Europa postaje EUrabija, završit kao Bizantska imperija

Europi je satkana prava mreža za utjecaj na politiku, informativni prostor, kulturu i sveučilišta. Tu politiku uvela je Europska komisija pomoću propagande na televiziji i filmu po preporuci Europsko-Mediteranskog fonda za dijalog kultura “Anna Lindh“, koji kontrolira sve što se u Europi tiska o islamskom svijetu

“EUROPA riskira da doživi pad kao Bizantska imperija. Mi već živimo u državi dimitjuda (“dimitjud” - termin koji je uvela Bat Ye’or, a označava potčinjenost ne-muslimana zahtjevima islama, kao i servilnost prema njemu), a povijest se ponavlja “.

Povjeničarka Bat Ye’or nema nedoumica u svezi opasnosti koja se nadnela nad našom kulturom. Spisateljica i proučavalac islama, Bat Ye’or, prognana je iz Egipta 1957. zbog židovskog porijekla i živi u Švicarskoj. Njeno ime poznato je, pored ostalog, i po njezinim knjigama u koje je uvela termine kao što su “EUrabija” i “dimitjud”, odnosno, potčinjenost islamu u cilju obrane i tolerancije. Nekada su ove knjige nadahnjivale Orianu Fallaci.

U svojoj posljednjoj knjizi “Razumjeti Eurabiju” (Lindau, 2015.) ona naglašeno govori o islamizaciji Europe, o rizicima kojima smo izloženi, opisuje antikršćansku, antisemitsku, antizapadnu Europu i tu politiku povezuje sa krajem 60-ih godina.

“Upravo je Francuska krenula tim putem, za njom se uputila Njemačka, mada je nastojala da na sebe ne skreće pozornost. Cilj je bio u tome da se sklopi savez sa arapskim svijetom, a tu igru ​​vodili su oni koji su surađivali sa nacizmom i zato nisu voljeli Židove i Izrael. To potvrđuju njihove izjave prilikom susreta i konferencija u arapskim zemljama, koje sam uspjela naći u publikacijama Lige arapskih država, ali koje nikada nisu dospijevali u zapadnu tisak”.

• Što je potaknulo zapadne lidere da krenu tim putem?

“Oni su nastojali da se poslije kolonizacije pomire s arapskim svijetom, a osim toga, bila im je potrebna stabilnost i sigurnost da bi dobili energetske resurse. Tako su političari i inteligencija utjecali na europski tečaj prihvaćajući uvjete Arapske Lige: priznavanje Organizacije oslobođenja Palestine (OOP), a samim tim, legitimnosti palestinskog terorizma i džihada protiv Izraela “.

• Antisemitizam, maskiran kritikom upućenom Izraelu sasvim je u redu. Mnogi Židovi nedavno su napustili Francusku ne samo zbog terorističkog napada u Parizu, nego i u vezi s atmosferom netrpeljivosti koja danas dominira u mnogim gradovima. Je li toliko uzdizana i očekivana integracija doživjela krah?

“Da, integracija nije uspjela, nemoguće je integrirati milijune ljudi. Osim toga, migranti-muslimani željeli su da očuvaju svoje korijene i tradiciju, odbacujući kulturu zemalja koje su ih prihvatile. Oni koji su se željeli integrirati – oni su to i učinili, ali je takvih neznatna manjina”.

• Mogu li se muslimani integrirati u društvo ne-muslimanske zemlje?

“Oni koji se žele integrirati mogu to učiniti i već su učinili, ali Kuran to jasno zabranjuje, integraciju. U islamu postoji neprijateljstvo i odbojnost u odnosu na druge religije, čega nema u budizmu, kršćanstvu, hinduizmu, judaizmu … Na Zapadu čovjek stvara institucije i zakone, a za muslimane izvor prava je u šerijatu, jer ga je odredio sam Alah. Zbog toga su vlade europskih zemalja učinile izbor u korist multikulturalizma: one će omogućiti da se živi u državama Europe ne zahtijevajući integraciju “.

• Krenuli smo od OOP prema Al-Kaidi i na kraju došli do Islamske države. Četrdeset godina islamskog terorizma nisu izmijenile odnos Europe. Da li ona nije primjećivala opasnosti ili se pretvarala da ne primjećuje?

“Svi oni su sve shvaćali, oni su sve to znali bolje od nas, upravo zbog toga su oni izabrali dimitjud i suradnju sa ekstremnim muslimanskim pokretima umjesto saveza s njihovim umjerenim predstavnicima.Europa je odlučila podržati “integralizam” počinjući od palestinskih terorista i završavajući svim ostalim, računajući da će dobiti zaštitu. Zbog toga mi nismo pomogli muslimanskim reformatorima i tako smo učinili ozbiljnu pogrešku, moglo bi se reći – zločin”.

Italiji su ljevičari stvarali mitove o Arafatovim partizanima. I tako je uvijek bilo. Od palestinskog terorizma poginula su 83 čovjeka 227 ljudi je ranjeno, ali u znak sjećanja na njih ne postoje nikakve službene manifestacije, kao što postoje u znak sjećanja na žrtve mafije, crvenog ili crnog terora.

“Oni skrivaju čak i masovno ubojstvo u Bolonji”.

• Palestinski teroristi koji su djelovali na teritoriju Italije koristili su nekakav imunitet pod nazivom “lodo Moro”. Prošlo je 40 godina a Italija još uvijek nije postala žrtva islamskog terorizma. Da li je to kontinuitet te iste politike?

“Politika se nije promijenila, to se tiče čitave Europe. Europa ne priznaje palestinski terorizam zato što je u prijateljstvu s njim. Zato mora staviti na istu razinu i žrtve i teroriste”. Parlament Italije odredio je za 2017. dan sjećanja na žrtve terorizma, vlada je pripremila knjigu u koju su upisana imena svih ljudi poginulih od ruku terorista. Međutim, u njoj se nisu našla imena žrtava palestinskog terorizma. ”Takva politika vođena je ne samo u Italiji, nego u svim zemljama Europske unije”.

• Nastajanje Kalifata predstavlja prijetnju ne samo za Zapad, nego izaziva neslaganja i unutar islamskog svijeta.

“Šiiti i suniti uvijek su ratovali i ubijali jedni druge i taj rat još uvijek traje. Ali, osim toga, između muslimanskih grupacija postoje ratovi za mjesto pod suncem, za vlast u regiji. Ti narodi nikada nisu stvarali nacije u našem poimanju. Svi oni potječu iz plemena Arabije i Jemena s kojima su sačuvali veze. Tek poslije Drugog svjetskog rata Europa je podijelila te regije i stvorila umjetne nacije da bi religijsku svijest ume (islamska vjerska zajednica) i čitavog muslimanskog svijeta zamijenila svjetovnom i nacionalističkom ideologijom. Međutim, to nije funkcioniralo zato što je u suprotnosti sa duhom islama koji razlikuje samo dvije grupacije: svoje i nevjernike. Državljanstvo tu ne igra nikakvu ulogu “.

• Podrška “arapskom proljeću” od strane Zapada mnogo je doprinijela današnjoj destabilizaciji na Mediteranu. Ta nerazumna ideja izvoza demokracije, da li nam se vratila kao bumerang?

“Amerika i Europa htjele su poduprijeti pokret Muslimanske braće. Vjerovale su da će – kada njih dovedu na vlast – ih moći kontrolirati i izbjeći džihadizam. Obama je računao da će steći nove prijatelje, ali je pogriješio “.

• Inozemni borci i usamljeni teroristi. Mladi muslimani koji su odrasli i obrazovali se u Europi čine težak izbor.  Mnogi analitičari tvrde da je to problem identiteta.

“Naravno, oni su obavezni priznati muslimanski identitet koji muslimanu zabranjuje da se integrira u kulturu nevjernika. Na njih preko Interneta utječu ekstremisti, primoravaju ih da se osjećaju krivim zato što se ne ponašaju kao dobri muslimani i žive u zemljama koje ratuju sa muslimanima, kao u Afganistanu”.

• Rusija je odbacila sva kolebanja i istupila protiv “Islamske države”. Zašto Obama ne želi surađivati ​​s Moskvom u borbi protiv Kalifata i nastavlja se oslanja na tako sumnjive saveznike kao što su Saudijska Arabija i Turska?

“Obama se oslanja na sumnjive saveznike zato što je odobrio politiku Muslimanske braće i okružen je savjetnicima koji podržavaju takvu politiku. On se školovao u islamskim školama i ima percepciju ne kršćanina, nego prije muslimana. Islamski svijet nastoji obnoviti borba između Rusije i Zapada.Postoje dokumenti u kojima se prepoznaje ta ideja: Hladni rat bio je zlatna epoha za razvijanje islamizma. Zapad ga je ohrabrivao pravdajući se borbom protiv komunističkog ateizma i za razliku od SSSR-a podržavao te vjerske pokrete. Poslije pada Berlinskog zida islamski svijet je doprinosio i nastavlja doprinosi podijeljenosti dva bloka “.

• Vi tvrdite da je u Europi bila satkana prava mreža za utjecaj na politiku, informativni prostor, kulturu i sveučilišta. Kako su u tome uspjeli?

Tu politiku uvela je Europska komisija pomoću propagande na televiziji i filmu po preporuci Europsko-Mediteranskog fonda za dijalog kultura “Anna Lindh“, koji kontrolira sve što se u Europi tisak o islamskom svijetu. Fond “Anna Lindh” – je prava mreža. Svi koji govore o džihadu nađu se u izolaciji, riskiraju da izgube funkcije, izloženi su prijetnjama i drže ih u strahu. Kulturi je za razvoj neophodna sloboda, a za razmišljanje i pisanje ne postoji puna sloboda. Neprijatelji džihada i prijatelji Izraela imali su dovoljno hrabrosti da se suprotstavljaju bez obzira na sva poniženja, lišavanja i pritisak od strane europske politike “.

• Europa više neće izdržati …

“Kao što se desilo sa Bizantskim ccarstvom koje je bilo islamizirano iznutra i izvana. Sa jedne strane konstantni napadi na kršćanska sela, pljačke i ubojstva – to je slika terorizma koji je stvorio opće osjećanje nesigurnosti i primorao Konstantinopol platiti danak otomanskim sultanima da bi izbjegao džihad. S druge strane, korumpiranost bizantske elite koja je doprinosila prodiranju islamizma u imperiju i neprijateljstvo između bizantskih kneževa koji su tražili podršku od Turaka u borbi sa svojim unutarnjim neprijateljima, a kasnije bili primorani da im za to plate “.

• Ipak, u čemu je smisao za ne-muslimana da se predaje muslimanu?

“Oni su pristali na dimitjud zato što su postali zimi (zimi - ne-muslimani koji žive u muslimanskim zemljama i podčinjavaju se zakonima islama), jer se nisu željeli sukobljavati s džihadizmom. Oni su znali što je to džihadizam i nisu se htjeli boriti s njim, željeli su pod svaku cijenu postići primirje s islamskim svijetom. Upravo zbog toga oni nisu htjeli uključiti u europski Ustav judejsko-kršćanske osnove predviđajući daljnji razvoj događaja. Jacques Chirac, je govorio da je Europa – u istoj mjeri kršćanska i muslimanska. To je simptom našeg pada, prijetnja opstanku naše civilizacije “.

Rikardo Peličeti (“Il Giornale”, Italien)
 
(fakti.org/uredio:nsp)