RASKRINKANA ZAVJERA STOLJEĆA: GMO pravi od nas kanibale!

Napravljen je prvi korak ka trijumfu znanosti nad prijevarama i korupcijom

Prije nekoliko dana sud u Parizu prihvatio je rezultate do kojih je došao istraživački tim na čelu s profesorom Gilles-Éric Séralinijem a oni su nedvosmisleni: Sve vrste GMO su otrovne kako za ljude tako i za životinje!

Prvi korak je napravljen

Francuski pravosudni organi dali su ovom istraživanju pravni legitimitet, dok su nezavisni mediji učinili da se šira javnost obavijestiti o detaljima ove “prijevare stoljeća” i postane svjesna da je ulog u kockanju s GMO jednostavno preveliki: u pitanju su životi milijuna ljudi koji bi, bez hrabrosti i napora francuskih istraživača bili prepušteni na milost i nemilost multinacionalnih kompanija koje na umu imaju isključivo materijalnu dobit.

Dakle, Seralini i njegov tim suradnika okupljenih oko organizacije CRIIGEN (Komitet za neovisno istraživanje i informacije o genskoj tehnici) napravili su krupan prvi korak ka trijumfu znanosti nad prijevarama i korupcijom.

U stručnim krugovima se smatra da će ova odluka francuskog suda imati globalni odjek i da će, kako navode, “pomoći da se svijet oslobodi čudovišta u liku genetski modificiranih organizama”.

O čemu se zapravo radi

Istraživanja koja su se pune dvije godine odvijala u najstrožoj tajnosti, što je bilo neophodno s obzirom na moć njihovnog glavnog protivnika oličenog u multinacionalnoj kompaniji Monsanto, dovela su do zastrašujućih otkrića.

Četiri generacije štakora su ispitivane. One su hranjene genetski modificiranim kukuruzom i u drugoj generaciji imali su probleme s unutrašnjim organima. U trećoj generaciji povećan je postotak jedinki sa krcinomom, dok je u četvrtoj generaciji dramatično povećana nemogućnost jedinki se reproduciraju.

Dakle, laboratorijske životinje nisu mogle sačuvati ni postojeći broj jedinki, a kamoli da taj broj povećati. – Sve ono što zadesi biljke i životinje, kad-tad će zadesiti i čovjeka jer se on nalazi na vrhu hranidbenog lanca.

Po okončanju istraživanja rezultati su proslijeđeni neovisnim istraživačima koji su ih verificirali, a cijela priča je obajavljena u poznatom znanstvenom časopisu “Food and Technology”

Razumije se, studija je izazvala momentalnu reakciju Monsanta koji je samo nekoliko sati po objavljivanju iste krenuo u bjesomučnu kampanju protiv Seralinija i koji je u naporima da obrani svoje, prije svega materijalne interese, posegao za oprobanim metodama.

Traženo je da se studija odbaci kao znanstveno neutemeljena, uz apsurdnje tvrdnje poput one da je “Seralini koristio pogrešne štakore” (!?). Potegli su i svoje najjače oružje, korupciju, a cijela sramna kampanja je na kraju rezultirala povlačenjem Seralinijevog članka, uz nevjerojatno obrazloženje da “zaključci nisu jasni”.

Povlačenje članka omogućio je Richard E. Goodman, bivši radnik Monsanta koji je od strane te tvrtke doveden na do tada nepostojeću funkciju u časopisu “Food and Technology”. On je imenovan za “zamjenika urednika za biotehnologiju”, a jedna od njegovih prvih “uredničkih intervencija” bilo je povlačenje Seralinijevog članka kao “neosnovanog”.

Međutim Seralini i njegov tim su nastavili istraživanja i studije na štakorima, da bi na kraju ustanovili alarmantan broj kancerogenih oboljenja, teških oštećenja organa i preranih smrti kod štakora hranjenih Monsantovim proizvodom.

GMO pipci

O moći Monsanta svjedoči i činjenica da je uspio pustiti pipke i do nekih od najmoćnijih institucija u Europi pa je tako povjerenstvo za GMO u EU pokušala zabraniti daljnje širenje studije, dok je njeno tijelo EFSA (European Food Safety Authority) osudila studiju, iako sama nije provela nikakvu provjeru iste.

Otrov na tanjuru, ili kako sve GMO može vas ubiti

Laboratorijska istraživanja prehrane životinja, utvrdila su da izvjesni GMO usjevi, uključujući i one koji su već pušteni u komercijalni promet, posjeduju toksičke ili alergeničke efekte. Ovi efekti, koji su posljedica samih GMO usjeva ili ostataka pesticida na njima, uključuju:

• Toksičnost jetre i bubrega
• Povećanje jetre
• Poremećena funkcija jetre, gušterače i testisa
• Ubrzano starenje jetre
• Poremećaji u funkcioniranju probavnog sustava i promjene na razini stanica kod jetre i gušterače
• Manje učinkovita uporaba hrane i poremećaji probave
• Promjene u crijevnim bakterijama
• Abnormalnosti tankog crijeva
• Prekomjeran rast ovojnice trbuha, slično prije-aknceroznom stanju
• Izmijenjena biokemija krvi, višestruko oštećenje organa i potencijalni učinci na plodnost mužjaka
• Poremećaji imuniteta, imunološkog odgovora i alergijske reakcije
• Poremećaji funkcije enzima u bubrezima i srcu
• Stomačne lezije i neobjašnjive smrti
• Viša gustoća ovojnice maternice
• Žestoke upale trbuha i otežala maternica
• Razlika u težini organa je čest znak toksičnosti ili bolesti

Kako je u Europi

Kada se GMO tek pojavio, Europska unija se suglasila da bez dozvole svih članica, neće prihvatiti ovakvu proizvodnju. Naknadno su donijeli odluku, pod pritiskom Amerike, da svaka zemlja može pojedinačno odlučivati ​​i da primat ima nacionalno zakonodavtstvo.

Zemlja pod najviše GMO hektara ima Španjolska, pogotovo kada je u pitanju rajčica, a zatim i Poljska. U regiji najviše genetski modificiranih polja ima Rumunjska.

GMO je potpuno liberaliziran u Rumunjskoj, gdje su parcele prodavane strancima za 50 do 150 eura po hektaru. Najviše površine je pod sojom.

Na drugoj strani je Njemačka. Prema Internacionalnoj službi za nabavku poljoprivrednih biotehničkih aplikacija, ova zemlja je, nakon presude suda u Strasbourgu o utjecaju GMO, dozvolila proizvodnju GMO hrane na simboličnih 19 hektara. Švedski poljoprivrednici obrađuju “mutirane” organizme na svega 16 hektara, Mađarska je u postupku zabrane uvoza.

Ograđuju samo polja

Države poput Italije i Slovenije donijele su zakon o tome da se organska polja odvajaju po regiji od genetski modificiranih. Tako su napravili posebne zone po zemlji u kojima se bave uzgajanjem mutirane hrane.

Međutim čini se da ovo i nije najbolja metoda jer rezultati velikog broja studija pokazali su da GMO i ne-GMO usjevi ne mogu “koegzistirati”

GMO geni se ne mogu kontrolirati, ograničiti ili “opozvati”.

Jednom kada se oslobode u prirodnu sredinu, oni su u stanju se održati i raširiti kroz unakrsnu polinaciju i samo-osjemenjivanje. Uz to, može doći do miješanja GMO usjeva s ne-GMO usjevima tijekom žetve, prilikom skladištenja ili u transportu.

Iz ovih razloga, “koegzistencija” GMO i ne-GMO, odn. organskih usjeva neizbježno rezultira GMO zagađenju ne-GMO i organskih usjeva. Ovo oduzima pravo na izbor poljoprivrednicima i potrošačima, na koji se način svi prisiljavamo da proizvodimo i jedemo hranu koja je potencijalo zagađena GMO-om, i tako do u nedogled.
 

 
(srbijadanas.com,youtube/uredio:nsp)