Travar Asim Kljun je pomogao mnogima zato ga se farmaceuti boje: Za 40 dana nestaje hepatitis, ciroza, rak i tumori ?!

Nikad nisam primio injekciju, nemam zdravstvenu knjižicu i samo sam dva puta u životu bio kod zubara. Ne poznajem glavobolju, gripu, prehladu – nikakva me bolest nikad dotakla nije. Osjećam se kao osamnaestogodišnjak, otporan na sve moguće bolesti

Onaj tko se izdaje za doktora, pa makar i “narodnog” – ma što da to značilo, mora snositi odgovornost. Ne mogu ja uzeti novac, dati lijek i staviti točku na tu priču. S pacijentima se borim zajedno do kraja, ne izdajem ih i ne ostavljam na cjedilu.

Ne žalim se kad me dignu s ručka, prekinu odmor ili kad im bdijem iznad uzglavlja.

Zato me vole, poštuju i šire glas o meni. Zato trajem i trajat ću …

U vrijeme kad fitoterapija i nije bila popularna grana alternativne medicine, barem ne kao danas, Asim Kljun, koji danas slovi za “tata-matu” kad je u pitanju jetra i sva njezine bolesti, u lučkom gradiću Bar, u samom središtu čaršije, imao je biljnu apoteku “Imela”. Od tadašnje države Jugoslavije, papire, dozvole i sve što mu je trebalo za pokretanje jedne takve apoteke, dobio je na svoj osamnaesti rođendan. Da liječi druge, tada mu, na pamet padalo nije. Malobrojnim posjetiteljima nudio je samo ono što su tražili od njega, kutiju uvinog čaja, paketić osušenog nevena, gaveza …

Vremenom, zapazio je da se uvijek jedni te isti ljudi vraćaju po još čaja. Kao da im onaj prethodni nije pomagao. Ipak, poznavao je moć bilja. Naposljetku, njegova je majka Ćamka je od žutice, ciroze i hepatitisa na stotine ljudi izliječila, a u Drugom svjetskom ratu, iako je skoro bila nepismena, uprava bolnice u Užicama nudila joj je status liječnika samo da se preseli u bolnicu, kuha “svoje” čajeve i spriječi epidemiju žutice.

Sve to i Asim je znao, ali da on liječi druge, odgovara za nečiji život – toga se pribojavao. Ipak, u razgovoru s posjetiteljima svoje male apoteke, uvidio je koliko je bitna receptura i dosljedno pridržavanje uputa. Od običnog prodavača čajeva, ubrzo se pretvorio u narodnog liječnika i sa sve većom sigurnošću, dijelio savjete, preporučivao količinu i vrstu čaja.

Pogreške nijedne nije bilo, svi su bili izliječeni, pa više ni mušterija nije bilo. Kraj tog poglavlja završio se tako što je Asim stavio lokot na apoteku, zaposlio se kao glavni kuhar na prekooceanskom brodu i otisnuo u svijet. No, pored odličnih kulinarskih sposobnosti, na površinu bi svakodnevno isplivalo njegovo znanje o ljudskom zdravlju, pa je ubrzo kutlaču okačio o klin i posvetio se onome za što je i rođen, za što ima prirodnog dara – pomaganje drugima da svoje psihofizičke sposobnosti i zdravlje – drže na maksimumu.

Malo je poznato da vi, u šestom desetljeću života, nikad niste bili bolesni, čak ni od gripe. Primjenjujete li i na sebi vlastite recepture?

- Vjerujem da su i dobri geni naslijeđeni, ali da, kad pripremam drugima čajeve obavezno kušam od svakoga pomalo. To me drži budnim danima i noćima, nekad čitavih sedam dana u kontinuitetu. Poznanici me zovu čovjek-stroj. Nikad nisam primio injekciju, nemam zdravstvenu knjižicu i samo sam dva puta u životu bio kod zubara. Ne poznajem glavobolju, gripu, prehladu – nikakva me bolest nikad dotakla nije. Osjećam se kao osamnaestogodišnjak, otporan na sve moguće bolesti. Da, to je od čajeva, na jak imunitet neće nikakva bolest.

Jedno vrijeme, bili ste u žiži medijskih interesiranja, domaćih i svjetskih. Pamela Anderson, Oprah Winfrey i Vladimir Putin samo su neka od imena koja su mediji dovodili u vezu s vama. Što je na kraju bilo s njima?

- Koliko znam, još su živi i zdravi. Šalim se malo. Sa njima sam uvijek komunicirao putem posrednika i nekih svojih poslovnih suradnika i menadžera koji su se pokazali nespremnim odgovoriti potražnji tržišta, a i svoj su džep stavljali na prvo mjesto. Danas se više ne zovu mojim suradnicima jer što su mogli zabrljati – zabrljali su. Idemo ispočetka.

Je li to razlog skoro trogodišnjem odsustvovanju iz medija?

- Nije. Radio sam sve vrijeme, samo u nešto manjem obimu. Na telefonu sam znao sate provesti, dok se baterija ne potroši. Sjeo bih da doručkujem uz izlazak sunca, a znao sam dočekati i zalazak i mrklu noć a da nisam mrvu uspio staviti u usta.

Propustio sam odrastanje unuka, godišnje odmore, ženidbu sina, godišnjicu školske mature i braka, druženje s prijateljima i rodbinom. Zapostavio sam sebe u potpunosti. Život na kotačima dosadi, a razgovor s ljudima izmori. Trebalo mi je pauza, ali sam uvidio da je, u stvari, nisam ni imao. Ljudi su opet nalazili način da stupe u kontakt sa mnom, dobra preporuka u vidu ljudske riječi znači više od reklame na najvećem bilbordu u New Yorku.

Koliko je teško odgovoriti zahtjevu bolesnika, budući da je potražnja upravo za Vašim čajevima enormna?

- Mislim da je bitnije staviti naglasak na odgovornost. Što ako bolestan čovjek uzme od mene terapiju za cirozu jetre i usred terapije dobije, recimo, srčani udar koji nikakve veze nema s mojom terapijom? Hoće li mene netko možda kriviti za smrt? Pitati se jesam li ja tome pridonio? Reći ću to ovako, moje terapije nisu jeftine, ne prodajem čarobni prah u kutijicama od 20 maraka i ne dajem lažnu nadu.

Samim tim posao ne završavam na vratima. Onaj tko se izdaje za doktora, pa makar i “narodnog” – ma što da to značilo, mora snositi odgovornost. Ne mogu ja uzeti pare, dati lijek i staviti točku na tu priču. S pacijentima se borim zajedno do kraja, ne izdajem ih i ne ostavljam na cjedilu. Ne žalim se kad me dignu s ručka, prekinu odmor ili kad im bdijem iznad uzglavlja.

Zato me vole, poštuju i šire glas o meni. Zato trajem i trajaće. Uostalom, liječim ozbiljne bolesti, za koje medicina nema lijeka. Onog dana kada se pojavi pacijent kome je oficijelna medicina uz pomoć bilo čega uspjela regenerirati cirotičnu jetru ili odstraniti virus hepatitisa iz krvi, ja ću opet zakatančiti posao i odjedriti u ljepše krajeve.

A AIDS?

- Slična je to bolest hepatitisu, umnogome. Na sličan način se dobiva, ima iste simptome, samo je opasnija i brže nagriza organizam. Prije 3-4 godine imao sam eksperimentalnih 6 izliječenih pacijenata. Danas ih ima puno više. Svi su imali i sidu i hepatitis. Pili su čaj za hepatitis, samo u jačoj koncentraciji i većim dozama. Svi su i danas živi i zdravi i ja bih volio, ne radi mene, nego radi drugih s istovjetnim dijagnozama, da napuste veo tajnovitosti i da u javnost izađu s nalazima prije i poslije moje terapije.

Za kraj, pitanje, je li istina da vaš čajeve pije i engleska kraljica Elizabeta. Koju bolest ona ima?

- Koliko znam, nema nikakvu bolest. Preko novinarke iz jednog sarajevskog dnevnog lista, koja je opet prijateljica s novinarkom “The Independent”, ostvaren je kontakt. Novinarki iz Sarajeva spasio sam život djeteta, pa je ona izvrstan glasnogovornik i reklama mom radu. Kako sam obaviješten, moje čajeve pije preventive radi, radi osvježenja organizma. Ako je tako, drago mi je.

Čajevi su rađeni po recepturi koju nikad nikome nisam otkrio, nijednoj farmaceutskoj kući, a nuđeni su mi višemilijunski iznosi da prodam recept. Sve se bojim da bi itko od toga napravio nešto korisno za narod ili za djecu zaraženu hepatitisom u Africi. U “njihovoj” proizvodnji lijek bi koštao nekoliko stotina tisuća eura, koliko i sad košta liječenje interferonom ili transplantacija jetre – od čega pacijent nema nikakvu korist, osim nade.

Tijekom nekoliko minulih godina, Aura.ba je objavila mnoštvo zanimljivih, istinitih i potresnih priča koje su svjedočile ljekovitosti Asimovih terapija. Pisali su tako o boksačkom asu Salki Zildžiću. Asimove čajeve koristio je za anemiju. Djevojčica Naida iz Slavinovića kod Tuzle izbjegla je transplantaciju jetre. Asimu čajevi izliječili su joj cirozu i autoimuni hepatitis. Selim Džafić iz Sarajeva ASIMOV terapijom u trajanju od 45 dana izliječio je hepatitis B i cirozu jetre.

Dragan Mardžonović iz Crne Gore riješio se kronične bronhijalne astme, a Rešad Kovač iz Goražda hepatitisa C. Aldenu Muminoviću, sarajevskom pčelaru, terapije su izliječile bolesna pluća, kao i Hashimu Kadriću, Sarajliji koji je od rođenja imao astmu. Fatima Šero s našim je čitateljima svojevremeno podijelila iskustvo s nestankom ciste veličine jajeta, a Nalo Hajrudin o pobjedi hepatitisa C, kao i Ifeta Kovačević iz Kragujevca. Rasema Imamović iz Sarajeva spas za dugogodišnje probleme također je našla u Asimovim terapijama.

Majda Beširević iz sarajevskog naselja Dolac Malta čak je u nekoliko TV emisija govorila o cirozi i hepatitisu kojeg je izliječila s 45-dnevnom Asimovom terapijom. Bejkrija Mile Mišura iz Njemačke izliječio je rak gušterače i tumor na glavi.
 
(aura.ba/uredio:nsp)