Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » ZDRAVLJE I MEDICINA » Hrvatica javno raskrinkala industriju cjepiva koja je skoro ubila hrvatsku djecu uz pomoć države i svi šute

Hrvatica javno raskrinkala industriju cjepiva koja je skoro ubila hrvatsku djecu uz pomoć države i svi šute

cijepivo-ispovijestŠokantan slučaj koji su svi zataškali, a ugrozio je živote hrvatske djece

Sjećate li se cijepljenja u osnovnim i srednjim školama? Toga dana, bez da je itko obavijestio roditelje maloljetne djece, po školi se šetaju liječnice u bijelom. Odjednom profesori odvode djecu do nekog razreda gdje djeca stoje u redu primajući svoju dozu nečega u ruku. Neki su u koloni išli do Doma zdravlja. Jedan po jedan. Roditelji najčešće nisu ni obaviješteni.

Djeca nisu vidjela niti kutijicu toga što primaju, a kamoli ‘Upute o lijeku’ koje su sastavni dio svakog medicinskog preparata. Djeci ni roditeljima nije objašnjeno što primaju i koji je sastav tekućine koja im je ubrizgana u tijelo. Ono što djeca vide je šprica, a roditelji ni to.

Ako je nekome mučno, učitelji ga pošalju kući. Takav način procjepljivanja hrvatske djece oduvijek je posve uobičajen, a o nuspojavama cjepiva nitko ne govori. Djeca su znala oboljeti, dobiti meningitis i slične stvari, ali to nikada nitko nije povezivao s cjepivom jer nitko nikada roditeljima nije rekao da su nuspojave moguće.

Cijepiti se išlo s apsolutnim povjerenjem, a pravo je pitanje koliko zapravo ima djece koja su oboljela od cjepiva, a da to ne znaju. Da im to nikada nije palo na pamet jer svaka indikacija i prijava na nuspojavu cjepiva vješto se negira, a ako pokušate dokazati da vam cjepivo uništilo život, svi će vas uvjeriti da je to jalova borba jer ipak riječ je o pojedincu naspram industrije cjepiva i svakako nemate šanse u dokazivanju.

To dokazuje i alarmantan slučaj objavljen na Facebook stranicama emisije PROVJERENO gdje je žena po imenu Mateja Frece objavila šokantno svjedočanstvo koje će vam dokazati da sustav uvijek štiti industriju prije ljudskog života, a upravo to je razlog zašto ne smijemo slijepo vjerovati sustavu kada su u pitanju ‘prisilne’ stvari kao što je cijepljenje. Jer baš nikada, pa ni u slučaju smrti, nitko iz sustava neće preuzeti odgovornost za nedjelo, iako je riječ o prisili! Pogledajte što je napisala, a što po ‘propagandnom’ modelu mnogi neće smjeti objaviti!

– Tko se još sjeća onog zastrašujućeg slučaja u malom selu Velika Ludina koji se dogodio kobnog dana 18. 12. 1997.? Petnaestero djece sedmog razreda krenulo se cijepiti protiv tuberkuloze, ne znajući da će im se toga dana životi zauvijek promijeniti. Toga dana u nadlaktice nam je ubrizgano BSG cjepivo protiv tuberkuloze, ali ne u normalnim količinama.

Trebali smo dobiti 0,1 mjeru, a dobili smo čak deset puta više-cijelu ampulu. Krenula sam prva na cijepljenje, nadajući se, da ću se što prije riješiti tog neugodnog čina, ali još uvijek mi iz glave nije nestala slika špricanja cjepiva iz ruke i strašnih bolova, osjećaja mučnine i temperature koja je nastupila nakon cijepljenja.

Da ne spominjem dva mjeseca kasnije, kada mi je iz ruke krenuo curiti gnoj u količinama kojima sam smočila dva oveća ručnika. Iza curenja gnoja na ruci mi je ostala zjapiti ogromna rupa. O boli koju sam tada osjećala, ne moram ni pričati, a dan danas, u ruci, na mjestu cijepljenja, nemam nikakvog osjećaja, kao da taj dio ruke nije moj. Tkivo je, jednostavno, pojedeno. Mlada doktorica, s radnim iskustvom od tri dana, sve nas je redom slala sestri na cijepljenje.

Tek kada su shvatile da nemaju dovoljno cjepiva ni za nas dvadesetak,(a kamoli za drugi razred koji se trebao cijepiti nakon nas-ne znamo što bi se njima desilo da su bili na našem mjestu), shvatile su, da su, užasno pogriješile. Šutile su…dok pojedincima nije pozlilo, dok se pojedinci nisu srušili u nesvijest i grčili od bolova, dok neki od nas nisu dobili temperaturu…Ampule su bacile u smeće. Roditelji su bili prestravljeni, ne znajući što se to, toga dana, odigralo u Domu zdravlja Velika Ludina.

Zabrinuti za svoju djecu, reagirali su, sa školom. Ne moram ni spominjati kako su se tih dana osjećali. U roku dva dana, na noge je podignuta javnost. Iz Jordanovca su došli najveći stručnjaci i pulmolozi, kao i doktorica iz Kutine. Odmah smo stavljeni pod agresivnu terapiju (tri vrste jakih lijekova) protiv tuberkuloze, zbog koje smo 6 mjeseci imali strašne nuspojave (krvave stolice, bolove u trbuhu, povećane limfne čvorove i jetru). Stavljeni smo pod razne pretrage i testiranja (ultrazvuke,unutarnjih organa, snimanja pluća, provjere krvi, stolice). Toga dana postali smo pokusni kunići za novo BCG cjepivo.

Zvali smo agenciju koja ga proizvodi i rekli su nam da ga u tim dozama, nisu testirali ni na životinjama. Tjedno su nas posjećivali i pratili doktori iz Jordanovca. Tadašnji ministar zdravlja Andrija Hebrang došao nas je posjetiti u Kutinu i obećao da će poduzeti sve da nam se pomogne. Zašto smo stavljeni pod takvo povećalo i zašto nas se toliko kontroliralo? Zašto smo uzimali terapiju koju piju bolesnici s tuberkulozom? Zašto su nam tjedno vadili krv, kontrolirali jetru, limfne čvorove, pluća, …? Zašto sam morala prekinuti treniranje Kick boxinga u kojem sam do tada postizala vrhunske rezultate?

Zašto, ako se toga dana nije dogodilo ništa strašno, kako to sud određuje i govori. Sramota je da su medicinski vještaci (koje mi dosad nismo vidjeli, niti oni nas, a kamoli da si nas pitali za naše zdravstveno i psihičko stanje) na sudu procijenili, da nismo imali nikakvih tegoba, niti psihičkih boli. Samo neki od nas ( koji su tada bili u mogućnosti), uplatili su na račune tih vještaka veliki novac. Isti ti vještaci, ne vidjevši nas, nikada u živo, zaključili su da smo imali bolove srednjeg stupnja, da je naš strah bio zanemariv , “oscilirajući”.

Sramota je da jedna pravna država traži sve načine da se izvuče iz ove kaljuže, u koju je bacila i sebe i nas. Umjesto, da prizna krivicu, i barem nam na taj način namiri dio duševnih i tjelesnih boli koje smo pretrpjeli, mi i naši roditelji. Što oni znaju, kako smo se mi i naši roditelji tada osjećali i kako se osjećamo dan danas?

Danas…18 godina poslije…slučaj je još na Općinskom sudu u Zagrebu. Odvjetnik Hrvoje Bićan, nas nagovara da odustanemo od slučaja, dan prije zaključne rasprave, koja je sutra 28.10.2015. u 12:30 . Govori da će troškovi suda biti veći od naknade koju bi mi trebali primiti. Ali ne spominje da u tom slučaju, sve troškove suda i odvjetnika, isplaćujemo MI – DJECA KOJA SU NI KRIVA NI DUŽNA PRIJE 18 GODINA ZARAŽENA KLICOM TUBERKULOZE i dan danas žive u strahu za svoje zdravlje

cjepivo-2
 
(dnevno.hr,fecebook.com/uredio:nsp)

Filed under: ZDRAVLJE I MEDICINA · Tags: , , , , , , , ,