i da je natjera da naftu i plin tri puta skuplje kupuje od SAD.

Osovina Pariz-Berlin-Moskva

Sve u svemu, Europska unija se na┼íla pred ┼żalosnim izborom – umrijeti ili u─çi u savez sa Rusijom.

“Nova Europa” (s izuzetkom Ma─Ĺarske koja se jo┼í bori) ve─ç je predvidljivo izabrala smrt pod patronatom SAD.

“Stara” – na razini svojih elita – spremna je da krene za “novom”. Ali, ispostavlja se da se konsezusu proameri─Źkih elita suprotstavlja pokret narodnih masa koji se ┼íiri.

U Francuskoj i Njema─Źkoj, Gr─Źkoj i Italiji sve ve─çu potporu bira─Źa po─Źeli su dobivati ÔÇőÔÇőlideri koji su vidljivo antiameri─Źki raspolo┼żeni i otvoreno predla┼żu orijentaciju na Rusiju kao alternativu “euroatlantskoj solidarnosti”.

Posljedica je: podjela Europske unije na tri dijela. Na franko-njema─Źku jezgru uz koje su Italija i Gr─Źka, a te┼że mu i Ma─Ĺarska i ┼ápanjolska koja jo┼í va┼że. Taj segment je spreman za suradnju s Rusijom, ali zasad ne vidi mogu─çnost da izmijeni politiku bez raspada EU.

Isto─Źnoeuropska periferija dr┼żavica, a tako─Ĺer Skandinavija i Benelux – orijentirani su na SAD i spremni umrijeti, ne odustaju─çi od “euroatlantske solidarnosti”.

I Velika Britanija, a tako─Ĺer Danska, koje su, sude─çi po svemu, ve─ç izgubile nadu da se Europska unija (koja god koncepcija pobijedila) mo┼że sa─Źuvati – i meko pripremaju pozicije za svoje istupanje iz strukture koja se rastura.

Kao ┼íto se vidi, samo je franko-njema─Źko jezgra, sa zemljama koje se na njega orijentiraju, od interesa za rusku europsku politiku.

Ne smije se gubiti iz vida da je o─Źuvanje jedinstva Europske unije nemogu─çe, odnosno – da je njegovo o─Źuvanje mogu─çe samo pod ameri─Źkim protektoratom i samo na rusofobnim principima.

Formiranje osovine Pariz-Berlin-Moskva (uz uzmanja u obzir dr┼żava koje su spremne da se priklju─Źe takvom savezu) automatski rije┼íilo problem spominjanih dr┼żavica.

Isto─Źnu Europu ne bi imao tko uzdr┼żavati (SAD nikada nisu planirale preuzeti tu po─Źasnu misiju), a to zna─Źi da bi one (milom ili ne ba┼í sasvim) u┼íle u sferu utjecaja novog bloka.

Ovo zna─Źi – kao ┼íto je vi┼íe puta bivalo u na┼íoj povijesti – da su klju─Źevi Europe, a sa njima i klju─Źevi obustavljanja globalnog konflikta, u Berlinu i Parizu.

Razlika je samo u tome ┼íto smo mi po te klju─Źeve dolazili s kopnenim vojskama, a sada ih treba dobiti politi─Źkim i diplomatskim sredstvima.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Filed under: MEDIJI · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , ,