Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » MEDIJI » Domazet Lošo: Rusija više nije na koljenima

Domazet Lošo: Rusija više nije na koljenima

admiral-davor-domazet-lošoRazmjeri migrantske krize suočavaju Europsku uniju i čitavu Europu s brojnim pitanjima. Neka od njih su geostrateške i civilizacijske naravi

Sugovornika o tim aspektima krize Glas Koncila pronašao je u admiralu Davoru Domazetu Loši, jednom od ključnih ljudi u Domovinskom ratu, koji je prerastao u uspješnoga publicista, a ovdje govori kao stručnjak koji se već 40 godina bavi geostrategijom i vojnim umijećem.

Programirana seoba dio je upravljane krize

Ratovi u Iraku i Afganistanu traju već godinama, u Siriji više od četiri godine, a i od značajnih ISIL-ovih osvajanja u Iraku i Siriji i masovnoga protjerivanja pučanstva prošlo je više od godine dana. Kako to da je ovakav nezapamćeni val imigranata barem kad je riječ o takozvanoj »balkanskoj ruti«, krenuo u Europu tek u posljednje vrijeme? Je li to slučajno?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Ništa što se u politici događa nije slučajno, rekao je još američki predsjednik Theodore Roosevelt. Sve što se događa – a ovdje je riječ o geopolitičkom pitanju – to je negdje i planirano. Ovakva programirana seoba naroda nastala je prije desetak, a možda i više godina. U geopolitici se, naime, govori o trojim vratima Euroazije. Prva su područje od Hrvatske do Izraela, druga su Perzijski zaljev i Indijski ocean, i treća su Koreja i Vijetnam. Onaj tko u 21. stoljeću bude kontrolirao ta vrata, bit će gospodar svijeta. Ključna su prva vrata Euroazije, uz koja je vezan jugoistok Europe, Crno more, Kavkaz, Kaspijsko jezero, Kazahstan – sve do Filipina. Tu se nalazi 60 posto pričuva fosilnih energenata, dvije trećine pitke vode i – ono o čemu se još puno ne govori – tu započinje te se proteže na cijelu sjevernu Afriku područje gdje ima najviše Sunčeve energije na zemlji, a sutra će ta energija zamijeniti fosilna goriva. Zato se želi ovladati tim prostorom.

To se radi takozvanim upravljanim krizama. Po toj je teoriji kriza nešto poželjno, jer što kriza dulje traje, zarada je veća. Zato se ni jedna kriza brzo ne rješava jer to omogućuje što dulju kontrolu. Konkretno, kad govorimo o Islamskoj državi, ta skupina kontrolira naftna polja Iraka i Sirije, a to je između 10 i 12 posto svjetskih pričuva nafte. Svjedoci smo da izbjeglice imaju novca. Otkud im novac? Od nafte koja se dijelom izvozi preko Saudijske Arabije. Sve upućuje na to da čitava operacija ima dva cilja: isprazniti prostor na kojemu se vode sukobi kako bi se on lakše nadzirao i eksploatirao te ugroziti Europu dodatnim urušavanjem njezina kršćanskoga identiteta.

Asimetrični ili iregularni rat

Govorite o identitetu. Zar je i to u geopolitičkom smislu važna riječ?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Identitet je vrlo važan. Kad pogledamo što ISIL uništava, dolazimo do zaključka da, osim što stvara nemoguće uvjete za normalan život ljudi, uništava memoriju triju civilizacija: babilonske, helenističke i konačno istrebljuje – u doslovnom smislu te riječi – posljednje kršćane na tom području. Dakle, uništava kulturni i duhovni identitet toga područja. S druge strane stoji pitanje kršćanskoga identiteta Europe. On je sustavno uništavan počevši od Francuske revolucije, preko Buržujske revolucije 1848. godine, Oktobarske revolucije, nacizma, komunizma pa sve do današnjega militantnoga liberalizma. Sada planeri sele taj narod na duhovno, a dobrim dijelom i populacijski ispražnjen sjever Europe, ponajprije da bi oslobodili prostor o kojem govorimo, a ujedno destabilizirali Europu kao potencijalnu silu na svjetskoj geopolitičkoj pozornici. Upravo ovaj migracijski val pokazuje nedostatak europskoga identiteta. Opažamo, naime, da je mnogima svejedno kako će sutra izgledati Europa. Kao da je svejedno što je bilo jučer i što će biti sutra. Oni koji su planirali ovu seobu na to su računali. Jednako kao što su računali na ljudsku samilost, na humanizam kao možda jedini relikt kršćanstva u mnogim europskim sredinama.

Europa uopće nije očekivala ovakav razvoj

Negdje ste već govorili o novom obliku rata…

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Da, govorim o ratu zato što je riječ o zauzimanju teritorija. No nije riječ o klasičnom ratu dviju strana za teritorij, nego se taj oblik rata naziva asimetričnim ili iregularnim ratom. Taj rat nema ni početka ni kraja, ni vojnika, ni bojišnice ni odlučujuće bitke. A ipak je rat jer se, kao što sam rekao, zauzima teritorij, što je bitni cilj svakoga rata.

Ako je ipak rat, kako se onda boriti? Koliko god se riječ rat ne rabila u klasičnom smislu, ipak su pred nama nenaoružani ljudi, žene, djeca, pa sama ta riječ ružno zvuči…

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Jasno, velika većina tih ljudi uopće nije svjesna da su manipulirani, misle da idu za boljim životom i vjeruju u sve ono čime im je netko očito dugo punio glave. Dakle, u asimetričnom ratu nije se moguće suprotstaviti simetrijom, nego također asimetrijom. Koliko ja vidim, stanje su razumjeli jedino Vladimir Putin i njegovi stratezi, a od političara EU-a shvatio ga je Viktor Orban. Ostali političari – u ovom slučaju ne može se govoriti o državnicima – nisu ga razumjeli. Tu je razlog svoj ovoj zatečenosti, neslozi i zbrci. Poglavito se u teškom stanju našla Njemačka.

U prilog ovomu što govorim ide još jedno obilježje koje se dade zapaziti kod migranata – ne govorim o izbjeglicama, jer oni to nisu, bili su to do trenutka kad su napustili svoje sigurne logore u Turskoj, Jordanu ili Libanonu – a koje također upućuje na to da je riječ o dobro pripremljenom scenariju. Oni nastupaju kao moduli. Kreću se u skupinama, naprijed idu žene i djeca, ili muškarac koji na ramenima nosi dijete – ide se, dakle, na osjećaje, na humanost – a iza njih idu muškarci od 20 do 40 godina, dakle u najboljoj životnoj dobi. Moduli među sobom imaju vezu, a neki u njima zacijelo i vezu prema vani, s nekim tko upravlja. I svi govore isto. Većina želi u Njemačku. A ta je Njemačka najjača gospodarska sila Europe, odnosno EU-a. Ili žele u sjever Europe. Bojim se da je riječ o smišljenom popunjavanju prostora i da je ovo tek prvi val. Gotovo pet milijuna ljudi već je spremno u izbjegličkim logorima u Libanonu, Turskoj, Jordanu. Tu su i milijuni onih koji žele otići iz Afrike, i to ne samo sa sjevera, nego iz središnje Afrike. Moglo bi se raditi i o 50 milijuna ljudi, a to Europa jednostavno ne može izdržati. Ako imamo na umu da je riječ o modularnoj strukturi te da ti ljudi dolaze iz jedne civilizacije u posve drugu civilizaciju, ne vidim baš nikakav način i metodu da oni prihvate tekovine civilizacije u koju dolaze. Sjetimo se da je nedavno Saudijska Arabija licemjerno ponudila Njemačkoj da će joj izgraditi stotinjak džamija. A migrante, kao, ne može primiti.

Dojma sam, dakle, da Europa uopće nije očekivala ovakav razvoj događaja i time je u asimetričnom ratovanju izgubila prvi dio bitke. Očito da nitko, primjerice, nije pročitao ili ozbiljno shvatio tursku strategiju pod nazivom »Strateška dubina – 2071«, koju je objavio sadašnji predsjednik vlade Ahmed Davutoglu. Dokument predstavlja strategiju Turske do 2071. godine, dakle tisuću godina od nastanka Otomanskoga Carstva. Riječ je o projektu neoosmanizma, tj. širenja utjecaja na području nekadašnjega carstva. Na Zapadu bi taj projekt sezao do Beča odnosno južnih dijelova Slovačke. Sve bi to područje trebalo biti pod turskim utjecajem. Sadašnji egzodus velikoga broja muslimana u Europu uklapa se u tu strategiju.

Nedavno, kad je Angela Merkel došla kod turskoga predsjednika Erdogana, moglo se zapaziti da on, kao nekada sultan, sjedi u svojoj zlatnoj stolici. A raspravljaju navodno o milosti EU-a da primi Tursku. Stvarnost je pak takva da sada Turska vodi igru.

Svaka država treba postati modul

Kako bi, po Vašem mišljenju, trebala izgledati europska strategija?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: U ovom bi slučaju svaka država – jer svaka je slučaj za sebe, ima svoje posebnosti, s obzirom na položaj, oblik, ustroj i drugo – trebala pronaći rješenje i braniti svoje granice. Drugim riječima, svaka država također treba postati modul. A uzajamno se sve moraju koordinirati, a ne ovako kao što se u Hrvatskoj vodi politika svađanja sa svima. Državne se granice – kad je o Hrvatskoj riječ – moraju poštivati. To zahtijeva Ustav Republike Hrvatske, ali i normalan odnos prema ostalim članicama Unije. Mi nismo schengenska granica, ali jesmo vanjska granica EU-a te stoga moramo na granici poštivati sve njezine zakone. U poduzimanju potrebnih mjera sigurnosti od samoga je početka trebala sudjelovati Hrvatska vojska – ne da bi pucala u ljude, nego da bi pomogla policiji u izvanrednom stanju za koje policijske snage nemaju dovoljno kapaciteta.

Kad je riječ o Europi, EU se kasno sjetila da je glavni problem Turska, tj. Grčka kao propusni ventil i njezina vrlo zločesta politika. Grčka se osvećuje Njemačkoj zbog financijske krize. Osim toga Grčka je politika pod utjecajem Anglosaksonaca. Mislim da je dosadašnja politika EU-a za sada izgubljena i da je potreban oštar i zajednički zaokret svih europskih država – Europske unije i ostalih – u vidu pritiska na Grčku. Tu je jedini odgovor.

Iza projekta Wall Street i londonski City

Je li Angela Merkel pogriješila kad je pozvala imigrante na masovni ulazak u Njemačku? Poznato je da je Njemačkoj kao industrijskoj velesili potrebna radna snaga, no je li se kancelarka nadala ovomu?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Tko govori o argumentu radne snage, taj ne želi dobro Europi. Kako se može govoriti o radnoj snazi ako će to promijeniti civilizacijsku sliku Europe? Mora se, međutim, još nešto razumjeti. Europa je nakon Drugoga svjetskoga rata u rukama Anglosaksonaca. NATO je vojna snaga u njihovim rukama. Na teritoriju Njemačke nalazi se NATO-ovo zapovjedništvo za Europu i sama ta činjenica već po sebi mnogo toga govori. Njemačka je gospodarski div, ali je politički i vojni patuljak. Nju je uvijek kad digne glavu lako tući hipotekom nacizma i to se svako malo i čini.

Smatram da je poziv gospođe Merkel imigrantima s geopolitičkoga stajališta velika pogrješka. Možemo dvojiti ili razmišljati zbog kojih je razloga to napravila. Moguće je da nije prosudila da će taj val biti toliki, u što sumnjam jer Njemačka ima jaku obavještajnu službu i ima informacije. Moguće da je kancelarka bila pod nekim političkim pritiskom zbog kojega je to izjavila. No kad je vidjela kamo to vodi, pokušala je korigirati svoju politiku. Sada je to, međutim, teško. Ako smo rekli da je riječ o novoj vrsti rata, onda je teško korigirati strategiju kad je operacija već krenula. Zato je došlo do prijepora između službenoga Berlina i Bavarske, koja zajedno s Austrijom pokušava poduzeti određene mjere. Da je gospođa Merkel pogrješno postupila, pokazuje njezin susret s Erdoganom. To je bila njezina Canossa.

Zanimljivo je da se Sjedinjene Države, a poglavito Velika Britanija, drže po strani kad je riječ o migracijskoj krizi…

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Naravno kad to i jest njihov plan. Iza cijeloga ovoga projekta stoji Wall Street u New Yorku i londonski City, tj. multinacionalne kompanije koje imaju od toga profit. Oni, tj. njihovi politički eksponenti, i jesu osmislili upravljene krize gdje se god može zaraditi.

Rusija više nije na koljenima

Sada je u Siriji na scenu snažno istupila Rusija. Kad je o njezinoj ulozi riječ, zanimljivo je također da se već dulje ima dojam da je Ukrajina zaboravljena…

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Krize su se mogle proizvoditi – tada je s time i počelo – nakon pada Berlinskoga zida, kad je George Bush stariji rekao da dolazi novi svjetski poredak, a on podrazumijeva apsolutnu dominaciju SAD-a, u savezništvu poglavito s Velikom Britanijom. Prva upravljana kriza bila je kod nas. Oni su pustili Miloševića da radi ono što je radio. Sjetimo se samo lorda Carringtona: Brzo i bez mnogo prolijevanja krvi. Ili Jamesa Bakera koji je Miloševiću dao zeleno svjetlo da ide stvarati veliku Srbiju. Ta je kriza završila tako da su Srbiji oteli Kosovo, ali su joj kao nadomjestak dali Republiku Srpsku, koja je, usput rečeno, nastala na genocidu. Potom je slijedila Pustinjska oluja, tj. prvi rat u Iraku, nakon toga Afganistan, pa ponovno Irak, pa obojene revolucije, pa Arapsko proljeće. Željeli su uzeti i Ukrajinu, ali to više nije moguće. Rusija više nije na koljenima, nego je svjetska velesila. Ona je i bila svemirska, nuklearna i energetska velesila. Još je samo trebala konsolidirati gospodarstvo, a i to joj je dobrim dijelom uspjelo. Tu je i Kina koja je sa 1,3 milijarde stanovnika, s velikim iseljeništvom i sa silnim gospodarskim rastom također postala globalni igrač. Već je s pojavom tih dviju sila osporena moć SAD-a.

Spomenuli ste Ukrajinu. Nama je ona po mnogočemu bliska i simpatična. No što bi bilo da Ukrajina prijeđe u NATO-ov blok? Tri baltičke zemlje već su u NATO-u, a s Ukrajinom bi taj savez, u kojemu, kao što sam rekao, dominiraju Anglosaksonci, izišao na Crno more. Moćna Rusija jednostavno ne može dopustiti da bude opkoljena. Ukrajinska je politika bila nerealna, a Putin je jedva čekao da Zapadu pokaže zube. I u slučaju Sirije, svojega saveznika, Putin je pustio da se situacija razvija do određene točke, a onda je rekao dosta. Koliko ja razumijem stvari, ruska intervencija je poruka SAD-u da to više ne može raditi. Osim toga, Rusija je sada pokazala da se ne odriče političkoga testamenta Petra Velikoga, a to je izlazak na topla mora. Sirija je i Rusiji bitna jer joj otvara put u dubinu Euroazije. Zato su tamo Rusi smjestili svoju pomorsku bazu. Odgovor na tu rusku strategiju jest ovaj val migranata u Europu.

Ovdje nije naodmet spomenuti još jednu geopolitičku konstantu. Sankcije zbog Ukrajine Anglosaksonci su nametnuli Europi kako bi je gurnuli u konflikt s Rusijom. A Prvi i Drugi svjetski rat bio je, globalno gledano, samo sukob, krvarenje osmišljeno da se iscrpe Njemačka i Rusija da bi Anglosaksonci mogli vladati Europom u 20. stoljeću. Vjerojatno su i Europa i Rusija shvatile: Nećemo se valjda sada po treći put sukobljavati. Od sankcija, uostalom, više trpi Europa nego Rusija. Geopolitički gledano, potrebnija je Rusija Europi nego što je Europa potrebna Rusiji.

U političkom smislu ništa ne može biti istovjetno, ali ove geopolitičke prilike sliče na vremena prije Prvoga svjetskoga rata, u kojemu se srušila geopolitička slika padom četiriju velikih carstava, austrougarskoga, njemačkoga, ruskoga i turskoga.

Ne vidim mogućnost brzoga smirivanja

Nakon geopolitičkoga prikaza možda bi bilo dobro osvrnuti se na još neka pitanja. Jedno pitanje koje je Glasu Koncila kao katoličkom tjedniku osobito na srcu. Vidite li u doglednom vremenu mogućnost mira na Bliskom istoku, kako bi se ovi ljudi koje gledamo, a s njima i tamošnji protjerani kršćani, vratili u zemlje koje su njihove te tamo mogli dostojanstveno živjeti?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Teško je to. Imamo mi svoju pouku, koja je po obujmu i potencijama daleko ispod ove krize. Koliko se Hrvata vratilo u Bosnu i Hercegovinu, posebno u Republiku Srpsku? Pa ni u oslobođene hrvatske krajeve mnogi se nisu vratili. A u sadašnjoj krizi ne vidim mogućnost brzoga smirivanja stanja. Moramo biti svjesni da je ovo upravljana kriza i da je upravo stvorena s ciljem da što dulje traje. Ne može se nešto što se stvaralo najmanje deset godina smiriti u roku od nekoliko mjeseci, nego je za stabilizaciju potrebno najmanje dvostruko vremena, dakle 20 godina.

Postoji još jedan plan za destabilizaciju regije, a to je stvoriti veliku kurdsku državu. No to bi značilo srušiti, odnosno prekrojiti četiri velike države, Siriju, Irak, Iran i Tursku. To bi pak značilo nove sukobe. U sadašnjoj situaciji najjednostavnije je krenuti od stabilizacije Sirije, gdje je kriza i kulminirala. Mora doći do stabilizacije država u međunarodno priznatim granicama – a ne proizvoljno ih rušiti u ime pseudoljudskih prava, za što je tipičan primjer i Libija. Sve drugo vodi u remećenje geopolitičke ravnoteže i u nove sukobe. Žao mi je pritom Kurda, jednoga od najstarijih naroda, koji nemaju svoju državu. No treba znati da se ovdje hrvaju veliki, a kad se veliki hrvaju, u pravilu stradavaju maleni.

Policentrični svijet – mirniji svijet

Ovaj vaš prikaz doimlje se vrlo zaokruženim, plauzibilnim. No ostavlja gorak okus u ustima. Ima li ipak nade u neki mirniji svijet?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Rekao sam na početku da je u korijenu ovih sukoba ideja o novom svjetskom poretku, koja podrazumijeva dominaciju jedne svjetske sile. Taj poredak ima i svoju vrlo opasnu ideologiju, ideologiju globalizma koja potire sve razlike, religijske, kulturne, nacionalne, pa i spolne. A znamo da je ljepota svijeta koji je Bog stvorio upravo u njegovim različitostima i u njihovu skladnom uklapanju u cjelinu. Rekao sam također da dominacija jedne svjetske supersile polako opada. Spomenuo sam kao velesile Rusiju i Kinu, a osim njih jačaju i Indija te čitavo područje Latinske Amerike. Tu je i Europa, koju bih trenutačno stavio tek na šesto mjesto. Polako se ipak oblikuje policentrični svijet i kad se on ustabili, mislim da će svijet ući u mirniju fazu.

Europa koja diše s oba plućna krila

Gdje u tim svjetskim geopolitičkim previranjima vidite mjesto Europe? Briga za njezinu budućnost, a onda i za budućnost Hrvatske jest, u konačnici, i povod ovomu razgovoru.

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Za odgovor ću se poslužiti dvjema proročkim porukama sv. Ivana Pavla II. Prva je: Europo, otvori svoja vrata Kristu. Upravo ova kriza pokazuje koliko Europa, pritom poglavito mislim na zapadnu Europu, pati zbog krize identiteta, zbog toga što ne zna tko je i što želi biti pa se onda ne zna na pravi način postaviti prema izazovu. Europa mora biti svjesnija svojih kršćanskih korijena, svoje kršćanske tradicije. Sve vrijedno što Europa ima i što je na njoj čitavomu svijetu privlačno i poželjno – od pojma jednakosti svih ljudi, ljudskoga dostojanstva i ljudskih prava preko organizacije vremena i gospodarstva do znanosti – prošlo je kroz kovačnicu kršćanstva.

No čini mi se da je svojevrsna apostazija zapadne Europe otišla predaleko. Stoga šansu za duhovnu obnovu Europe vidim upravo u zemljama koje su bar donekle očuvale svoj kršćanski, u ovom slučaju pretežno katolički identitet. Nadalje, šansu za duhovni oporavak vidim u većem povezivanju s ruskim pravoslavljem. Mi u Hrvatskoj odveć smo skloni pravoslavlje poistovjetiti sa Srpskom pravoslavnom Crkvom. No ta je Crkva previše zaokupljena svetosavljem, a to nije izvorno pravoslavno kršćanstvo, nego ideologija. Dijalog s ruskim pravoslavljem vodi k onomu što je spomenuti veliki papa nazvao Europom koja diše sa svoja oba plućna krila.

Što se politike tiče, vjerujem da će uskoro morati doći do promjene europske geopolitike. Europska će unija na to jednostavno biti prisiljena. U tom svjetlu vidim prigodu za ono o čemu govori Predsjednica Republike, o povezivanju europskih zemalja od Baltika do Jadrana. Taj potez i mimo političkih implikacija možemo uvjetno nazvati novim, identitetskim »antemuralis christianitatis«, pri čemu treba imati na umu i sve što sam rekao o Rusiji i ruskom pravoslavlju. U tom ću kontekstu podsjetiti i na važnost predstojećih parlamentarnih izbora, čiju važnost, s obzirom na novonastale prilike, uspoređujem s prvim slobodnim višestranačkim izborima u Hrvatskoj 1990. godine.
 
(kamenjar.com/uredio:nsp)

Strašno: 7 načina na koje ispiru mozak našoj djeci i savjeti kako to riješiti
Tajna uspjeha: Putin je sklopio savez sa svim ključnim igračima na Bliskom istoku

Filed under: MEDIJI · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama