Amerikanci prave nadnacionalni sustav za upravljanje Europom! Balkanci ponovo u ratu nakon namještene migrantske krize?

Europska unija bi uskoro mogla pretvoriti u čisto birokratsku fantomsku strukturu. Članak s takvim predviđanjima izašao je u britanskom listu Financial Times. Prema mišljenju autoru ovog teksta Wolfganga Minhaua, trenutno stanje u EU se može okarakterizirati ne samo kao krizno, već kao katastrofalno

“Krize dolaze i prolaze. Možda je to točno, ali onda se zapitajte – zašto je period od 50-ih do kraja 90-ih bio za EU stabilniji, nego što je to posednja desetljeća? “- Postavlja pitanje Minhala.

Glavni razlozi skorog raspada Europske unije, kako piše ovaj list, svode se na pretjerano brzo širenje unije. Za posljednjih 10 godina, 15 starih članica EU pridružilo se 13 novih, i EU to jednostavno ne može izdržati.

Istovremeno se u članku daje ocjene, zašto se ranije “sveeuropska obitelj” uspješnije razvijala. Ispostavlja se, da je jedini razlog u tome što je u prethodnim desetljećima rizike vanjske politike EU na sebe preuzimao Sjeverno-atlantski savez, a sada Bruxelles sam pokušava kreirati vanjsku politiku, ali to sadašnjoj eliti EU očito ne uspijeva.

Kako zaključuje Minhala, u budućnosti, EU očekuju sve veće krize, i zemlje će postupno početi razmišljati o izlasku iz unije …

U oči pada činjenica da je članak sa negativnim prognozama objavljen u britanskim novinama. Iznenađujuće, ali snažna i uspješna Velika Britanija je prva počela ozbiljno pričati o izlasku iz EU.

Pažnju privlači i to što su je djelovanje Velike Britanije, povezano s “europskim domom”, poklopilo s početkom masovne migracije s Bliskog istoka i Afrike.

Okolnosti “nove seobe naroda” ukazuju na to da je ovaj proces svjesno konstruiran od strane Sjedinjenih Država. A činjenica da je London vjerni saveznik Washingtona, poznata je svima.

Međutim, pored geopolitičkih interesa pojedinih zemalja u ovu situaciju mogu biti uključeni i interesi međunarodnih financijskih organizacija.

Danas London postaje najveći svjetski centar za transakcije s kineskim juanom, najveća platforma će postati indeksi u Hong Kongu, a glavni operatori – Rothschildov financijski konglomerat HSBC i najstariji financijski kongolomerat Starog svijeta Barclays. I sasvim je moguće da se Velika Britanija odlučila preorijentirati na suradnju s Kinom. Stoga ne treba čuditi što je lider NRK Xi Jinping nedavno proveo pet dana u posjeti Londonu, pa se čak i sastao s kraljicom.

Vrijedi spomenuti i projekt za koji aktivno lobira Washington – Transatlantsko partnerstvo. Njegova suština je u tome da europske zemlje moraju u potpunosti otvoriti svoje tržište za američku robu i američki kapital. Pri čemu kompletan tekst sporazuma između EU i SAD još uvijek nije predstavljen široj javnosti.

Ako zajedno sklopimo sve ove okolnosti, ispostavlja se da su Sjedinjene Države, i najveći financijski centri u svijetu, Velika Britanija i Kina pronašli uzajamno razumijevanje, a da se Europska unija suočila s novim izazovima na koje za sada nema odgovor.

Mislim da sama činjenica da je članak izašao u Financial Times – u nije slučajna, – kaže profesor Moskovskog državnog sveučilišta Andrej Manojlo. – To je, gotovo sigurno, naručeni tekst. Ne može se reći da je u njemu data objektivna analiza procesa koji se odvijaju unutar Europske unije. Činjenice, o kojima autor članka piše, predstavljaju samo jedan aspekt stvarnosti, i ako uzmemo u obzir samo njih, steći će se dojam da je EU sve vrlo loše. Meni se čini da je ovaj članak – dio informacijskog rata, koji se vodi protiv Europske unije i protiv bazične ideje Starog svijeta tijekom posljednjih desetljeća.

Međutim, nemoguće je ne priznati da EU danas ima mnogo problema. I stoga je interesantno ponašanje Velike Britanije, koja uvijek u momentu nekih problema u EU počinje igrati ulogu “pete kolone”. Čim počne bilo kakva kriza, London pokušava spekulira na problemima.

Politika Velike Britanije unutar EU ima znak ucjene. Kad god ona pokreće pitanje povlačenja iz Europske unije, nameće uvjete da se to ne dogodi. To su mnogostruke preferencije, povlastice u oporezivanju, politička autonomija, specijalni status.

Takvo ponašanje Londona nije uvjetovano samo ambicijama britanskih političara, već i interesima najbližeg britanskog saveznika – Sjedinjenih Američkih Država.

Stvar je u tome što jaka Europska unija nije potrebna Americi. Iako ona i sada u potpunosti podržava politiku Washingtona, miješajući se, u za Europljane potpuno nepotreban sukob, kakav je ukrajinski. Ali Sjedinjene Države moraju biti sigurne u totalnu kontrolu EU. A to će se dogoditi samo ako ona bude slaba, puna unutarnjih proturječnosti, ako uzastopne krize ne dozvole njeno jačanje. I u tom pravcu Sjedinjenim Državama aktivno pomaže Velika Britanija.

Trenutno ozbiljan problem predstavlja – migracija. To je bomba pod temeljima zajednice. Ali, ako na ovaj izazov bude nađen odgovor, onda će EU imati budućnost. Naravno, u EU postoji užasna birokracija. Ali, i potencijal za razvoj EU jednostavno je ogroman. Udruživanje daje europskim državama ogromne resurse za rješavanje mnogih problema. Ako se EU ne razbije izvana, to jest, ako Washington ne bude igrao na raspad EU, onda će zajednica preživjeti teška vremena, izići će sa ovog testa obnovljena i nastavit svoj povijesni put. Osim ako EU iznutra ne razbije priljev migranata.

Može li Transatlantsko partnerstvo zamijeniti EU?

Ova opcija je apsolutno moguća. Ali, Sjedinjenim Državama je u relizaciji njihovih planova isplativije raditi s potčinjenom birokracijom, koja bi držala pod kontrolom sve ujedinjene zemalje, nego da imaju posla s nacionalnim vladama. Jer, birokraciju EU Amerikanci mogu mijenjati u svakom momentu, a vlade se nekad mijenjaju i bez volje Washingtona.

Uz pomoć Transatlantskog partnerstva Amerikanci pokušavaju izgraditi nadnacionalni sustav za upravljanje Europom.

Pravila partnerstva su potpuno jasna. Ona stavljaju vlade nacionalnih država u ovisnost od velikih korporacija. Ako dođe do partnerstva, tada će američke korporacije imati ista prava kao i države, one će tada sudskim postupcima moći prisile nacionalne vlade da donose ovakve ili onakve odluke.

Pri čemu će se korporacije pod maskom kršenja pravila konkurencije žaliti na odluke vlada, ne samo u slučaju gubitaka, već i u slučaju takozvane “izgubljene dobiti”. Slični ugovori su na snazi, na primjer, između Sjedinjenih Država i Australije. Da bi se razumjelo što čeka Stari svijet, dovoljno je pročitati ugovor s Australijom.

Europa se snažno protivi takvom scenariju. A Amerikanci za sada ne uspijevaju nametnuti Transatlantsko partnerstvo.

Međutim, Europljani bi se mogli suočiti sa surovim izborom. Kad se migranti dignu na oružje, Stari svijet će morati tražiti nekakvu pomoć. I u izboru između smrti i zaključivanja vazalnog ugovora o Transatlanskm partnerstvu, Europljani će izabrati ugovor sa SAD. I sasvim je moguće da će SAD ka ovom izboru i gurati Europu.

S druge strane, Amerikancima trenutno nije isplativo da dijele Europu i uspostave tamo “kontrolirani kaos”. SAD će lakše pokoriti europsku birokraciju, čineći Europsku uniju slabom i ovisnom.

Treba primijetiti da su gospodarstva SAD i Kine snažno povezane jedna s drugom. U Americi postoje financijski centri, a u Kini – proizvodni. U principu, možemo govoriti o nekoj vrsti objedinjavanja američko-kineske financijske arhitekture, u kojoj juan igra, naravno, značajnu ulogu.

Ako Britanija ulazi u konfrontaciju s Europskom unijom, to znači da London želi približiti sustavu međunarodnih odnosa, na koji se oslanja Washington. Shodno tome, dolar i juan su za Veliku Britaniju mnogo bliži nego euro.

To mi danas i vidimo.
 
(fakti.org,youtube/uredio:nsp)