PASIVNOST ILI AKTIVNOST: Kada smo najmanje otporni na negativnu energiju

Kada se umoran i iscrpljen čovjek nađe među nemirnim, uzbuđenim ili lošim ljudima, on prima od njih maksimum negativne energije

Ali postoje načini da ne bude baš tako … U klasičnoj psihologiji navode se 2 tipa osobnosti: viši psihološki tip ličnosti (pozitivan čovjek) i niži psihološki tip ličnosti (negativni čovjek).

Svi ljudi neprekidno emitiraju određenu energetsku frekvenciju, zrače i upijaju duhovne elemente i duhovne energije.

Mala analiza – uzimajući banalan primjer baterije na punjenje: baterija se neprestano puni i prazni. I tako na smjenu u nedogled, dok ona traje.

Svaki put kada je baterija prazna, treba opet biti napunjena.

Ista je stvar i s čovjekom. Dok čovjek govori, razmišlja, piše i slično, on se uvijek nalazi u pozitivnom stanju. Pun je energije i istovremeno se preko ovih radnji puni. To su mahom ljudi stvaraoci, koji su konstantno puni energije i često se nalaze u kreativnim aktivnostima, kao i onim duhovnim, radeći na sebi.

U preostalom vremenu čovjek je u negativnom, tj. u receptivnom stanju. Tada se mora da se puni energijom. On mora upija energiju i vrlo često one duhovne ekvivalente, koji mogu izazvati u njemu privremenu štetu ili trajno zlo.

U eteru postoje energetske, otrovne duhovne strijele, koje kao arsen luče “otrovnu paru i plin”. Kada čovjek stoji pasivno, makar samo 1 sat (60 minuta), pored ciničnih, mrzovoljnih i zavidnih ljudi, u tim trenucima on svom snagom upija posebne misaone stvari, ispunjene štetnom i uništavajući snagom.

On upija “energetske toksine” rečeno jezikom okultne i karmičke medicine. Ta vrsta otrova je najgora za većinu ljudi, jer njihovom dugoročnom apsorpcijom, kod čovjeka nastaju sve bolesti, kako na fizičkom, tako i na psihičkom planu.

Djelovanje “energetskih toksina” ozbiljno je i trajno se ostvaruje na skriven način, na najfinijim razmjenama ljudskog postojanja odnosno egzistencije čovjeka.

Štetni rezultati se javljaju nakon nekoliko dana, par mjeseci ili par godina. A redovito im se pripisuju sasvim drugi razlozi, a ne ovi. Zato je vrlo važno u kakvom okruženju čovjek živi i radi, s kakvim je ljudima u dodiru, da ne bude ono “s kim si, takav si”.
 
(bhzdravlje.ba/uredio:nsp)